Bravo-Mehmedbašić: Kriza ne bi trebala ostaviti posljedice na psihičko zdravlje

Kriza izazvana koronavirusom u Bosni i Hercegovini ne bi trebala ostaviti psihološke posljedice po stanovništvo ako su ljudi cijelo vrijeme svjesni onoga što se događa, istakla je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) prof. dr. Alma Bravo - Mehmedbašić, specijalista neuropsihijatar.

"Sve ovo što nam se dešava vezano za situaciju koja je izazvana koronavirusom ne bi trebalo da ostavi neke posebne posljedice, ako su ljudi svjesni. A, svi su svjesni, i odrasli i djeca. Na roditeljima je da sasvim maloj djeci objasne situaciju. Moramo biti svi zajedno svjesni da nema neizvijesnosti, da ljudi treba da se suoče sa tim šta se desilo i da je to jedan period sa kojim se moramo nositi vremenski, te da ga prevaziđemo na što bolji i svjesniji način. Ako smo cijelo vrijeme svjesni toga i radimo konstruktivno na tome da prevaziđemo taj period, ne bi to trebalo ostaviti posljedice na nas", stava je dr. Bravo-Mehmedbašić.

Uspjeh ovisi o našem ponašanju

Kaže da je veoma važno da tokom boravka u kućnoj atmosferi ne padamo u depresiju, apatiju, te da na neki način sebi osiguramo posao i aktivnost prilagođene takvom stanju.

"Trebamo pronaći sebi neko zanimanje u kućnim uslovima dok su mjere zabrane kretanja na snazi. Može se kontaktirati sa bliskim osobama dostupnim sredstvima kao što su telefon, internet, kompujter. Tokom boravka u kući trebamo pronaći nešto što nas interesuje da radimo, da se uključimo u aktivnosti koje možemo u kućnim uslovima. Trebamo da smo svjesni toga da to činimo za svoju i dobrobit svojih bližnjih, okoline, ali i društvene zajednice u cjelosti. Puno ovisi o našem ponašanju koliko ćemo uspješno izaći iz ove situacije koju imamo uzrokovanu koronavirusom", navela je dr. Bravo-Mehmedbašić.

Ukazuje da je važno pridržavati se i uputstava i mjera tokom boravka na otvorenom, jer pogrešnim postupcima kod drugih možemo izazvati paniku, strah i određene poremećaje.

"Svi treba da rade na svijesti ljudi da prilikom boravka na otvorenom prostoru smanje rizik ugrožavanja drugih. To će uraditi svojom distancom od drugih osoba, nošenjem maski, zaštitnih rukavica", poručuje dr. Bravo-Mehmedbašić.

Veoma važnim smatra, također, da tokom dana ne budemo izloženi paničnim informacijama, onim koje unose strah i nemir.

"Naravno, konzumaciju informacija posredstvom medija moramo svesti na adekvatnu mjeru. Ne treba 16 ili 18 sati dnevno slušati informacije. Dovoljno ih je slušati dva puta dnevno da se čuje neki izvještaj da bi se bilo u toku dešavanja. Ostalo vrijeme treba provoditi gledajući nešto što će nam skrenuti pažnju sa toga. Savjet je pogledati neki neki dobar film, neku dokumentarnu emisiju, raditi fizički u svojoj kući. Ne slušati samo sto puta slične informacije vezane za koronavirus. Time štetimo svojoj psihi", ističe dr. Bravo -Mehmedbašić.

Ograničavanje kretanja, kao što je policijski sat tokom noći, ali jednako tako i ograničenja koja se odnose na dobne skupine mlađe od 18 i starije od 65 godina, kaže dr. Bravo-Mehmedbašić, ne treba tragično shvatati.

"Osobama mlađim od 18 i starijim od 65 godina trebaju da budu jasni razlozi zbog čega su donesene mjere koje se odnose na ograničenje kretanja, a oni su apsolutno jasni. Maloj djeci od dvije, tri godine na svoj način roditelji moraju približiti zašto ne mogu izlaziti napolje. Dok je starijoj djeci, školske dobi, dovoljno objasniti situaciju u kojoj se nalazimo, a svjesni su je i sami jer ne mogu redovno pohađati nastavu u školskim klupama. Ljudi su u Bosni i Hercegovini dovoljno informirani putem medija kroz razne emisije, objašnjenja šta nam se dešava. Opasnosti od širenja koronavirusa su jasne. Imamo jasna upozorenja da svi mogu razumjeti zbog čega su donijete mjere. U skladu s tim sve je jasno kako se trebamo ponašati i djelovati", navodi dr. Bravo-Mehmedbašić.

Održavati fizičku aktivnost

Jasno je, naglašava dr. Bravo-Mehmedbašić, stoga i mlađim od 18 i starijim od 65 godina da su mjere ograničenja kretanja donijete iz razloga prevencije suzbijanja širenja infekcije koronavirusom.

"Ljudi, a posebno mladi i oni starje dobi, sada trebaju da se što uspješnije nose u kućnim uslovima sa tim. Oni nisu lišeni nekih socijalnih kontakata putem telefona, kompjutera, interneta... Samo su spriječeni u fizičkim kontaktima ovim mjerama i naloženo im je da ostanu u kući. Tako da trebaju iznaći način da to vrijeme koje provode u kući pronađu sebi neki posao, neku aktivnost. Čak se i putem medija, posebno televizije pomaže ljudima da budu i fizički aktivni u kućnim uslovima. Trebaju stoga provoditi razne vrste vježbi i tjelovježbi. Treba da poduzmu sve aktivnosti da sebi pronađu ono što ih interesuje, pa i da kontaktiraju sa onim do kojih im je stalo putem telefona, mobitela, kompjutera, interneta. To je sada sve dostupno", naglašava dr. Bravo-Mehmedbašić.

Kada su u pitanju mlađe osobe, odnosno djeca, olakšavajuće je, kaže dr. Bravo-Mehmedbašić, što većina roditelja sada radi od kuće.

"Koja god zanimanja mogu osigurati da se rade od kuće, rade se, tako da je većina roditelja sa djecom. Stoga djeca sada više mogu da se druže sa roditeljima i roditelji su slobodniji, izuzev onih čija zanimanja zahtijevaju da budu van kuće. Ta djeca nemaju oba roditelja uz sebe, ali imaju nekoga starijeg, ne borave sami. Tako da osobe koje su sa djecom, bilo da su roditelji ili neke druge osobe koje se brinu o njima i u tim uslovima se daju jasni savjeti kako djeci da strukturiraju vrijeme, da ih zabave. To se posebno odnosi na malu djecu koja dovoljno ne razumiju zbog čega ne mogu izlaziti van kuće. Njima se to treba na razumljiv način objasniti", naglašava dr. Bravo-Mehmedbašić.

Godište ne igra glavnu ulogu, već zdravstveno stanje

Dr. Bravo-Mehmedbašić smatra kako se može i razmotriti ukidanje mjere zabrane kretanja mlađim od 18 i starijim od 65 godina, ali pod posebnim uslovima.

"Ja sam za inicijativu da se to ukine, ali da se rizik od širenja koronavirusa u tom slučaju svede na minimum. Dakle, mogu se mjere i ukinuti, ali u smislu da se tokom boravka vani drži distanca od najmanje dva metra, uz obavezno nošenje rukavica, nošenje maski. Posebno to važi za starije osobe. Jer su starije osobe te koje imaju naročito hronične bolesti i kao takvi su najosjetljivije ako bi se zarazile koronavirusom. Njihov respiratorni sistem, kao i imunološki sistem je puno osjetljivi od zdravih i mladih osoba. Ljudi koji imaju hronične bolesti osjetljivi su i rizik smrtnog iskoda je stoga kod njih veći. Zbog toga je važno da i ako se ukinu mjere postoji socijalna distanca", navodi dr. Bravo-Mehmedbašić.

Ističe kako u nekim zemljama, zaista, nisu uvedene mjere zabrane ljudima iznad 65 godina da izlaze.

"Ali, nisu svi ljudi ni iznad 65 godina isto ugroženi. Ima zdravih ljudi i vrlo aktivnih ljudi od 65 i više godina. Nije samo godište rizik. Hronični bolesnici su izloženi većem riziku bez obzira na dob nego zdravi ljudi u životnoj dobi većoj od 65 godina. I to se ne može generalizirati da se samo godište uzme u obzir", ističe dr. Bravo-Mehmedbašić.

Naglašava da je specifikum trenutne situacije izazvane koronavirusom posebno izražen u porodicama gdje je i do sada bilo prisutno nasilje.

"Nasilje u porodici postoji. To je problem sa kojim se susrećemo sve više i bez koronavirusa. Sada, kada su osobe više skupa, može se očekivati da u bližim kontaktima dovedu do veće incidencije nasilja. Jer, u bližem kontaktu, mjere su zabrane i ograničenja kretanja, policijski sat, to može da bude frustracija za mnoge, pa onda da ih potake na veći rizik od nekih međusobnih sukoba. Kako prevenirati to nasilje u porodici? Uglavnom, treba informirati ljude o tome da je ovo jedna situacija koja je sada nastala, da svi zajedničkim naporima se trebamo truditi da je prevaziđemo. Svakako žrtve nasilja imaju kontakt, mogu zvati telefonom i obavijestiti ako bi bile izložene nasilju. Postoje službe koje se time bave. Dostupna je i policija kojoj prijavljuju nasilje", poručila je dr. Bravo-Mehmedbašić.