Bosna i Hercegovina i dalje 'šuti i trpi'

 Jaz između bogatih i siromašnih u BiH sve je veći, ali socijalno-ekonomska kriza u zemlji još nije dostigla onaj stepen koji bi mogao pokrenuti socijalni bunt, tvrde analitičari. U 2014. ne očekuju bitnije promjene.

Tekst preuzimamo sa prijateljskog portala Dw.de

Predstavnici građanskih udruženja tvrde da podaci Agencije za statistiku BiH, prema kojima se prosječna mjesečna plata u ovoj zemlji kreće oko 800 KM, ne odražavaju stvarno stanje. Takav prosjek, smatraju analitičari, dobijen je zahvaljujući ogromnim primanjima zaposlenih u javnoj upravi i nekoliko javnih preduzeća u ovoj zemlji. Prema podacima udruženja potrošača, mjesečna primanja većine građana u BiH iznose od 200 do 600 KM, dok su mjesečna primanja velikog broja penzionera ispod 300 KM.

S druge strane, mjesečna primanja zaposlenih u javnoj upravi, odnosno u institucijama vlasti, premašuju i 5.000 KM. Pod naslovom „Propast nam je zagarantirana“, politički analitičar Almir Terzić objavio je na svom Facebook profilu podatke o mjesečnim primanjima bh. parlamentaraca. Prema tim podacima, samo naknade za posjete porodici, odvojen život, smještaj, reprezentacije i troškove mobilnih telefona koje dobijaju pojedini parlamentarci, višestruko premašuju prosječna primanja većine zaposlenih u BiH.

U BiH više ne postoji srednja, radnička klasa

Almir Terzić smatra da je jaz između bogatih i siromašnih u BiH sve veći, te da aktuelna politička elita ni u 2014. godini ništa neće poduzeti kako bi se razlike smanjile. „Sve vrijeme radili su samo za sebe, stranačke, grupne i porodične interese. Ako javna preduzeća i firme u državnom vlasništvu nisu jeftino privatizirali, pretvorili su ih u svoje feudalne posjede. Napravili su tolike socijalne razlike da u BiH više ne postoji srednja, radnička klasa, osim ako se u to ne računa državna administracija koja je sačinjena od njihovog kadra“, kaže Terzić za Deutsche Welle.

Bosna i Hercegovina je najsiromašnija evropska zemlja i u mnogo čemu zaostaje za državama regije. Ono u čemu prednjači su korupcija i visine plata zaposlenih u institucijama vlasti. „Primjerice, ministar u Vijeću ministara BiH ima osnovna primanja od oko 2.200 eura, a njegov kolega u Srbiji ili Crnoj Gori oko 1.000 eura. Pri tome je prosječna plaća u Crnoj Gori 480 eura, a u BiH, prema podacima Agencije za statistiku BiH, 410 eura. Gdje je tu logika i socijalna pravda? U BiH zvaničnici misle samo na sebe, osim rijetkih koji su se odrekli plata. Sve ostalo su samo igrokazi za gladni narod“, kaže Terzić.

Nema više socijalističkog samoupravljanja

Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu dr. Salih Fočo smatra da je u tranzicijskom društvu „teško govoriti“ o socijalnoj pravdi jer je umjesto starog sistema, koji je počivao na socijalnoj jednakosti, uspostavljen „sistem koji podrazumijeva nejednakost“. „Socijalna raslojavanja u BiH uslovljena su procesom privatizacije i urušavanjem modela prema kojem su radnici bili vlasnici proizvodnih sredstava. Srednja klasa je nestala, a veliki broj bh. građana danas je u stanju socijalne potrebe. Takav proces privatizacije nametnut je skoro svim istočnoevropskim zemljama“, kaže u razgovoru za Deutsche Welle sociolog Salih Fočo.

No, dok je većina drugih istočnoevropskih zemalja napredovala u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, a neke od njih danas su među najrazvijenijim članicama evropske zajednice naroda, BiH je stagnirala. Analitičari ocjenjuju da krivicu za to ne snosi samo politička elita, već i građani, koji više od dvadeset godina trpe neefikasnu vlast. U drugim zemljama padaju vlade, visoki zvaničnici osumnjičeni za kriminal, zloupotrebu položaja ili ovlasti završavaju u zatvorima, a građani su na demonstracijama često pokretači pozitivnih društvenih procesa.

Zašto građani BiH trpe i šute?

Pojašnjavajući taj bh. fenomen, sociolog Salih Fočo kaže da ne postoji kritična socijalna masa koja može promijeniti stanje u ovoj zemlji. „Zbog ustavnog ustrojstva i podjela na etničke grupacije nije moguće dobiti kritičnu masu za socijalne promjene i to je ono što BiH razlikuje od drugih zemalja. I prošlogodišnji protesti za jedinstveni matični broj građana (JMBG) pokazali su stanje svijesti u BiH. Iako se radilo o interesu svih građana bez obzira na njihovu etničku pripadnost, na vrhuncu protesta nije bilo više od 5.000 ljudi“, kaže Fočo.

Profesor Fočo smatra da su u BiH moguća dodatna socijalna raslojavanja i da socijalno-ekonomska kriza još nije dostigla onaj stepen koji bi građane ove zemlje natjerao da konačno prevaziđu etničke, religijske i političke razlike. „Kada se to dogodi, do izražaja će doći socijalni bunt. Taj će bunt zahtijevati promjene i uspostavu onih političkih snaga koje će morati otvoriti novu perspektivu i nadu građanima ove države“, kaže Fočo.