Boro Đukanović: Čitanka ''Djeca i droge''

Knjiga Djeca i droge – čitanka, čiji je autor ugledni sarajevski psihijatar prof. Boro Đukanović iz štampe je izašla još 2005. godine, ali, nažalost, nikada nije prihvaćena kao obavezno štivo u osnovnom obrazovanju, iako je namijenjena upravo mlađoj djeci s ciljem da im pomogne da ne naprave pogrešan korak i da izbjegnu narkomaniju, koja im u tim godinama najviše i prijeti, pišu bh. Dani.

''Draga djeco, ovo je vaša prva knjiga ove vrste za koju ponekad pomislim da se trebala pojaviti mnogo ranije. Cilj ove knjige je da vam pomogne da se što bolje osigurate od ovog pogrešnog koraka i da što uspješnije izbjegnete narkomaniju koja vam, zbog vaših godina, upravo sad najviše prijeti.'', kaže autor u uvodnom djelu knjige Djeca i droge.

Droge u prahistoriji

U Lekciji broj 1, prof. Đukanović detaljno objašnjava otkud droge među ljudima, navodeći kako je čovjek još u praistoriji, tragajući za hranom i skloništem, nailazio na biljke čiji su se plodovi, lišće ili korijenje, osim za ishranu, mogli koristiti i liječenje nekih bolesti i rana.

''Čovječanstvo u svojim laboratorijama nije samo stvaralo nove, njemu do tada nepoznate droge, već je i sintetizovalo već poznate prirodne droge. Čovjek je prošao dug put od prirodnih do sintetskih droga, dug put u druženju s njima od usputnog ubiranja biljke s dejstvom droge pored puta do savremenih laboratorija u kojima i danas proizvodi desetine novih i jačih sintetskih droga. Obje ove vrste droga su danas ravnomjerno zastupljene u životima ljudi. Čovjek ih upotrebljava i zloupotrebljava.'', upozorava prof. Đukanović, posebno ističući kako ne postoje lake droge.

Šta sve može biti droga

On u Lekciji 2 djeci objašnjava kakve su droge, šta sve može biti droga i kakvim jezikom treba govoriti o drogama. O drogama treba reći istinu, ističe autor, jer one nisu ništa čudno ili tajanstveno.

''Šta sve može biti droga, pitanje je na koje je odgovor teško definisati. Znamo da su mnogi lijekovi, začini, tehnička pomagala – droge. Droge su i neka sredstva koje su mnoge zemlje prihvatile kao prehrambeni proizvod, kao što su vino i pivo. Postoje i nesporazumi oko toga da su duhan, kafa i alkohol droge. Neki misle da jesu, drugi da ih se ne može zvati drogama. Čak i danas, kad je nauka zvana narkologija odmakla daleko, postoji dosta neslaganja i različitih definicija pojma droga. Ipak, najčešća i najprihvatljivija definicija je ona koja kaže da je droga svaka supstanca koja unesena u ljudski organizam može da dovede do jedne ili više psihičkih promjena ili poremećaja psihofizičkih funkcija trajne ili prolazne prirode, što se sve zajedno odražava na ponašanje pojedinca.'', pojašnjava prof. Đukanović.

Četiri osnovna odnosa prema drogama

Knjiga objašnjava četiri osnovna odnosa koja čovjek može imati prema drogi. To su apstinencija, narkofilija, habituacija i narkomanija. Apstinenti su ljudi koji prožive život bez da ikada probaju neku drogu. Apstinentima se mogu nazvati i osobe koje su nekada uzimali drogu, a sada je duži vremenski period ne uzimaju.

''Život proživljen u neprekidnom uzdržavanju i odbacivanju svih droga je život sa posebnim kvalitetom.'', kaže prof. Đukanović.

Narkofilija je odnos u kojem čovjek zloupotrebljava droge, ali bez znakova zavisnosti.

''Danas mladi masovno uzimaju droge sa različitim učincima i djelovanjem na njihovo tijelo i psihu. Rade to povremeno i, uglavnom, uzimaju droge koje ne mogu stvoriti teže oblike zavisnosti. Podrazumijeva se da to rade u većim vremenskim razmacima, a ne svakodnevno. Ova zloupotreba droga bez znakova zavisnosti daje mladima osjećaj zadovoljstva, važnosti i sigurnosti da su daleko od 'bušenja vena'. O ovoj 'sigurnosti' može se puno govoriti i razmišljati. Ona je velika zabluda adolescenta i glavno raskršće na putanji mladi-droga-budućnost.'', naglašava autor.

Habituacija je odnos u kojem postoji želja, ali ne i neodoljiva potreba da se droga uzme. Ova želja nije razvijena na osnovu zadovoljenja tjelesnih potreba već na osnovu potrebe ličnosti i traženja željenog emocionalnog stanja u koje ga droga vodi.  

Narkomanija: Stanje kompletne katastrofe

Narkomanija je zavisnost od droga i predstavlja posljednji i najteži stadij odnosa koji čovjek može imati sa drogom. Svjetska zdravstvena organizacija je narkomaniju definisala kao stanje periodičnog ili stalnog trovanja izazvano ponovljenim unošenjem droge u organizam. Narkomanija se javlja u razarajućem susretu droge i čovjekovog biološkog, psihološkog i socijalnog bića.

''Put od prvog uzimanja preko zloupotrebe do zavisnosti nekada je munjevit i kratak. Na primjer, svakodnevno intravenozno uzimanje heroina visoke čistoće kod određenog tipa ličnosti i u specifičnim okolnostima, može već poslije dvadesetak dana dati prve znake stvaranja zavisnosti heroinskog tipa. Kraj zloupotrebe droga je zavisnost, kraj zavisnosti je često smrt, jer se ova bolest dosta neuspješno liječi. Vrlo je skroman procent izliječenih zavisnika. Iz tog razloga ne postoji nijedna bolest poznata čovječanstvu kod koje je toliko opravdana i istinita narodna uzrečica koju treba uvažavati i u koju treba vjerovati: bolje spriječiti nego liječiti.''

Đukanović upozorava da je narkomanija stanje kompletne čovjekove katastrofe. Osim niza zdravstvenih problema i ozbiljnih oštećenja pojedinih organa, narkoman ima i niz problema u porodici, školi, na radnom mjestu i u društvu uopšte. Okolina najčešće ispoljava svoju netrpeljivost prema narkomanu, odbacuje ga i prezire. Narkoman socijalno odumire. Zato autor ponavlja kako neškodljivo uzimanje droga ne postoji.

Zadnje poglavlje knjige autor posvećuje direktno prevenciji, premda od te namjere nije odustajao ni u prethodnim poglavljima. Prevencija je skup aktivnosti, programa, propisa i planova koje jedno društvo treba napraviti da bi spriječilo pojavu neke bolesti među članovima tog društva. 

Lažni bodovi

Ono što djeca, prema preporuci profesora Đukanovića, sama mogu učiniti jeste: uskladiti vlastito ponašanje, ukloniti unutrašnju trpnju, uskladiti odnose sa drugim osobama, promijeniti odnos prema sebi i svijetu, spoznati sebe i razvijati samopoštovanje, naučiti rješavati konflikte, otkriti svoje sklonosti, zdrave načine funkcionisanja i kreativne sposobnosti, pomoću življenja povećati lično zadovoljstvo, uspostaviti, razviti i stalno unapređivati zdrave stilove života, osmisliti i organizovati korištenje svog slobodnog vremena, te shvatiti da je traženje pomoći znak snage, a da je pomaganje drugima znak da pomažete sebi.

Knjiga završava test-upitnikom, koje djeca trebaju ispuniti onda kada misle da su savladali gradivo iz knjige. Autor upozorava:

''Djeco, ne prepisujte gotove odgovore iz rješenja, jer nigdje nije tako opasno imati puno lažnih bodova, kao u provjeri ovog znanja.''