Borić odgovorila Calic: "Bujrum na božićne kolače koji se, šućur Allahu, ovdje još uvijek jedu"

Ne prestaju stizati reakcije ja stav historičarke i profesorice na Ludwig-Maximillian Sveučilištu u Münchenu, Marie-Janine Calic, koja se u svojem najnovijem članku za ZEIT Geschichte*, historijski magazin lijevo-liberalnog magazina „Die Zeit", osvrnula na multireligijsku i multietničku tradiciju Sarajeva.

Podsjetimo, u svom članku za magazin ZEIT Geschichte tjednika "Die Zeit", Marie-Janine Calic zaključuje kako se Sarajevo oprašta od svoje multireligijske tradicije koja će ostati prepoznatljiva samo po spomenicima, prenio je DW.

"Živimo u miješanim brakovima"

Trending

Sarajevo "prodisalo", vjetar rastjerao smog: Pogledajte očaravajuće prizore decembarske noći

Među onima koji su snažno ustali protiv ovakvih tendencija je i Hasija Borić, ugledna dramska umjetnica, supruga legendarnog bh. pjesnika Mile Stojića.

Borić kaže da su stavovi iz teksta Marie-Janine Calic kod nje izazvali "mučninu".

U svom obraćanju Borić podsjeća na višeslojnu, stvarnu i svakodnevnu bosansku multietničnost, koju, tvrdi, pojedini vanjski interpretatori i analitičari često zanemaruju ili pojednostavljuju.

Prije 4 dana

Savez kolumnista | Jasmin Medić: Marie-Janine Calic i propaganda protiv Sarajeva

Polazeći od vlastitog iskustva, Borić ističe da su mješovite porodice, uprkos ratu, etničkom čišćenju i dugogodišnjem trpljenju, i dalje dio bosanske svakodnevice.

"Živimo u mješovitim brakovima i dalje", naglašava ona, podsjećajući da su u Jugoslaviji njene majke i nane nosile maramu bez zabrana i pritisaka, jednako kao što su katolkinje i pravoslavke u Bosni i Hercegovini prakticirale svoje običaje.

Ljudske veze

Govoreći o svojoj porodici, Borić opisuje široku mrežu rodbinskih veza – od brakova sa Srbima, Hrvatima i Talijanima, do onih sklopljenih sa Šveđanima i Afroamerikancima.

"Šta ćete, raselilo nas etničko čišćenje, granate, snajperi, safari strijelci. Govorim o onima koji su preživjeli", kaže ona, podsjećajući kako je rat oblikovao porodične sudbine, ali nije uspio razoriti međuljudske veze.

U emotivnom, ali istovremeno otvorenom pozivu, Borić ironično nudi gostoprimstvo svima koji bi željeli razumjeti bosansku stvarnost izvan stereotipa:

"Nego, bujrum… Dođite mi drugi dan Božića na sijelo."

U njenoj kući, kaže, na zidovima zajedno stoje elif i "Posljednja večera", a društvo čine ljudi raznih identiteta i životnih priča.

Uzrok i posljedica

Na tom zamišljenom božićnom sijelu, kako opisuje, pjevale bi se sevdalinke, partizanske pjesme, balkanski evergreeni, ali i Cohen, Dylan, Beatlesi i Rolling Stonesi.

Među gostima bi bio i "jedan veliki čovjek koji godinama traži naše mrtve, ubijene u genocidu – ne zbog Islamske deklaracije; nisu za nju ni čuli, niti je čitali", čime Borić direktno polemizira s teoretskim konstrukcijama koje pokušavaju relativizirati ili ideološki reinterpretirati uzroke ratnih zločina.

Osvrćući se na navode Calic, Borić poručuje historičarki da prouči "lekciju o brkanju uzroka i posljedica", jasno aludirajući na mehanizme koji su doveli do rata, stradanja i genocida.

U završnoj, toploj, gotovo autoironičnoj gesti, umjetnica poručuje da će – i ako gošća izostane – spremiti malo kadaifa i baklave, "jer se i to jede uz sitne božićne kolače u Bosni. Šućur Allahu, još uvijek."

Reakcija Hasije Borić tako je mnogo više od ličnog oglašavanja: ona predstavlja podsjetnik na vitalnost bosanskog društva, na otpornost njegovih ljudi i na nužnost da se o njegovoj historiji govori odgovorno, precizno i bez simplifikacija.