Bili smo brojke: Promocija knjige maloljetnog logoraša Amera Đulića

Pod motom „Da se ne zaboravi“, a povodom 25. godišnjice rušenja Starog mosta, u petak, 9. novembera u mostarskom Centru za kulturu, s početkom u 19 sati, bit će organizirana promocija knjige "Bili smo samo brojke - 233 dana u logorima" Amera Đulića.

 Piše: F. V.

Promociju organzira Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca – Podružnica Mostar, a o ovom, sa stanovišta kulture sjećanja, izuzetno značajnom djelu, govorit će doc. dr. Irma Marić, doc. dr. Edim Šator, te historičar Amer Obradović, koji je i sam bio logoraš zloglasnih logora tzv. Herceg-Bosne.

Knjiga "Bili smo samo brojke - 233 dana u logorima" predstavlja, iz prve ruke, svjedočanstvo jednog maloljetnika o stradanju kroz čak četiri logora.

On naprije opisuje njegovo odrastanje, školu, kao i, dječački sasvim sikreno, najavu i početak rata u gradu na Bregavi, kao i naivno uvjerenje, posebno Bošnjaka Hercegovine, da „neće oni nas, jer nismo mi ništa krivi".
To je uzrečica koja, poput svojevrsnog lajtmotiva, prožima ovu knjigu, upozoravajući sadašnje i buduće generacije.

„Znači, došao je taj dan kada su naše komšije potpomognute ostalim pripadnicima HVO-a sa područja zone odgovornosti Brigade „Knez Domagoj“ počele sa etničkim čišćenjem i odvođenjem muškaraca od 18 do 60 godina“, piše Đulić u knjizi, suočen sa strašnim zlom početka realizacije onog što će kasnije u Haškom tribunalu biti opisano kao „udruženi zločinački poduhvat“.

U potresnom svjedočanstvu Đulić opisuje kako se skrivao, gdje je uhapšen i kao maloljetnik odvojen od majke, te odveden u logore.

Autor bez zadrške objašnjava „kako izgleda kad udaraju nedužne ljude“, vidi krv, a potom prmlaćuju i njega, i to njegove komšije. Tu, u logoru, prvi put vidi smrt njegovih rođaka koji leže kraj njega i vidi sebe na tom mjestu. A potom, prolazeći kroz krugove pakla i džezenema, odlazi u drugi, treći, četvrti logor i tako 233 dana.

„Veoma bitno je da se u knjizi po prvi put spominju i imena svih onih zlikovaca koji su vršlili mučenje il bili u ulozi stražara ili ispitivača. U knjizi se isto govori o učešću zvaničnika RH, kao i oficira i vojnika regularne Hrvatske vojske u UZP-u. Knjiga je bitna naročito za mlađe naraštaje jer oni su isti koji trebaju da znaju ne tako daleku prošlost u njihovim mjestima“, govori za Radiosarajevo.ba autor Amer Đulić.

No, ni nakon svega, kod autora, inače predsjednika Udruženja logoraša Stolac, nema mržnje, niti poziva na mržnju, iza koje može ostati samo zlo.
Jednako tako, ovo djelo ne pravi kalkulacije s istinom. Knjiga je ispovijest, dokument, dokaz, suha i nepatvorena istina za koju se Đulić bori svim svojom bićem.

„U knjizi se nigdje ne spominje mržnja prema bilo kome, samo istina i dešavanja koju sam gledao. To bila je moja vodilja kroz ovo djelo“, naveo je Đulić.