Beogradski novinar podsjetio na dječaka kojem je Mladić dao čokoladicu: "Znamo li istinu o Izudinu?"

Smrt Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine, u Srbiji je ponovo otvorila pitanje odnosa prema njegovoj ratnoj ulozi.

"Dobar čovjek"

Dok pojedini mediji od njega prave nacionalnog heroja, a drugi njegovu smrt predstavljaju kao svojevrsnu nepravdu, srbijanski novinar Rade Radovanović, poznati reporter i dramski pisac, bivši urednik programa Radio Beograda i šef biroa Radija Slobodna Evropa (RSE) za Srbiju te jedan od osnivača i urednika lista Danas, odlučio je podsjetiti na jednu gotovo zaboravljenu priču iz jula 1995. godine.

Radovanović je na društvenim mrežama napisao da o Mladićevoj smrti "neće ni reči napisati", ali da će se prisjetiti kratke priče koju je objavio u listu Naša borba sredinom jula 1995. godine, u vrijeme kada je, kako navodi, Mladić sa svojim "herojima" izvodio genocid u Srebrenici.

Trending

Mioković o Mladiću: "Nije umro kao vojnik, pogotovo ne kao general, već kao ratni zločinac"

Priča nosi naslov "Dobar čovek".

Radovanović počinje starim sovjetskim vicem o Staljinu koji na ulici susreće dječaka, pita ga za ime i pomiluje ga po glavi. Kada neko upita u čemu se ogleda dobrota sovjetskog diktatora, odgovor glasi: "U tome što je dečaka mogao i ubiti!"

Potom tu priču prenosi u Srebrenicu.

"General Ratko Mladić, slavodobitno u svom stilu, ušao je ovih dana u opustelu Srebrenicu. Na julskoj pripeci, pred kamerama svetskih TV i nekim ženama skamenjenim od straha, na ulici je sreo Dečaka. Pitao ga je za godine i pomilovao po glavi", zapisao je tada Radovanović.

A onda dolazi rečenica koja nosi cijelu priču:

"General Ratko Mladić je – dobar čovek!"

Ironija je brutalna. Mladić je pred kamerama ostavio sliku čovjeka koji prilazi dječaku, pita ga za godine i daje mu čokoladicu. Istovremeno, iza te slike odvijala se operacija čiji će rezultat biti genocid nad Bošnjacima Srebrenice.

Radovanović se u svom današnjem podsjećanju prisjetio i cijene koju je tada platio zbog tih nekoliko redova.

Napisao je da nije zapamtio da je za bilo koji tekst dobio toliko prijetnji od "patriota" kao za priču o dječaku i "dobrom čovjeku".

"Voleo bih da sretnem Izudina Alića"

Ali najpotresniji dio njegovog podsjećanja dolazi na kraju.

"Znamo li istinu o Izudinu Aliću, dečaku iz Srebrenice koji je imao osam godina u julu 1995. kada ga je Mladić pomilovao po glavi – i dao mu čokoladicu? Znamo li da su Izudinu nakon toga Mladićevi ‘heroji’ ubili oca, zajedno sa više od 8.000 Srebreničana?"

I na kraju, samo jedna rečenica:

"Voleo bih da sretnem Izudina Alića!"

Ova snažna poruka velikog novinara i čovjeka nešto je što današnja Srbija ne želi čuti. Umjesto pitanja šta se dogodilo Izudinu Aliću, svjedočimo stvaranju novog "srpskog sveca" – zločinca iza kojeg su ostali masakri, užasi, genocid, masovne grobnice, spaljena sela i gradovi. Samo – zlo.