Asadovi će sinovi nakon 27 godina konačno znati gdje je babin mezar

Abaz Kulašić jedna je od 86 žrtava koje će u subotu biti ukopane na kolektivnoj dženazi u Prijedoru. Ekshumiran je na Korićanskim stijenama, a konačni smiraj će pronaći nakon punih 27 godina od ubistva. U vrijeme ubistva imao je 42 godine. Iza njega su ostala i dva maloljetna sina koja su tek dugo godina nakon ubistva oca, smogla hrabrosti da odu na Korićanske stijene, mjesto ubistva. 

Bivši logoraši iz Trnopolja u subotu će naći vječni smiraj

Brat Teufik, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Kozarac i član Odbora za pripremu kolektivnih dženaza, prisjetio se logora kroz koje je prošao s bratom i ostalim članovima porodice kao i njihovog rastanka tog 20. augusta 1992. godine. 

"Kada je u pitanju ova dženaza i ukop mislim da sam ovaj put više emotivan i vezan jer ću ukopati brata. Od 2003. godine znamo da je ubijen na Korićanskim stijenama. Nikada ne možemo biti zadovoljni jer ne možemo doći do kompletnih tijela. Kod mog brata nema kičme, nema rebara...", pojasnio je Kulašić. 

I Teufik je bio sa bratom kada su ih, kako je kazao, "pokupili" od kuća i odveli prvo u logor Keraterm, a nakon toga u Trnopolje. 

"Onda je jednog dana iz Prijedora krenuo konvoj i svratili su sa jednim autobus i maltene tražili dobrovoljce za odlazak. Uspjelo se nagurati maltene 100 ljudi i sa tom grupom je bio i moj brat. Njega je vuklo to što je imao dva maloljetna sina", ispričao je Kulašić.

Dok priča pokazuje kamen na kojem je ispisano i ime njegovog brata na Spomen-obilježju u Kozarcu i govori o danu kada je Abaz odlučio da krene u konvoju prema, kako su im kazali, slobodnoj teritoriji. 

"Ubijen je 20. augusta. Nikad neću zaboraviti taj dan jer već 21. augusta smo na radiju čuli i prve vijesti da se dogodio veliki zločin na Vlašiću. Odmah smo to povezali s tim konvojem i ljudima koji su krenuli kao prema slobodi", kazao je Kulašić.

Skrivanje kostiju smatra dodatnim zločinom. Podsjetio je i da porodice žrtava svake godine 20. augusta odlaze na Korićanske stijene kako bi odali počast žrtvama i obilježili još jednu godišnjicu.

"I igrom slučaja prolazili smo kraj te grobnice, a da to nismo znali jer su ih dušmani prekrili kamenjem. Mnoge porodice nisu ni dočekale da ukopaju ostatke članova porodice. Boli vas to što se kaže da se to maltene nije ni dogodilo, nije počinjen zločin, bez obzira na dokaze", pojasnio je Kulašić.

Smatra da je bitno da potomci, dva sina od njegovog brata Abaza, znaju gdje je mezar njihovog oca. 

"To je na neki način smiraj i olakšanje, ali boli ovih 27 godina. Ipak, je to dug period i imam osjećaj da samo familije imaju interes da se to dovrši i da se pronađu kosti", poručio je Kulašić.

Podsjetio je da je na području prijedorske općine ubijeno više od 3.000 nesrba. 

"I dalje tragamo za nekih 700, 800 osoba, a svjesni smo da neke nikada nećemo pronaći", rekao je Kulašić.

Za kolektivnu dženazu koja će 20. jula ove godine biti klanjana u Vedrom polju u Hambarinama, spremni su posmrtni ostaci 86 žrtava iz Prijedora i Kotor Varoši.

Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti čiji su posmrtni ostaci uglavnom ekshumirani na Korićanskim stijenama.

Najmlađe žrtve koje će ove godine biti ukopane su mladići koji su u momentu kada su ubijeni imali svega 19 godina: Samir (Sadika) Garibović, Emir (Kemala) Đonlagić i Suad (Mehe) Kljajić. Suad će biti ukopan zajedno sa svojim ocem Mehom.

Najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine je Bećir (Adema) Bešić koji je rođen 1931. godine.

Ove godine konačni smiraj će naći otac i sin Hajrudin i Jasmin Elezović, braća Edin i Emir Elezović te Fahrudin Elezović.

Zajedno će ukopani biti i otac i sin Šerif i Zafir Bajrić te braća Zulić, Mirsad i Suad, braća Jakupović, Armin i Dedo, braća Grabić Mustafa i Vejsil, te braća Sivac, Nedžad i Edin.

Nakon kolektivne dženaze, posmrtni ostaci žrtava bit će ukopani u različitim mezarijima, a u skladu sa željama njihovih porodica. Najveći broj žrtava, 68 njih, će biti ukopan u Šehidskom mezarju Kamičani dok će ostali biti ukopani u Šehidskim mezarjima Čarakovo, Hambarine, Bišćani, Skela, Rizvanovići te Šehidskom mezarju Dabovci u Kotor Varoši.