ARS Aevi protest: Stjepan Roš

Petom danu javnog protesta - performansa Envera Hadžiomerspahića, direktora Ars Aevi, u znak podrške prisustvovao je arhitekta, prof. Stjepan Roš.

„Ovo Enjino sviranje je za mene vapaj. Vapaj jednog izuzetno važnog čovjeka za grad, za kolekciju, za osnutak velike ideje koja se negdje izgubila u prašumi nekulture, u prašumi nekog seoskog individualnog života, a ne života u gradu, u njegovom zajedništvu, jer grad je sistem zajedništva, dogovaranja, razgovora, mijenjanja stavova i iskustava.

Kad smo kod Ars Aevi, kod projekta i njegove realizacije, s ponosom moram da kažem da sam od začetka, od prvih trenutaka, inkorporiran u razvoj  tog projekta: nikad u prvim redovima jer nisam smatrao da treba nešto da vodim, ali uvijek savjetima, podrškama i idejama. Uvijek sam želio da taj projekt doživi je svjetsku premijeru i da tako opstane ovaj grad. Mislim da grad jedino može da opstane razvijajući kulturu i elemente koji su bitni za kulturu, a to je umjetnost i značaj umjetnosti.

Te davne 1992. godine, u vrijeme granatiranja, u vrijeme straha i beznađa, sa Enjom smo razgovarali o taktikama, o mogućnostima kako da se tome suprotstavimo jer mi nismo bili ljudi koji će to nekom silom rješavati, nego smo željeli da na agresiju odgovorimo kulturom i njenim značajem za svakog građanina. Mi sada imamo rezultat koji već danas ima svoju vrijednost i svoje značenje. Još uvijek je to neka utopija, ali i tad kad smo razgovarali, za mene je Ars Aevi oduvijek prvenstveno jedna utopija. Utopija u smislu maštanja neke bolje budućnosti. Mislim da je jako važno da kažem da je ovaj projekat prije svega namijenjen mladim ljudima - da se sjete kako su dio jednog opšteg svjetskog sistema, da razumiju umjetnost i značenje te umjetnosti. Sljedeće što mislim da je važno, kako je Catherine Millet rekla, nije to muzej-utopija, nego je to utopija koja stvara želju, nadu.

Ako pogledamo kako je nastala kolekcija, možemo reći da je ona jedinstvena u svijetu jer muzeji su uglavnom bazirani na otkupu radova, bazirani su na materijalnim sustavima - neko kupi pa donira. Ali ovdje je važno reći da ova kolekcija nije nastala na tom materijalnom sistemu. Nastala je na odgovornosti umjetnika prema nečem što je u tom trenutku za nas sve bila neminovnost, prema agresiji, a ti umjetnici odlučili su da sami svoj rad poklone gradu da bi grad u svojoj budućnosti imao bolje životne uslove.

Možda je taj vapaj, taj krik Enjin u toj njegovoj muzici, indikativan jer mislim da bih i ja želio da kriknem, da razbudim ustvari građane, da razbudim ljude koji vode politiku ovog grada.

Navest ću samo jedan primjer: jedan od svjetskih turističkih centara, Bilbao u Španiji,  jeste grad koji je bio industrijski grad, baziran na uglju i željeznoj industriji, danas je jedan od svjetskih kulturnih centara sa milion posjetilaca koji isključivo dođu u Bilbao da vide muzej Franka Gehryja sa njegovim eksponatima. Guggenheim muzej u Bilbau je primjer kako je jedan grad promijenio način života. Muzej je  postao novi identitet za taj grad, a grad je postao stjecište različitih kulturnih institucija. I drugi muzeji su procvjetali, mala privreda je procvjetala, grad se renovirao, postao je grad zelenila. To su sve ideje koje su na neki način vezane i za ovaj naš grad, za Sarajevo. Ovaj vapaj da imamo svjetski jedinstvenu kolekciju, da imamo arhitektu Renza Piana, jednog od najvećih živućih svjetskih arhitekata, koji želi da napravi taj muzej, koji godinama ustvari, ne samo da podržava, nego vuče, tjera da se taj projekat realizira.

Ovo je, znači, neki vapaj, podrška njegovom direktoru i podrška osoblju koji ovdje uglavnom volonterski rade, ovo je poziv ljudima koji odlučuju o našim sudbinama da jednostavno stisnu i kažu: Da, Muzej Ars Aevi, to će biti sutra, za našu bolju budućnost!.", izjavio je profesor Roš.

Druga faza protesta trajat će do 17. novembra, svaki dan u podne ispred zaključanih vrata Kolekcije Ars Aevi na platou Centra Skenderija.