Amir Misirlić otkriva nepoznate priče iz osamdesetih: "Teško da će se to ikad više ponoviti"

Osamdesete godine prošlog stoljeća ostale su upamćene kao jedno od najuzbudljivijih razdoblja sarajevske muzičke scene. Novi bendovi, veliki autori, kultni albumi i pjesme koje su obilježile generacije stvorili su scenu čiji se utjecaj osjeća i danas.

Upravo tom vremenu, ali i vlastitom iskustvu čovjeka koji ga je pratio iz neposredne blizine, posvećena je nova knjiga novinara i publiciste Amira Misirlića.

Dvije ideje

Knjiga pod nazivom Svjedoci osamdesetih donosi kombinaciju njegovih ličnih sjećanja, ranije objavljenih i dosad neobjavljenih intervjua, priča iz novinarske karijere, ali i brojnih fotografija koje svjedoče o jednom posebnom vremenu.

Trending

Predivan gest: Džan Ramić istrčao 107 kilometara i prikupio 3.200 KM za pomoć oboljelima

O tome kako je nastala ideja za knjigu, šta je pronašao u vlastitim arhivama, kako danas gleda na sarajevsku muzičku scenu osamdesetih, ali i na ljude koje je tada intervjuirao, Misirlić je govorio za portal Radiosarajevo.ba.

"To je zapravo nastalo kao kombinacija dvije ideje koje sam imao. Napisao sam jednu knjigu koja se zove Pjesme koje su me oblikovale i koja je, manje-više, moja muzička biografija – priča o tome kako su neke pjesme utjecale na mene kroz život. Međutim, pošto to nije samo muzička biografija, a odlučio sam da budem potpuno iskren, moji ukućani su rekli da se to ne može objaviti jer je tu bilo previše intimnih detalja.

09.05.26. 07:00

Nova muzička knjiga Josipa Dujmovića: Kako je nastalo "100 vječnih ex-yu pop-rock pjesama"?

S druge strane, kada sam radio podcast Soundtrack vremena, palo mi je na pamet da sve to nekako sačuvam u formi knjige. Onda mi je moj sin Arnej rekao da ljudi sve to mogu pronaći na podcastu i da nema smisla da knjiga bude samo njegovo prepisivanje. Zato sam odlučio da sve iskombinujem. Kombinovao sam svoj rad i sjećanja – intervjue iz osamdesetih, sve što sam kasnije radio, a tiče se tog perioda, kao i materijal iz podcasta. Sve sam to želio uobličiti u jednu kompletnu priču.

Uz sve to ide i jedan vrlo bitan momenat – ove godine obilježavam 40 godina svog profesionalnog rada, tako da su se nekako te dvije stvari poklopile", rekao je Misirlić za portal Radiosarajevo.ba.

Posebnu vrijednost knjizi dat će i materijali koje Misirlić do sada nije objavljivao. Među njima su i priče s njegovih novinarskih početaka, uključujući i prvi susret s cenzurom.

"Bit će zanimljivo vidjeti kako ljudi iz ove perspektive zvuče i šta su pričali prije 30 ili 40 godina. S druge strane, tu će biti i priče koje nikada nisam objavio, čak ni u tim intervjuima. Tu se govori i o mojim prvim susretima s cenzurom.

Recimo, kada je izašao album Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo od Bijelog dugmeta, dobio sam ekskluzivu prije nego što je album objavljen, uz intervju s Goranom Bregovićem. Dobio sam i odobrenje da objavim tekst naslovne pjesme. Međutim, na kolegiju u Oslobođenju neko je to zaustavio, tako da tekst tada nije mogao biti objavljen.

O tome nikada nisam ni pisao ni pričao, tako da će i ta priča sada biti objavljena", otkrio je naš sagovornik.

Arhivski razgovori

Knjiga neće zaobići ni priče i intervjue vezane za Neleta Karajlića, s kojim je Misirlić tokom svoje karijere razgovarao više puta. Posebno je zanimljivo što će se kroz te arhivske razgovore moći vidjeti kako je tada razmišljao, ali i kako ga je sam Misirlić u tom periodu doživljavao.

"Ne mogu ja to preskočiti kao da to nije postojalo. Isto kao što ne mogu preskočiti ni svoje brojne intervjue s Borom Đorđevićem. I toga će biti. Bit će zanimljivo da se čuje kako je čovjek nekada razmišljao, kako sam ja razmišljao nekada o njemu. Dakle, to će biti jedna publicistika, ali će biti dobro začinjena nekim mojim privatnim pričama", istakao je Misirlić.

Govoreći o Neletu Karajliću i Bori Đorđeviću, Misirlić se osvrnuo i na pitanje koliko je moguće odvojiti umjetničko djelo od stavova i postupaka njegovog autora. Smatra da je takvo razdvajanje, posebno kada je riječ o ljudima čiji je rad dugo pratio, gotovo nemoguće.

"Nemoguće je ostati imun na to. Kažu da treba odvojiti djelo od autora, ali to je, po mom mišljenju, nemoguće. Koliko god se čovjek trudio i pokušavao biti objektivan, realan i nepristrasan, živi smo ljudi. Nismo samo ono što radimo, već i ono što mislimo, govorimo i kakvi su nam stavovi. Sve to nas oblikuje, a ne samo naš profesionalni rad.

Nekako se poklopilo i to da je kvalitet njegovog profesionalnog rada (Bora Đorđević op.a.) opadao kako su se mijenjali njegovi stavovi. Kasniji albumi Riblje čorbe apsolutno se ne mogu porediti s onim prvim albumima. To je nekako usko povezano i vjerujem da će neko pametniji od mene, filozofi i sociolozi, jednog dana napraviti ozbiljnu analizu svega toga i utvrditi postoji li između toga neka korelacija", riječi su ovog autora.

Kada govori o fenomenu osamdesetih, Misirlić smatra da taj period treba posmatrati s vremenske distance, ali ističe da postoji nešto posebno što ga izdvaja od drugih muzičkih epoha.

"Tu postoje dva momenta na koja moramo obratiti pažnju. Prvi, koji ja stalno pominjem, jeste da je teško o nečemu što je aktuelno govoriti iz perspektive sadašnjeg trenutka. Mora proći određeno vrijeme da bismo to mogli pogledati s određene distance.

Neko će i iz ovog vremena izdvojiti zanimljive pjesme o kojima će se govoriti za 10, 20 ili 30 godina. Međutim, postoji još jedna stvar koja je vezana isključivo za osamdesete – teško da će se ikada više ponoviti takva generacija i takva koncentracija talenta. Govorimo o ljudima rođenim krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina, koji su autorski i umjetnički sazreli upravo u osamdesetim.

Pogotovo se to odnosi na sarajevsku muzičku scenu. Da ne nabrajam sve velike bendove, kako nekoga ne bih izostavio, ali ono što je meni posebno značajno jeste činjenica da sam ja odrastao uz sve njih. Kada su oni počinjali svoje karijere – Zabranjeno pušenje, Merlin, Plavi orkestar, posebno Crvena jabuka – i ja sam počinjao svoju novinarsku karijeru. Nekako smo paralelno rasli. Oni su na kraju otišli svojim putem, ja svojim, ali, što se kaže, te prve profesionalne ljubavi se ne zaboravljaju", kazao je Misirlić.

Govoreći o sarajevskim muzičarima koji su nakon rata nastavili život i karijeru izvan Sarajeva, Misirlić smatra da njihov odlazak nije promijenio samo sarajevsku scenu, već i njih same kao autore.

"Sarajevska scena nije toliko izgubila njihovim odlaskom koliko su oni izgubili. To je moje duboko uvjerenje. Jer vi pišete i stvarate iz vlastitog korijena i kada živite u tom prostoru koji je vas oblikovao, vi i dalje imate inspiraciju. Kada se izmjestite iz tog prostora, možete raditi, ali nikada više tako kao kad ste živjeli u tom prostoru", jasan je naš sagovornik.

Među tim muzičarima je i Zlatko Arslanagić, jedan od osnivača Crvene jabuke. Kroz rad s vlastitom arhivom Misirlić je naišao upravo na intervju s njim iz 1997. godine, za koji je gotovo zaboravio da ga je napravio.

"Ja sam bio uvjeren da sam posljednji put s njim kontaktirao 1991. godine, a onda prolazeći kroz arhive naiđem na intervju s njim iz 1997. Veliki intervju u kojem on meni govori o toj novoj Crvenoj jabuci, kako to nije Crvena jabuka, kako je Dražen Žerić bio izbačen iz benda, pa se vratio. Jedan prilično ekskluzivan intervju. Ne znam da je ikome iza rata dao bilo kakav intervju. I onda me to iznenadilo i obradovalo. Naravno da će se i dijelovi tog intervjua naći u ovoj knjizi", otkrio je Misirlić.

Završni detalji

Kada je riječ o samoj realizaciji knjige, Misirlić nam je otkrio da je tekstualni dio već završen, dok je u toku završno uobličavanje fotografija i vizuelnog identiteta.

"Što se tiče tekstualnog dijela, on je odavno završen. Odabran je i najveći dio fotografija. Tu moram zahvaliti svojim kolegama Milomiru Kovačeviću Strašnom, Mladenu Pikuliću i Rikardu Larmi, koji su ustupili fotografije iz tog perioda koje su tada radili.

Iz privatne kolekcije Dine Merlina dobio sam neke sjajne fotografije s početka njegove karijere koje će, vjerujem, mnoge iznenaditi, tako da se i taj dio polako zaokružuje.

Urađen je i dizajn omota. Haris Jusović, koji mi je radio omote i za posljednjih nekoliko knjiga, i ovaj put je to sjajno uradio", poručio je ovaj autor.

Tačan datum izlaska knjige se još ne zna, ali je plan da to bude do kraja godine.

"Prepustio sam to svom sinu, koji želi napraviti jednu zaista posebnu priču povodom mojih 40 godina profesionalnog rada. Želja nam je da to ne bude nešto usputno, već da bude na poseban način obilježeno i zabilježeno.

Prema nekim preliminarnim planovima, knjigu bismo trebali predstaviti do kraja ove godine", zaključio je Misirlić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.