55. MESS bio je u znaku velikih glumaca i glumica

Iza nas je 55. izdanje Internacionalnog teatarskog festivala MESS koji je u proteklih desetak dana u Sarajevo doveo 22 predstave iz 13 zemalja, te imao ukupno 400 sudionika. 

U noći s nedjelje na ponedjeljak dodijeljene su i festivalske nagrade o kojima je odlučivao festivalski žiri, publika, te žiriji medijskih pokrovitelja.

O nagrađenima možete čitati na ovom linku, no ovdje recimo kako su se ipak dvije predstave izdvojile kao posebne, obje odigrane u autentičnom prostoru Stolarije Narodnog pozorišta u Sarajevu. 

U prvom redu, to je komad podužeg naslova Sve što treba jednoj sjajnoj glumici je sjajna drama i želja za uspjehom, u produkciji Vaca 35 Teatro en Grupo iz Meksika. Njegov autor Daniel Cervantes osvojio je nagradu za najboljeg mladog redatelja, predstava je dobila nagradu lista Oslobođenje, a na kraju je okrunjena i glavnom festivalskom nagradom Grand Prix – Zlatni lovorov vijenac za najbolju predstavu u cjelini.

Hrvatsko-bosanska Antigona - 2000 godina kasnije, u koprodukciji Teatra Ulysses i Scene MESS i u režiji Lenke Udovički, osvojila je četiri nagrade: Nagradu publike, priznanje za dramaturgiju Željki Udovičić-Pleština, nagradu za najbolju glumicu Katarini Bistrović Darvaš, te Sound of MESS - nagradu za najbolju muziku i zvuk, koja je otišla u ruke kompozitoru Nigelu Osborneu. 

Bio je ovo festival u znaku Prvi put što je značilo da ovogodišnje redateljska imena nisu ranije bila na MESS-u. Tako smo imali priliku gledati predstavu sjajne Katie Mitchell ili mozambičkog koreografa Panaibre Gabriela Cande, mađarskog redatelja Bela Pintera i mnogih drugih sjajnih umjetnika. 

Bilo je to i deset dana koja su nas nadahnula inovacijom, kreacijom, smjelošću, duhom. Tako ne možemo zaboraviti bajkovitog Odiseja kojeg nam je prikazala trupa Paper Oddisey, ili presmiješnu predstavu Quintetto, ili dekadentno-duhovite tragikomičare francuske trupe Le Chiens de Navarre s predstavom Kada pomislim da ćemo ostariti skupa. 

Ipak, ove su godine na Festivalu na sebe pažnju privukla i velika glumačka imena: troje istinskih velikana s višedecenijskim karijerama koje su blistale i na nebu bivše Jugoslavije, igrali su ove godine na MESS-ovim pozornicama. Kaća Dorić bila je fenomenalna u predstavi Brašno u venama, osvojivši za nju čak sedmi Lovorov vijenac u karijeri. Zijah Sokolović u sklopu MESS-a odigrao je svoju 1590. reprizu antologijske predstave Glumac je... glumac je... glumac, predstavivši pritom i knjigu istog naziva. Na poslijetku, Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra, svojevrsnu nagradu za životno djelo, ove je godine dobio Rade Šerbedžija, koji je u ulozi Kreonta u Antigoni, ponovo zaigrao pred sarajevskom publikom, nakon pune 23 godine. 

Zato 55. izdanje Festivala MESS možemo smatrati i Festivalom velikana ex-jugoslavenskog glumišta. Bili smo počašćeni gledajući ih.