Sjeća li se neko Grahama Bamforda?

Krajem aprila poneko se u Bosni i Hercegovini i Sarajevu sjeti Grahama Bamforda. Mnogi i ne znaju ko je, a kada se objasni da je to čovjek koji se 29. aprila 1993. spalio pred zgradom Donjeg doma britanskog parlamenta užasnut ratnim užasima u BiH, onda se poneko nesigurno prisjeti ili sa stidom prizna da ne zna.

„Britanska vojska ne smije biti počasnom gardom na masovnoj sahrani. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju da im političari daju ono što sigurno mogu dati – vojnu zaštitu“, napisao je 48-godišnji Britanac u svom oproštajnom pismu, a njegovo samospaljivanje britanska štampa, izuzev Guardiana, jedva je propratila, usput špekulirajući o drugim razlozima njegovog postupka.

Ovaj visokomoralni čovjek, koji s Bosnom i Hercegovinom i bosanskim ratom lično nije bio povezan, ovakvu odluku donio je nakon slika i snimaka iz Ahmića kod Viteza, gdje su snage HVO-a ubile 116 bošnjačkih civila, među kojima djeca, žene i starci.

Nikada nijedna britanska televizijska ili producentska kuća nije uradila dokumentarni film o Bamfordu, ali je to učinio hrvatski režiser Nenad Puhovski. Film Graham i ja – istinita priča prikazan je prošle godine u okviru Modula memorije. Također, biće prikazan i ovog 29. aprila.

Ovaj film je danas skoro pa jedini vid kraktotrajnog sjećanja na Bamforda, koji u BiH nema ni ulicu, ni trg, ni spomenik, za čije se postavljanje grupica ljudi godinama (bezuspješno?) borila.

Istina, Gradska uprava Grada Sarajeva je 2009. donijela odluku kojom je ustanovljena nagrada „Graham Bamford“ i to za pojedince, građane BiH i strane državljane „za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam“. Međutim, nagrada dosad nikome nije dodijeljena.

Na petnaestu godišnjicu, 2008. godine, održan je u Sarajevu skup pod nazivom Etika kao civilizacijska obaveza – Razgovor povodom godišnjice smrti Grahama Bamforda, na kojem su učestvovali, između ostalih, Enver Kazaz i Asim Mujkić, koji su bili u tadašnjem Koordinacionom odboru za obilježavanje 15. godišnjice smrti Grahama Bamforda.

Kako nam je kazao član Odbora, Rašid Sijerčić, ove će godine predstavnici bh. dijaspore u Londonu obilježiti godšnjicu Bamfordovog samospaljivanja.

Na tom skupu, prije četiri godine, osim savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, nije se pojavio niko od predstavnika bilo kojeg nivoa vlasti. Ideja Koordinacionog odbora bila je postavljanje spomenika u Sarajevu, a kipar Mustafa Skopljak je uradio spomenik, o čemu smo ranije pisali, koji još uvijek nije nigdje postavljen. Inicijativa šačice pojedinaca nije dovoljna, neophodan je, dakle, potez vlasti: opštinskih, gradskih, kantonalnih, entitetskih – svejedno.

Mustafa Skopljak i nepostavljeni spomenik

Možda je prikazivanje dokumentarnog filma Nenada Puhovskog idealna prilika za političare, savjetnike, rukovoditelja odjela i službi da shvate koliko je sramotno što se ovaj grad, država, zajednica, društvo ne sjećaju Bamfordove žrtve, koja, kao ni desetine drugih samospaljivanja, nisu promijenili ništa u povijesti. Ali – takve žrtve uvijek svjedoče o mogućnostoma ljudskog morala i časti.