Sarajevska Olimpijada, 30 godina: Jedan daleki, divni san...

„Proglašavam da su Olimpijske 14. ZOI u Sarajevu otvorene...“

Ovim riječima Mike Špiljka, predsjednika Predsjedništva SFRJ, prije 30 godina, počeo je olimpijski san u Sarajevu...

Osmoga februara u Sarajevu, zvaničnom ceremonijom počele su XIV Zimske olimpijske igre, održane pod motom Citius, Altius, Fortius (brže, više, jače) i pod zaštitom maskote, popularnog Vučka. Nasmijani vuk s crvenim šalom i prstima raširenim u obliku simbola V – simbol pobjede, za mnoge je ostao najsimpatičniji simbol Olimpijade... Simbolizovao je želju da se ljudi sprijatelje sa životinjama.

Sarajevo, i ostatak bivše države – Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije – pao je u trans, a paljenjem olimpijskog plamena (klizačica Sanda Dubravčić) i čitanjem olimpijske zakletve (skijaš Bojan Križaj), na stadionu Koševo (danas stadion Asim Ferhatović Hase) u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, startala je 12-dnevna sportska bajka.

A, skoro sve do tog trenutka činilo se kako će sarajevski ZOI ostati samo priča... Prvenstveno, ideja o Sarajevu kao domaćinu Olimpijade nije naišla na odobravanje dijela struja u bivšoj SFRJ; srećom, tako bar tvrde akteri tih dešavanja, Josip Broz Tito „bio je slab na Bosnu“, pa je ideja preživjela... Začeta početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, ideja je dogurala do realizacije 1978, kada je Međunarodni olimpijski komitet prihvatio kandidaturu Sarajeva i u maju te godine ga proglasio domaćinom.

Drugi gradovi kandidati, sem Sarajeva, bli su japanski Sapporo, švedski Falun/Goteborg, te francuski Chamonix, koji je kasnije odustao. Sarajevo je, u drugom krugu glasanja, 1978. u Ateni, dobilo tri glasa više od Sappora.

Izrodiće se, nakon ove odluke, nekoliko sportskih borilišta kojima se ponosilo Sarajevo, nove saobraćajnice, trolejbuski saobraćaj, nekoliko naselja u kojima je 2,850 novih stanova, nekolicina hotela, novi PTT objekti, obnovljena željeznička stanica, 23 nova ski-centra... Početak 1984, uz spremne sportske objekte, volontere-plesače koji su vrijedno vježbali ceremoniju otvaranja, organizatore, ugostitelje, sportiste i goste...nije donosio samo jedno – snijeg.

Naime, sve do samog dana otvaranja, Sarajevom je vladala suha zima, pa su organizatori danima prije, planine opremali aparatima za proizvodnju vještačkog snijega i panično smišljali načine kako da se izbore s ovom nedaćom... Ipak, uoči početka 14. ZOI, snijeg je, kao u priči, prekrio i glavni grad i okolne planine, i sve je bilo spremno za zimsku čaroliju.

Gradom je vladalo udarničko jedinstvo, a šta je o Sarajevu zabilježeno u zvaničnom izvještaju o Olimpijadi, čitajte na ovom linku:
Kako smo nekad gradili, kako smo nekad voljeli: Sjećanje na Olimpijadu

Do 19. februara, kada su igre zatvorene, najmanje 646,000 gledalaca, ukupno, posjetit će 97 takmičenja i gledat će podvige 1,272 sportista koji će, na kraju, izboriti 222 medalje. Najviše zlatnih medalja, njih devet, osvojit će tadašnja Istočna Njemačka, najviše srebrnih (10) i bronzanih (9) SSSR, koji je osvojio  inajviše medalja u Sarajevu.

Jugoslavija će u Sarajevu osvojiti i prvu olimpijsku medalju, srebrnu, do koje će u veleslalomu 'doskijati' skijaš Jure Franko, kojem će Sarajevo pjevati „volimo Jureka više od Bureka!“. Franko je svijetu otkrio i kako im je tada, kao specijalna nagrada uspiju li ostvariti dobar plasman, obećan videorekorder Hitachi! „I, razmišljao sam: Ako vozim vrlo dobro u drugoj vožnji, dobiću videorekorder“, prisjetio se Franko jedne prilike.

Radovat će se Sarajevo brojnim zimski sportovima, a zvanični izvještaj navodi da nije bilo dovoljno ulaznica za utakmice hokeja, za umjetničko klizanje, ski-skokove... Bit će to, uostalom, prve Olimpijske igre koje će završiti novčanim dobitkom...

Kao jednu od najljepših uspomena svijetu sporta, Sarajevo će ostaviti i umjetničku izvedbu britanskih klizača Jayne Torville i Christophera Deana, koji će fascinantnim plesom na ledu, uz Bolero Mauricea Ravela, od svih sudaca dobiti najviše ocjene - 6,0.

Groznica, sa simbolom Vučka, trajat će u Sarajevu još dugo nakon zvanične ceremonije zatvaranja, 19. februara... Nažalost, osam godina poslije, Sarajevo će ući u historiju kao prvi olimpijski grad koji će biti uništen ratnim razaranjima. Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, nakon okupacije Sarajeva, zapaljene Zetre i brojnih borilišta, od olimpijade će ostati tek pokoji simbol na zgradama, oštećen gelerima granata...

Dvadeset godina kasnije, BiH se, infrastrukturno, nema čime ponositi kada je riječ o olimpijskom duhu. Borilišta, izuzev obnovljene Zetre, i dalje su spomenar ratu, a ne 1984. godini. Sarajevo je bez Ledene dvorane, zimski sportovi su vrsta koja opstaje samo nekolicini najhrabrijih, preduzeća koja su se bavila čuvanjem zadužbine kolabirala su, a Olimpijada i 1984. se ove, 2014. godine, kada gradom vladaju rušilački nagoni i nasilje, kada se pali vlastita historija, čini kao daleki, divni san koji smo jedared imali priliku odsanjati...

Bilo bi lijepo nadati se boljim danima...

"Uslikajte uspomene, skenirajte stare fotografije, napišite nam šta pamtite iz olimpijskog februara 1984. u Sarajevu... Javite nam se na e-mail olimpijada@radiosarajevo.ba, rado ćemo objaviti vaša prisjećanja!"