Priča o Osmanlijama na području Sarajeva

Osmanlije u Bosnu i Hercegovinu dolaze sredinom XV stoljeća i ostaju sve do austro-ugarske okupacije. Čovjek, pod čijom komandom je zauzeta Bosna, Mehmed II bio je jedan od najuspješnijih vojskovođa Osmanlijskog carstva u njegovoj historiji.

Ejalet, tj. Vilajet Bosna je prvo ime koje su Osmanlije dali tada provinciji Bosna. Osmanlijska vladavina nazvat će vilajet naprije Sandžak Bosna koji će biti pod upravom rumelijskog ejaleta; nakon 1580. ovaj će sandžak postati dijelom bosanskog pašaluka, u kojem je bilo nekoliko sandžaka

Na teritoriji Bosne uslijedilo je osnivanje turske upravne jedinice - Bosanskog sandžaka kojom će vladati prvi bosanski sandžakbeg - Mehmed-beg Minetović.

Prvi objekat koji je podigao, neposredno nakon propasti Bosanskog kraljevstva, bio je mesdžid koji se nalazio na mjestu gdje je danas apoteka Bosna (raskrs.


Apoteka Bosna u Sarajevu: Mjesto prvog mesdžida

Osnivanje Sarajeva

Nakon njegove smrti na tu funkciju dolazi Isa-beg Ishaković nakon čega se Sarajevo počinje razvijati kao urbano mjesto. Ishaković 1455. godine podiže Saraj (dvor) po kojem je grad dobio ime.

Dvije godine kasnije na obali Miljacke digao je džamiju, koju je nazvao Careva (u čast sultana Mehmeda II). Careva džamija, inače, prva je džamija izgrađena u Sarajevu. Ipak, bit će uništena 1480. kada će u Sarajevo upasti ugarska vojska na čelu sa srpskim despotom Vukom Grgurevićem koji će, 'u društvu' Dmitra Jakšića, Petra Docija i hrvatskog bana Ladislava Egervarija, iz Jajca povesti pohod protiv Turaka.

Sarajevo je tada opljačkano, a s područja otjeran Daut-paša.

No vratimo se priči o Ishakoviću... On je, na lokaciji srednjovjekovnog sela Brodac (današnja Bentbaša), odlučio zasnovati novi grad. Isa-beg je zemljište izuzeo od seljana, a u zamjenu im je dao zemljište u selu Vrančić u Hrasnici.

Svoje zadužbine Isa-beg je uvakufio " ...tako da se ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti na bilo koji način preći u čije puno vlasništvo (mulk), nego da vječno ostane onako kako je (u vakufnami) propisano sve dok Bog ne ostane jedini gospodar zemlje i svega što je na njoj; on je najbolji nasljednik".

Sa napretkom Sarajevo je brzo naraslo u najveći grad u regionu. Trg, koji je postojao i prije 1462. godine, pretvoren je u neku vrstu centralne čaršije i prozvaon je Baščaršijom.

Godine 1462. napisana je vakufnama Isa-bega Ishakovića o osnivanju njegovih zadužbina, s kojima je, zapravo, počelo urbano formiranje grada. Sagradio je tekiju, do nje musafirhanu, nešto niže na Baščaršiji han Kolobara, most preko Miljacke, hamam uz Carevu džamiju, izvjestan broj dućana te mlinove na Miljacki.



Careva džamija (Foto: Sarajevo historijsko turistički vodić)

Sarajevo nakon Ishakovića

Po dolasku Osmanlija, islam će u Bosni i Sarajevu, dobiti poziciju državne religije. Od njihovog dolaska, trebalo je oko 250 godina da većina stanovnika pređe na islam. Nakon katolika i pravoslavaca, te muslimana, u XVI stoljeću na ovo područje stiže četvrta grupa: sefardski Jevreji. Nakon što ih je Španija protjerala, naselili su se u Sarajevu, Mostaru, Travniku... Osmansko carstvo ih je prihvatilo kao trgovce, sa svojom religijom, kulturom i jezikom. Ovdje treba navesti da su za vrijeme Osmanlija, Katolička, zatim Srpska pravoslavna crkva kao i Jevrejska zajednica imale pravno priznati status, slobodu iskazivanja religije i pravo primjene religijskog prava u pitanjima ličnog statusa svojih pripadnika...

Preko stotinu džamija sagrađeno je u XV i XVI stoljeću u Sarajevu. Početkom petnaestog stoljeća bosanski sandžak-beg Bali-beg Malkočević izgradio je mesdžid, banju i most, potom je došao Ajas-beg je podigao mesdžid zatim mekteb i hamam. Potom je Jahja-paša digao dvije džamije, a veliki trag iza sebe ostavio je Skenderpaša Mihaoglu, koji je na lijevoj obali Miljacke sagradio tekiju, nakšibendijskog reda, a do nje musarfihanu, kao i nekoliko česmi; na desnoj obali rijeke sagradio je svoj dvor, a do njega karavan-saraj.

U tom periodu još su nastali Firuz-begov hamam, te prvi sarajevski bezistan, koji se nalazio na mjestu današnjih trgovki, te nekoliko džamija od kojih valja izdvojiti džamiju Havadže Kemaludina (Ćemaluša), Skenderija džamija, džamija Havadže Duraka (Baščaršijska), te Čobanija džamija i u njenoj blizini ćuprija.

Od kasabe do šehera

Gazi Husrev-beg, sin Ferhat-bega Seldžuke i kćerke sultana Bajazita II bio je namjesnik Bosne u tri navrata između 1521. i 1541. godine. On u Sarajevu gradi Begovu džamiju, medresu Kuršumliju i uz nju biblioteku, zatim Hanikah, bezistan, Telšihan i monumentalni kameni hamam. Podigao je niz humanitarnih ustanova, imaret i musarfihanu, a iz sredstava njegovog vakufa podignuta je i Sahat-kula, Morića han, prvu bolnicu u Sarajevu, te niz drugih objekata.

Begova džamija i Sahat-kula (Foto: dovla.net)

Četrdesetih godina šesnaestog stoljeća, za vrijeme Gazi Husrev-bega, Sarajevo je od kasabe postalo šeherom. Sredinom
šesnaestog stoljeća u Sarajevu je podignuta Latinska ćuprija, a vezir Rustem-paša 1551. godine gradi Brusa-bezistan.

Središte Bosanskog sandžaka 1553. godine iz Sarajeva seli u Banja Luku, a ta titula mu je vraćena 1607. godine. U to vrijeme sarajevski trgovci su održavali veze sa Istambulom, Solunom, Dubrovnkom, Venecijom, Ankonom, Splitom i Trstom. Izvozilo se oružje, koža, vosak i proizvodi sarajevskih zanatlija, a uvozila se kafa, duhan, maslinovo ulje...

U to vrijeme kroz Sarajevo su prolazili brojni putopisci među koima su najistaknutiji bli Atasij Grgičević, Henrik Blunt, Pavle Rovinjanin, francuski putopisci Poullet i Quiclet, te turski putpopisac Evlija Čelebija.

U tom periodu u Sarajevu je bilo dosta obrazovanih i uglednih ljudi, ponajviše zahvaljujući brojnim kulturno prosvjetnim ustanovama. Među istaknutijim pjesnicima koji su rodom iz Sarajeva ili su stvarali u Sarajevu u ovom vremenu bili su Mustafa-paša Skenderpašić - Suni, Mehmed Ulamapašić Gajreti, Muhamed Karamusić Nihadi, Muhamed Nerkesi, Sani Salih Bošnjak Potur, Hafiz Ahmed Jazidžizade, Tifli Čelebi…

Muhamed Musić Allamek bio je najpoznatiji sarajevski filolog, a Ahmed Šemsudin Sarajlija bio je jedan od rijetkih pisaca umjetničke proze koji su pisali na arapskom jeziku. Ovu listu upotpunjuje Mulamustafa Bašeskija čiji Ljetopis govori o gotovo 60 godina dešavanja u Sarajevu.


Alfakovac (Foto: Zaboravljeno Sarajevo)

U XVII stoljeću u cijelom Osmanskom carstvu počinje se osjećati kriza, što se svakako odrazilo i na razvitak Sarajeva. Sarajevo je 1647. godine zahvatila kuga i nestašica hrane. Desetak godina kasnije veliki požar zahvatio je Čaršiju. Ipak, najveći požar u historiji grada izazvali su vojnici Eugena Savojskog koji su 1697. godine provalili u grad i potpuno ga spalili. Nakon tog napada Sarajevo je izgubilo status prijestolnice.

Ahmet-paša Rustempašić donio je odluku o utvrđivanju Vratnika, rezidencionalnog dijela grada kako bi spriječio nove provale u grad. Radovi su počeli 1727. godine, a završeni 1739. godine.

Pobune protiv osmanske vlasti

Članovi jedne od najbogatijih sarajevskih porodica Ibro i Pašo Morić istakli su se u pobuni janjičara protiv osmanske vlasti koja je počela 1747. godine. Pobunu je pratila anarhija , a nakon skoro deset godina ugašena je  1756. godine hapšenjem i smrću najistaknutijih pobunjenika među kojima su bila i braća Morić.

Sultan Mahmud II 1827. godine ukinuo je janjičare, kao elitni vojni red, nakon čega je uslijedila nova pobuna koja je ugušena u krvi.

Husein-kapetan Gradaščević (Foto: zurnal-ifno)

Četiri godine kasnije Husein-kapetan Gradaščević predvodio je pobunu protiv sultanovih reformi 1831. godine. Osmanska vojska je sredinom 1832. godine, uz pomoć ajana Ali-age Rizvanbegovića i Smail-age Čengića, u dva navrata poražen u okolini Sarajeva nakon čega je propao pokret za autonomiju.

Odlučujuću akciju protiv bosanskih ajana uspješno je predvodio Omer-paša Latas 1850. godine. Posljednji bosanski namjesnik bio je Topal-šerif Osman Paša. On je, između ostalog, zasužan je za otvaranje prvih svjetovnih škola, Vojna bolnica i Pravoslavne crkve u Sarajevu.

Mirom u San Stefanu Bosna i Hercegovina je trebala dobiti autonomiju, ali su se 1878. godine velike slike složile da Austro-ugarska monarhija okupira BiH.

Austro-ugarske trupe ušle su u Sarajevo 19. avgusta 1878. godine čime završava era osmasnke vladavine u gradu podno Trebevića.


Sarajevo 1878. godine (Foto: Zaboravljeno Sarajevo)

VEZANO:
Radiosarajevo.ba specijal: 550 godina Sarajeva
Srednji vijek i Sarajevo: Vrhbosna, Hodidjed