Pašovićeva predstava - dostojna Starog mosta ispod kojeg je izvedena

"Tajna sreće je suočiti se s činjenicom da je svijet užasan, užasan, užasan!". Ova uznemirjujuća i opominjuća misao britanskog filozofa, matematičara, povjesničara i humaniste Bertranda Russella  svoje je teatarsko uprizorenje doživjela kroz veličanstvenu predstavu Osvajanje Sreće u režiji Harisa Pašovića. U jedinstvenoj ambijentalnoj scenografiji Starog mosta i starog grada Mostara, ovom je predstavom sinoć otvoren 53. Internacionalni teatarski festival MESS.  

Piše: Vesna Andree Zaimović, radiosarajevo.ba

Riječ je o, do sada, najvećoj i najobimnijoj teatarskoj produkciji Pašovićevog East West Centra, predstavi koja nam, kroz nešto više od dva sata trajanja, ne ostavlja vremena da udahnemo, vodeći nas kroz savremenu historiju ljudske patnje i užasa, te postavljajući pitanje - Imamo li pravo biti sretni? 

Britanski filozof Russell je kroz svoj dugovjeki život (1872 - 1970) bio svjedokom konstatnog stradanja ljudi i naroda, uprkos visokom stepenu civilizacije koje je čovječanstvo doseglo. Dva svjetska rata i holokaust nisu nas ničemu naučili, a teror se nastavlja u svom bezgraničnom nizu: Vijetnam, Čile, Kambodža, Irska, Bosna, Ruanda, Palestina, Irak ...  Svako od ovih stratišta je kroz sveobuhvatni režijski pristup i sjajnu igru prikazano u predstavi.

Pašović je ovaj komad koncipirao kao kombinaciju Russellovih misli izgovorenih kroz lik naratora, te prizora sa 'lica mjesta' u kojima se pojavljuju historijske i fiktivne ličnosti. Tako, osim naratora Russella  (igra ga sjajni britanski glumac i pjevač Cornelius Macarthy)  koji se u scenama pojavljuje kao svjedok, redatelj je oživio i čileanskog heroja pjesnika Victora Jaru: sedamnaestogodišnjeg Jackiea Duddyja, žrtvu Krvave nedjelje/Bloody Sunday; američkog helikopterskog poručnika Glena Andreottu koji je sa još dvojicom suboraca intervenirao u masakru vijetnamskog sela My Lai... Vidimo žrtve, stotine hiljada ubijenih, masakriranih, silovanih. Pratimo likove i rečenice poznatih novinara koji su utjecali na širenje istine i promjenu javne svijesti (John Pilger, Allan Little, Charles j. Hanley, Ed Vulliamy), zločince dr. Mengelea, Slobodana Miloševića, vojnike i starješine diktatorskih režima, pa sve do Henrija Kissingera koji daje podršku Pinocheu ili Crvenim kmerima ili Lorda Davida Owena i njegove omražene rečenice - Don't dream dreams, kojom je Sarajlijama u opsadi ugasio nadu da će im svijet pomoći.

Svako je zlo, u nekom smislu, odgovornost sviju nas - poručio nam je sinoć, na platou ispod Starog mosta u Mostaru, Russell koji je svoj cijeli život tragao za ljubavlju, znanjem i ljudskošću. I dok nas ljubav i znanje izdižu ka nebesima, patnja nas uvijek spušta na zemlju, govorio je. 

Traganje za onim što svako od nas može učiniti u afirmaciji ljudskosti i dostojanstva bila je motiv brojnoj ekipi ove predstave da daju svoj maksimum. Osvajanje sreće je koprodukcija tri teatra iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Irske i Slovenije; u njoj se pričaju engleski, bosanski, španski, slovenački, hebrejski, francuski, češki i njemački; u predsatvi se glumi, pleše i pjeva, a, osim deset glumaca i glumica i dva instrumentalista, učestvuju jedan dječiji i dva hora odraslih. Ovo veliko teatarsko djelo započinje na jednoj lokaciji, a potom se seli na drugu, dok gledatelji hodaju zajedno sa glumcima. U predsatvi učestvuju bager, kamion, autobus, motocikl, promijenjeno je oko stotinjak kostima, a gledatelji su sinoć, povrh svega, imali priliku vidjeti i tri skoka sa Starog mosta. 

Nemojte misliti da je sve nabrojano tek puki dekor - naprotiv, Osvajanje sreće moćna je i velika predstava koja širokim rasponom izražajnih sredstava uživo, pred vašim očima, dočarava epohu u kojoj živimo i tragamo za sopstvenom srećom.

Predstava dostojna simbolike Starog mosta u Mostaru, ispod kojeg je izvedena.