Nikola Bilić: Teško da se 1984. godina može ponoviti u Sarajevu

Grupa sportskih entuzijasta iz Sarajeva, odlučila se davne 1977. godine na smion korak - kandidovati se na Zimske olimpijske igre. U Lozanu je 31. oktobra, u posljednji čas, stigla i kandidatura iz Sarajeva.

Dio je to izvještaja doajena sportskog novinarstva Nikole Bilića, čovjeka koji je imao privilegiju obradovati Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu i cijelu Jugoslaviju saopćivši, putem Radio Sarajeva, da će se 14. Zimske olimpijske igre održati u Sarajevu.

Razgovarala: Ermina Skorupan-Husejnović

Bilić je bio u Atini, 1978. godine, gdje je održana 80. sesija MOK-a na kojoj je donijeta odluka o domaćinu 14. Olimpijskih igara.

"Tada je tamo bilo nekoliko novinara iz Jugoslavije koji smo jedva čekali da čujemo odluku o dobijanju domaćinstva za Olimpijske igre. To su bili novinari Miro Radojčić, Pavle Lukač, iz Splita Zvone Mornar, iz Sarajeva Dragan Moldovan, Alija Resulović, Stjepan Kljuić, Mišo Kovačević, ja i kamerman Branko Tešanović. Delegacija Sarajeva je stigla ranije u Atinu spavaćim kolima koja su bila smještena u atinskom depou. Kandidati su bili iz mnogo bogatijih zemalja, smatrali smo da nemamo ozbiljnije šanse", sjeća se Bilić. 

Osamnaestoga maja 1978. godine, u hotelu Caravel, tadašnji predsjednik MOK-a Lord Killanin, saopćio je najradosniju vijest.

"Veze su išle preko Beograda, za 10-ak sekundi ja sam dobio Radio Sarajevo. Dežurni spiker bio je Rinko Golubović, a glavni urednik Ivica Mišić. Donesena je odluka da se prekine program Radio Sarajeva i ja sam od uzbuđenja imao snage da kažem samo jednu rečenicu“, kaže Bilić u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Nastalo je slavlje u Sarajevu, BiH i Jugoslaviji. Sarajevo je dobilo 14. Olimpijske igre.

Od tog trenutka, u naredne četiri godine, Sarajevo i olimpijske planine postale su veliko gradilište. Uključene su brojne radne organizacije na objektima. Gradile su se naše ljepotice: Igman, Bjelašnica i Jahorina, podignuti su hoteli, pristupni putevi, dvorana Zetra, bob staza na Trebeviću koja je bila jedno komplicirano djelo, ledena dvorana u Skenderiji, tereni za smučanje, biatlon na Igmanu, dvije skakaonice. Napravljeno je i Olimpijsko selo za novinare. Sve je napravljeno ranije zbog proba. Godinu dana prije sve je funkcioniralo besprijekorno, i održana su brojna takmičenja.

Nikola Bilić

Sarajevo bez snijega pred početak Igara

Poznata je priča kako danima pred početak Olimpijade u Sarajevu nije bilo snijega, a onda su, baš na dan svečane ceremonije otvaranja, bijele pahulje prekrile grad i olimpijske planine.

"Osmog februara 1984. godine, na stadionu Koševo je počelo svečano otvaranje tačno u 14:00 sati. Bio je hladan dan, bez snijega, ali kad je Sanda Dubravčić upalila olimpijski plamen, iznad Sarajeva su počele da padaju prve pahulje. Te noći Sarajevo je zasuto snijegom", kaže Nikola Bilić i dodaje da ni svi ljudski napori nisu mogli da se suprotstave prirodi, jer je bila snažna mećava i vjetar pa je bila odgođena trka u spustu, jedna od najatraktivnijih disciplina alpskog smučanja.

"Poslije će se desiti jedinstven slučaj, jer je takmičenje za djevojke na Jahorini u spustu odgođeno, također zbog problema na stazi, iako smo smatrali da je to bespotrebno, moglo se sve srediti za sat vremena, pa se desilo da su se u jednom danu održale dvije trke", sjeća se Bilić.

Za djevojke je na Jahorini održano takmičenje u spustu u 10:30, a na Bjelašnici za muškarce u 12 sati. Uz pomoć helikoptera, oprema koja je morala biti na Jahorini prebačena je na Bjelašnicu. Tehničari švicarske firme su, deset minuta prije utrke, uspjeli prebaciti sve na Bjelašnicu i tako su Olimpijske igre spašene.

Javljanje iz Atine i prijenos veleslalomske trke

Bilić je, kako kaže, imao sreću da u svojoj novinarskoj karijeri, koja traje 60 godina, bude akter dva veoma važna događaja.

"Javljanje iz Atine je bilo kao kada je legendarni grčki vojnik Philipides koji je s maratonskog polja došao do Atine i 490. godine pr.n.e javio da su Atinjani pobijedili Perzijance i pao je od iznemoglosti, 42 kilometra je pretrčao, ali na sreću, ja sam 'živahan', kaže Bilić kroz smijeh opisujući svoju ulogu u javljanju iz Atine.

Prvu jugoslovensku 'zimsku' medalju, i to srebrnu, u Sarajevu 1984. godine osvojio je Jure Franko u veleslalomu. Taj utorak, 14. februar upisan je zlatnim slovima u historiju jugoslovenskog zimskog sporta.

"Desilo se da sam dva događaja zabilježio, prenos veleslalomske trke 14. februara s Bjelašnice kada je Jure Franko osvojio srebrenu medalju. Ja sam tu utrku prenosio s Mirkom Kamenjaševićem i dobio sam godišnju nagradu Radio Sarajeva i Udruženja novinara BiH.

Primož Ulaga je tada bio u sjajnoj formi, ali na 70-metarskoj skakaonici nije izdržao pritisak. Bilo je više od 50.000 gledalaca na Malom polju, ali je on podbacio i zauzeo je tek 57. mjesto, a tri dana kasnije na 90-metarskoj skakaonici je osvojio 13. mjesto.

Jure Franko nas je obradovao i spasio Jugoslovene. U drugoj vožnji je imao sjajno vrijeme, a u prvoj je osvojio 4. mjesto. Tada je zlatna medelja pripala Maxu Julenu iz Švicarske, a bronzana Andreasu Wenzelu iz Lihtenštajna.To su bili zvjezdani trenuci našeg sporta, jer su Olimpijske igre najveća sportska manifestacija na ovim prostorima", kaže Bilić. 

Nismo uspjeli napraviti sportiste za olimpijade

"Teško je upoređivati Olimpijske igre u Sarajevu i ove u Sočiju koje se trebaju održati", kaže Bilić. "Tehnologija je napredovala, a druga kandidatura Sarajeva je bila neuspješna, jer je sve iz tog vremena i s Olimpijskih igara postalo muzejska vrijednost.

Pet sportista je jučer otputovalo u Soči, poslije Olimpijskih igara nismo uspjeli napraviti sportiste. Teško je porediti to vrijeme s današnjim. Za nas kažu da smo nostalgičari, ali je u to vrijeme sve bilo drukčije."

Na pitanje da li će Sarajevo imati privilegiju opet ugostiti tako jedno veliko takmičenje, Bilić kaže da se veoma teško može ponoviti u Sarajevu ono iz 1984. godine.

"Moja generacija je bila poznata po radnim akcijama, danas je to nezamislivo za mlade ljude, da idu negdje raditi besplatno mjesec dana. Druga su vremena, poremećen je sistem vrijednosti, mladi ljudi se zabavljaju na drugi način".

Bilić dodaje da je olimpijski duh ostao kod stare generacije. Mladi ljudi su ili čuli za Olimpijadu ili ništa ne znaju.

"Ovo je vrijeme kada se mi, akteri iz tog vremena sjećamo na najljepši period Sarajeva. Možemo uporediti Sarajevo s Periklovim dobom, tih 20-ak dana u Sarajevu će biti zabilježeni kao najznačajniji dani za Sarajevo. Mislim da se za moga života sigurno neće desiti još jedne Igre u Sarajevu. Promijenili su se uslovi za održavanje takvog takmičenja. Bez pomoći cijele Jugoslavije, Sarajevo tada ne bi moglo održati Olimpijske igre. Vrlo je teško da će se to ponoviti. Mladi ljudi su u stanju da iznesu teret organizacije, ali su finansijska sredstva nekad najveća prepreka", rekao je Nikola Bilić na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba.

"Uslikajte uspomene, skenirajte stare fotografije, napišite nam šta pamtite iz olimpijskog februara 1984. u Sarajevu... Javite nam se na e-mail olimpijada@radiosarajevo.ba, rado ćemo objaviti vaša prisjećanja!"