Suada Hrustan jedina je čistačica sarajevskih ulica: Nije sramota uzeti metlu u ruke (FOTO)

Pedesetogodišnja Suada Hrustan jedina je ulična čistačica u Sarajevu. U "muškom" odijelu, toplog pogleda i otvorenog srca, dočekala nas je u ulici Logavina, samo jednoj od sarajevskih mahala, gdje ova hrabra žena i majka obavlja svoj posao.

U Kantonalnom javnom komunalnom poduzeću RAD zaposlena je osam godina, a od samog početka je u jedinici Stari Grad. Suada je bila i pripadnica Armije Republike Bosne i Hercegovine, a otkako je u Sarajevu, živi kod rođaka s dvadesetčetverogodišnjom kćerkom, koja će uskoro postati diplomirana ekonomistica.

Razgovarala: Amina Bijelonja, Radiosarajevo.ba

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba govori o svom angažmanu u KJKP Rad, te otkriva kako se sve spontano odigralo.

"Ja sam inače iz Trnova i kao većina mještana izbjegla sam, ali sam se, hvala Bogu uspjela smjestiti kod rođaka, kod kojeg i danas živim sa svojom kćerkom. Na birou sam bila sedamnaest godina, a u RAD-u sam počela raditi sasvim slučajno. Otišla sam na razgovor, a direktor mi je tada rekao da ne primaju žene. Ja sam mu rekla da bih radila bilo šta, a tada mi je ponuđen probni rad od šest mjeseci. Dobro sam se pokazala i danas sam na istom radnom mjestu", govori za Suada za naš portal.

"Ako me nema, odmah svi pitaju za mene"

Ova hrabra žena nam priča da je prije rata bilo žena koje su radile ovaj posao, a da je ona u periodu poslije rata - jedina.

"Prije rata bilo je nekoliko žena koje su radile ovaj posao, a sada sam ja jedina. Želim prvenstveno kazati da imam dobre šefove, te da su od prvog dana ostalim kolegama rekli da me pripaze jer sam žena. Nekada mi je teško raditi, ali sve zavisi šta je u pitanju - kao i u svakom poslu. Malo je teško tokom zimskog perioda jer ima mnogo pijeska, ali travu i lišće nije teško čistiti. U jedinici Stari Grad sam od početka, a ovdje su već svi navikli na mene. Ako me nema, svi pitaju gdje sam, jer su navikli na mene", kaže nam Hrustan.

Ističe također da je zadovoljna radom i primanjima u KJKP RAD. Redovna plaća, regres i topli obrok su ono što je čini sretnom, a tu je svakako i neizostavna pažnja i briga njenih kolega.

"Na kraju želim svima da kažem da se nikada ne treba plašiti posla, nije sramota uzeti metlu u ruku, sramota je sjediti kuće i gledati TV. Meni niko neće donijeti na vrata da jedem", zaključuje naša sagovornica.