Safet Sušić je pogriješio, opet

Ervin Zukanović s ostatkom tima neće putovati u Brazil. Godinama ponajbolji defanzivac belgijskog prvenstva i donedavno standardni reprezentativac, odjednom, kao nema mjesta. Naša zemlja trenutno ima 23 igrača bolja od Ervina Zukanovića, a marljivi mladić ponikao u Željinoj školi, Mundijal će gledati na televiziji.

Da je Safet Sušić stručnjak skromnih trenerskih kvaliteta nije nikakva nepoznanica. Nakon briljantne igračke karijere, uslijedio je skromni trenerski put prožet otkazima u osrednjim turskim klubovima. Pape trener nikad nije napravio ništa na klupi, sve dok nije dobio priliku da, na račun stare slave i nesumnjivog fudbalskog ugleda, s klupe povede naš nacionalni tim. Njegova najveća sreća zvala se imenom Ćire Blaževića, koji mu je ostavio sjajan tim sastavljen od nekoliko vrhunskih, klasnih pojedinaca. Niko ne smije zaboraviti da je upravo Blažević u reprezentaciju doveo igrače koji danas nose igru našeg najboljeg tima. Pod njegovom palicom, tada najbolji strijelac Bundeslige Vedad Ibišević grijao je klupu da bi golobradi Edin Džeko igrao. Džeko je, potom, znamo to svi, postao jedan od najboljih svjetskih napadača... Doveo je Ćiro i Asmira Begovića, insistirao je dolasku Miralema Pjanića u svlačionicu i praktički udario temelje onome što je s klupe napravio Sušić.

On je našu reprezentaciju poveo na prvo veliko takmičenje, ali s igračima s kojima bi pravo čudo bilo ne napraviti pravi rezultat. Ničim se Pape u našem fudbalu, kao trener naravno, nije dokazao. Stoga ''slučaj Zukanović ne treba posmatati izolovano od još nekoliko blesavih poteza kojima nas je u proteklim godinama Pape često znao iznenaditi. Pozvati Senijada Ibričića u repezentaciju samo da Dijamantu ne bi bilo dosadno u sobi, pozvati sina brata Seada u reprezentaciju i pokušati ga podvaliti kao defanzivnog veznog igrača što ovaj nije, kazati, nekoć, Zvjezdanu Misimoviću da ''bi ga bilo stid odazvati se pozivu da u Rusiji igra kao što igra Miske, zakasniti ceremoniju iznimnog značaja, propusiti let za Brazil i učiniti naš Savez jedinim koji je bez selektora dočekao izvlačenje grupa za Mundijal... Mogli bismo pobrojati još štošta...

Pape, dakako, nije neko s kim bi reprezentacija trebala gledati u budućnost. Naši igrači zaslužuje boljeg i principijelnijeg trenera kojem niko ne kroji formacije i timove. Trenera koji, zaboga, vjeruje igračima, a ne medijima.