Haris Pašović: Jutros osjećam da živim u najbogatijoj zemlji na svijetu!

Poznati sarajevski redatelj Haris Pašović na svom Facebook profilu često komentira aktuelne događaje, pa je tako bilo i danas, kada je postavio prigodan tekst potaknut kolumnom Aleksandra Hemona objavljenoj na portalu Radiosarajevo.ba. Pašović piše:  

Ovaj post zahtijeva malo strpljenja, ali razlog za to strpljenje je divan. Aleksandar Hemon je napisao uzbudljiv tekst o tome kako su se u Prnjavoru sreli njegovi baba i deda, kad su doselili iz Ukrajine, a Berlinski kongres prije toga odlučio o tome 

Kao predgovor ovom Sašinom tekstu postavljam dio intervjua Flamura Gashija, ambasadora Albanije u BiH, iz kojeg saznajemo kako je sarajevski aerodrom Butmir dobio ime i gdje su na Bentbaši rođeni najbolji albanski glumci Tinka Kurti i Bekim Fehmiju. - Jutros osjećam da živim u najbogatijoj zemlji na svijetu! 

"Jako malo znamo jedni o drugima. Evo, u Sarajevu ima Dobrinja, aerodrom je tu i Butmir. Butmir se samo na albanskom može prevesti. Botmir - dobra zemlja. Jeste, najbolja zemlja u Sarajevu je Butmir. Ima puno ovdje ilirskih naziva. S prof. Spahićem, ne Ibrom, nego autorom dvije knjige o porijeklu Bosanaca, pričao sam o tome, i sa gradonačelnikom Tuzle Jasminom Imamovićem. U jednom trenutku, gospodin Imamović se izvini, izađe, i vrati se sa knjižicom, na kojoj piše "Porijeklo imena Bosne", akademika Mađara, iz vremena Austro-Ugarske. Objasnio je, na staroalbanskom jeziku Bosna znači kolijevka soli. Drveni sud za sol koju koriste ovce na sjeveru Albanije zovu bossn. A Bosna je, poznato je, kolijevka soli, prva ruda soli u Evropi je u Tuzli vađena.

Ili, bosančica. Rječnik na njoj napisan je 387 godina prije rječnika Vuka Karadžića. Naučnici u Albaniji kažu da u dosad najstarijoj pronađenoj knjizi na albanskom jeziku ima 5 slova na bosančici, a knjiga je iz 1555. godine. Dakle, mi moramo učiti istoriju, a prebogata je istorija i Albanaca, i Srba, i Crnogoraca, i Bosanaca, i Hrvata i Makedonaca. Veliki problem su predrasude zbog neznanja i zbog namjera. Zna se šta se i ovdje za Albance isključivo govorilo prije pedesetak godina. Sada se priča o 'glupim Bosancima', ne slučajno. Evropa nema snagu da rješava sve i svašta, do nas je.

....

Ponavljam, ključ problema na Balkanu je neznanje. Mi smo pet stoljeća bili pod istom imperijom, bili smo, pola stoljeća dio Jugoslavije, više od polovine Albanaca živi na Balkanu i sve su to tačke dodira. Ovdje, u Sarajevu, rođeno je četiri ili pet najpoznatijih ljudi albanske kulture. Bekim Fehmiju, rođen nema ni sto metara odavde (zgrada ambasade je pored Vijećnice; op. a), najveći prevodilac albanskog jezika, porijeklom Jevrej Robert Švarc, ovdje je rođen, a živio je do smrti u Albaniji. Odmah iznad Inat kuće rođena je Tinka Kurti, najbolja albanska glumica. U Sarajevu je živio najveći albanski pjesnik Đerđ Fišta, naš Homer, katolički sveštenik, franjevac. Ovdje ima prezime Bušatlije, Bušatlić. A Bušatlije je bilo najveće pleme u Skadru i danas je to tamo najveća familija. Mehmed-paša Sokolović je bio albanski zet... U BiH je došlo dosta ljudi s područja Kosova i sjeverne Albanije, ljudi koji su postali slastičari, pekari, ćevabdžije. Poslije 2. svjetskog rata na Baščaršiji se najviše čuo albanski, a Sarajlije se sjećaju Albanaca koji su im rezali drva. Danas ne možeš naći trojicu Albanaca koji ne rade u cijeloj BiH. Ima šala: Ko radi stalno? Semafor i Albanac. Sada u BiH ima Albanaca učitelja, rektora, dekana, vlasnika univerziteta, ljekara, do prve žene kardiohirurginje u BiH. U posljednjem ratu, narodni heroj je postao Bajram Zenuni. Albanci su bili na strani naroda BiH, neću reći protiv Srba, ovih ili onih, bili su protiv agresora, a ko je bio agresor znaju svi. Moj je prijatelj Jovo Divjak Srbin, ali je bio protiv agresora. Samo u Sarajevu je s puškom na ramenu stradalo 186 Albanaca, imali smo nekoliko komandanata, bili smo i u generalštabu." (izvor intervjua: Oslobođenje)