FOTO: Maleni Riad danas primio prve injekcije za spazme kod cerebralne paralize

Maleni Riad Dubravac, dječak koji boluje od cerebralne paralize, danas je u Pedijatrijskoj klinici na Jezeru primio prve injekcije koje su mu bile potrebne kako bi mu ublažile spazme koji se javljaju kod ove bolesti. 

Posjetili smo ih u čekaonici klinike, gdje je dječak sa sestrom Lamijom veselo pjevušio svoje najdraže pjesmice. 

Već smo pisali o malenom heroju i njegovoj porodici, koju je zadesila teška sudbina. Sadžid Dubravac, samohrani otac dvoje djece koji živi u Zavidovićima, godinama se bori za njih, kako bi im osigurao sve što im je potrebno. 

Njegova kćerka Lamija ima deset godina i ide u osnovnu školu, a sin Riad pet godina napunio je u maju. Bez majke je ostao sa samo 13 mjeseci, kada je Sadžidova supruga umrla od hepatitisa C. Bolest je dobila preko transfuzije krvi koju je primala kada je rađala Lamiju. No, bolest nisu otkrili dok dječak nije rođen. Tada je već bilo kasno. Imala je samo 27 godina. 

Borbu kroz koju Sadžid svakodnevno prolazi briše samo osmijeh njegove djece. 

„Djeca su mi sve, kad su zadovoljni, i ja sam. Lamija ide u školu, a Riad voli da se igra jer tako uči i napreduje, a voli i druženje s djecom. Gledam ga kako se igra, kako se veseli i presretan sam“, kaže nam hrabri otac. 

Kada je čuo da su njegovom djetetu potrebne injekcije koje bi mu olakšale život, obratio se svima ko bi mogao pomoći. Udruženje "Mala sirena" je također uputilo apel za pomoć kako bi se nabavile injekcije "Botulinum toxina". I uspjelo je. Dobri ljudi su se javili i omogućili da injekcije dođu do porodice Dubravac. 

„Javila nam se divna žena iz Zenice Sandra Planinčić koja je preko Ministarstva Zeničko-dobojskog kantona izganjala potrebne papire da Riadu omoguće da dobije prve injekcije. Naravno, doktori su mi rekli da će ih više puta primati, ali o tom potom. Prve smo dobili, a hoću li ostale morati kupiti i kojim parama, ne znam. One se moraju naručiti, a iako sam čitao da koštaju do 600 KM, negdje su mi rekli da im je cijena i oko 900 KM“, priča Sadžid. Kaže i da ga je malo strah kako će njegov sin reagirati na injekcije. 

Dodaje kako je i iz Sarajeva dobio novčanu pomoć od dvije dobre žene koje su nakon našeg teksta odmah stupile u kontakt s njim.  

Sadžid kaže kako ima velike planove za svog sina, kako bi mu pomogao da što bolje napreduje, pa osim propisanih vježbi, želja mu je i da ga češće vodi u banju. 

„Putem socijalnog imamo mogućnost jednom godišnje otići u Fojnicu, prijatelji nam pomažu, a i ja pokušavam uštedjeti pa uplatiti boravak. To nekome nije mnogo, ali 79 KM koliko košta jedan dan u Fojnici za nas jeste. Ali kada vidim kako se smije i uživa, i najbitnije kako napreduje, dao bih sve što imam. Teško mu je bez mame, on i ne zna šta ta riječ znači. Lamija je to teško primila, i dan danas kada ide u školu svaki dan prolazi kraj majčinog mezarja, rasplače se. Šta ću, iz ove kože se ne može, djeca su mi sve i za njih živim“ govori nam emotivni otac. 

Već pet godina se sam skrbi o djeci, a pošto je njegov sin ovisan o njegovoj pomoći, Sadžid se ne može zaposliti. 

Stoga žive od Riadove invalidnine i Lamijinog dječijeg dodatka. Teška materijalna situacija ga sprječava da djeci pruži sve što bi želio.  

Stoga ponovo pozivamo sve dobre ljude koji bi željeli pomoći Riadovom ocu da olakša život svojoj djeci, da nam se jave na redakcijski mail ili putem Facebooka.

A za direktne uplate, tu je i broj žiro-računa koji nam je ustupio gospodin Dubravac.