Dado Delić: Dvanaest zuba lakši

Nakon nekog vremena, nekoliko mjeseci od povratka s avanture koju je portal Radiosarajevo.ba pratio (sve priče Dade Delića čitajte na ovom linku), javio nam se Dado i odlučio podijeliti još neke impresije s ove velike putešestvije zvane "Biciklom kroz meridijane i paralele". 

U ovom, četvrtom tekstu po povratku, čitajte Dadine priče iz Irana - o mladićima i načinima njihova izbjegavanja služenja vojnoga roka, o planovima i nadama o odlasku iz zemlje...

Klasična studentska soba, s klasično razbacanim knjigama po stolovima i totalno neklasično za studenta engleskog jezika, znanje iz nutricionizma i biologije. Siavaš se bliži kraju svog master studija i ono što ga čeka kao i svakog drugog Iranca, jeste obavezno služenje vojnog roka u trajanju od dvije godine. Baš kao i mnogi Iranci, on će dati sve od sebe da ga ta ista obaveza zaobiđe i opet svjedočim domišljatosti ljudskog uma.

Izgužvani doktorski nalazi i sve bljeđi kapci Siavašovi, dokaz su njegovog predanog rada na srozavanju vlastitog zdravlja. Naime, zakon kaže da, ukoliko je broj crvenih krvnih zrnaca manji od donje granice da bi se osoba smatrala vojno sposobnom, ista je oslobođena od služenja vojnog roka. Idući u tom pravcu, Siavaš vodi strogi režim prehrane i striktno bira šta će jesti. Rok za završetak master studija se bliži i on je već uradio nekoliko "generalnih" proba za vojnu komisiju. Otići će gladan pred komisiju, s tremorom ruku, bljedoćom u licu, lošom krvnom slikom koja se može povezati s nekoliko krvnih i autoimunih bolesti, a uz navode da se normalno hrani, pa čak i da "forsira" meso, a sve to bi trebalo biti uspješno za prvi krug pretraga. U drugom krugu, nakon pola godine, uz date preporuke prehrane te ponovljene nalaze i oprečnom  i nedovoljnom ispitivanju na pomenute bolesti, a uz vidno oslabljenu pojavu Siavaša, on se nada, kako će ga komisija proglasiti nesposobnim za vojsku i time ga osloboditi muke reda, poslušnosti i discipline, tj. svega onoga što on nije.

Od mnogih načina koji postoje da bi se izbjegla vojska, najapsurdniji je bio vađenje zuba! 

Iz svima nepoznatog razloga, postojao je zakon koji je oslobađao vojne obaveze, osobe s nedostatkom dvanaest i više zuba. Iako zvuči nevjerovatno, ljudi su počeli vaditi zube ne bi li se lišili vojske, a nije to ni toliko teško zamisliti ukoliko uzmemo činjenicu koliko kod nas, na četiri miliona ljudi, ima budala, zamislite šta se sve može naći u 78 miliona. Stvar je otišla toliko daleko, da je na kraju, ministar za odbranu na državnoj televiziji rekao "da osobe koje su spremne da izvade dvanaest zuba da bi izbjegle vojsku, nemaju potrebe da vade zube, jer mogu jednostavno otići psihijatru i dobiti potvrdu da nisu normalni, jednostavnije je", i time proglasio ovaj zakon nevažećim. Kada mi je pričao ovu priču, prvo mi je na um pao vic o Medi i služenju vojske, tj. kada je medo odsjekao muda, da ne bi morao ići u vojsku, a na kraju se ispostavilo da ima ravne tabane!

Također, pasoš se može dobiti samo nakon završene vojne obuke. I Siavaša kao i mnoge druge to mnogo frustrira. Sa svojih 27 godina, još nikada nije imao pasoš niti je izašao iz Irana. Da bi ste otišli iz Irana, pa makar i turistički, potrebno je da imate stalno zaposlenje, da stavite svo materijalno bogatstvo kao garanciju, te dobijete potvrde od porodice i kompanije za koju radite da će te se vratiti. To su neke mjere kojima vlada sprečava odlazak mladih iz zemlje, a ništa manji uvjeti nisu ni zemalja koje bi željeli posjetiti. Zato Siavaš sada naporno radi, štedi pare i intenzivno traga za zemljom svojih snova. Kao i mnogi mladi Iranci, smeta mu represija u svakom smislu te izoliranost u kojem se njegova zemlja nalazi, te planira skori odlazak.

To se sve odvilo u Gorganu, gradu nadomak Nacionalnog parka Khorasan. Nacionalnog parka gdje sam imao bliski susret s tri divlja vepra... ali o tome će bolje posvjedočiti video.