Bolest nije kraj: U Sarajevu obilježen Dan djece oboljele od karcinoma

Pored ljekara, u proces moraju biti uključeni i psiholozi, socijalni radnici, pedagozi, prosvjetni radnici, roditelji i cjelokupna društvena zajednica, rečeno je danas prije akademije organizirane povodom obilježavanja Međunarodnog dana djece oboljele i liječene od raka.

Akademiju je organiziralo Udruženje “Srce za djecu", a prisustvovala su djeca i njihovi roditelji. Djeca su učestvovala i u kulturno-zabavnom programu, a izliječena su postavila i zlatne vrpce koje su bile simboli života. Ovom prigodom predstavljeno je i idejno rješenje Roditeljske kuće u Tuzli.

Fikret Kubat, direktor Udruženja, za AA podsjetio je kako se 15. februar obilježava kao Međunarodni dan djece oboljele i liječene od raka. Dodao je kako se na globalnom nivou ovaj dan obilježava pod sloganom ”Nema više boli, nema više gubitaka”.

”Misija i bit našeg rada jeste da pokušamo te gubitke smanjiti na minimum, da procenat umrle djece smanjimo na minimum i da bol kroz koju prolaze djeca i roditelji i cijela porodica pokušamo smanjiti, zato Udruženje postoji”, rekao je Kubat.

Dodao je kako je cilj dati ”vjetar u leđa djeci” i poručiti im da nisu sama. Pojasnio je kako je i sam otac djeteta koje je liječeno od kancera te istakao kako njegovom djetetu mnogo znači to što se danas nalazi sa djecom s obzirom na to da su dijelila istu bol i istu sreću.

”Važno je da ljudi znaju da rak nije kraj, da lijek postoji, samo se treba boriti. Naravno, mi se uvijek prisjećamo djece i heroja koji su izgubili ovu bitku i nisu se uspjeli izboriti”, dodao je Kubat. 

Kazao je kako je mnogo aktivnosti na kojima je Udruženje radilo proteklu godinu, te izdvojio projekt ”Moja kosa, tvoja kosa“, koji će biti nastavljen i ove godine. Podsjetio je kako su u proteklom periodu unaprijedili psiho-socijalnu podršku u Roditeljskoj kući u Sarajevu, a poduzet je i niz aktivnosti u Tuzli, gdje je planirano osnivanje Roditeljske kuće.

“Što se tiče BiH, oko stotinu djece svake godine oboli, a što se tiče Federacije, između 60 i 70 djece. Procenat izlječenja je oko 80 posto, što je neka svjetska statistika, i to je ohrabrujuće za cijelu zajednicu”, rekao je Kubat.

Smatra kako je potrebno uvijek ulagati i educirati kako medicinsko osoblje, tako i javnost i porodice.

”Liječenje kancera zahtijeva mutlidiscipliniran pristup. Pored ljekara, tu moraju biti i psiholozi, socijalni radnici, pedagozi, prosvjetni radnici, roditelji i cjelokupna društvena zajednica“, pojasnio je Kubat.

Lamija Adilović (20) kazala je kako 2013. godine otkrila da boluje od Hočkinovog limfoma i da je u pitanju bio treći stadij.

”Liječenje je bilo dugo i jako bolno. Međutim, uz podršku porodice i prijatelja i moju psihičku snagu i volju, uspjela sam da pobijedim opaku bolest”, dodala je Adilović.

Ipak, s poteškoćama se susrela tokom srednjoškolskog obrazovanja, jer nije dobijala potpunu podršku već je nailazila na nerazumijevanje.

Djeci koja boluju od karcinoma poručila je da trebaju biti jaka i shvatiti da je riječ o iskušenju.

”Trebaju shvatiti kao jedan izazov koju moraju da prođu i da nađu način da se izbore i iz bitke izađu kao pobjednici. Jer, izlječenje je moguće”, rekla je Adilović.

Amir Purišević iz Visokog je roditelj tinejdžera kojem je dijagnoza o oboljenju uspotavljena sa 17,5 godina. Kazao je kako je prvobitna informacija bila šok, te ukazao na podršku i pomoć koju su pružili članovi Udruženja.

”Oni su nas u početku usmjeravali, šta, kako... Bili su uz nas”, rekao je Purišević koji se prisjetio početaka i njihovih dolazaka i boravka u Sarajevu.

Dodao je kako je njegov sin prilično zrelo pristupio svemu. Istakao je kako je podrška u vidu razgovora izrazito važna, tačnije razmjena mišljenja s drugim roditeljima i stručnjacima.

Zadovoljan je procesom liječenja i pohvalio je medicinsko osoblje u Sarajevu koje, prema njegovim riječima, daje svoj maksimum.

Smatra da nadležni organi vlasti mogu uraditi mnogo toga za porodice i oboljelu djecu, a među time je stvaranje boljih uslova za medicinske radnike.