Aida Omerašević: Na početku sam, ali od cilja odustati neću...

Aida Omerašević je hrabra i ozbiljna djevojka, koja je za razliku od većine svojih vršnjaka, samostalna i istrajna na putu prema uspjehu. Ova buduća novinarka, pisanjem se bavi već od osnovne škole, kada su prvi put objavljivane njene pjesmice. Za portal Radiosarajevo.ba ispričala je svoju priču.

Rođena je u Gračanici 1994. godine i od malena je gajila ljubav prema književnosti. Pisala je pjesme iz hobija, sve dok se jednog dana nije odlučila na ozbiljniji korak i napisala svoju prvu knjigu. 

"U početku sam pisala poeziju, no poslije sam se odlučila za prozu , kako bih mogla iznijeti na papir svaki detalj nekoga opisa, nečijega života ili pak nečijih osjećanja“, 

Prvu knjigu napisala je sa samo 17 godina pod nazivom 'Dnevnik jedne mladosti'.

"Riječ je o beletristici, ali to je istinita priča djevojke koju život nije baš štedio. Naime, sve se desilo, spontano. Nikada nisam mislila da ću jednoga dana izdati knjigu, s obzirom na to da djevojku o čijem sam životu pisala poznajem od malena. Na njen prijedlog, napisala sam knjigu o njenome životu, samo sam izmijenila imena i mjesto radnje. Pisala sam godinu dana, ali sam mislila da od toga neće biti ništa sve dok nisam upoznala ljude koji, također, pišu i koji su mi puno pomogli pri izdavanju moje knjige. Izdavač je Ibrahim Osmanbašić (Udruženje za kulturu Novo Sarajevo KNS)  koji je i recezent, a  drugi je recezent Safer Grbić, pjesnik iz Tešnja."

Okolina u kojoj je  živjela prije odlaska u Sarajevo zbog studija, nije baš ovaj za nju veliki korak, prihvatila onako kako je očekivala. Većina ju je zbog njenog truda i napretka omalovažavala.

"Bila sam jako razočarana zbog toga. Podršku sam imala jedino od svoje porodice koja je sve finansirala, te od nekoliko bliskih prijatelja koji me i dan danas u svemu podržavaju  i mnogo im hvala na tome.  Bilo je tužno školovati se i družiti se s nekim ljudima, a znati da te ne podržavaju, te ismjijavaju tvoj trud i sve ono što želiš da postigneš. Ali valjda to tako ide u malim sredinama. Što se tiče podrške profesora u srednoj školi, podržao me profesor engleskog Senad Topić, direktorica Minka Kurtović, te profesor informatike Nedžad Husičić."

Osim nekolicine ljudi, u njenoj okolini skoro da nema neko ko je istinski podržava i podstiče na dalji rad. I danas teško dobija podršku od ljudi čak i na fakultetu, ali bez obzira na to ona ne gubi nadu i ne odustaje od svog cilja.

"Trenutno studiram komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i radim na drugoj knjizi koja će nositi naziv 'Krivica nevinih' i bit će potpuno drugačija od 'Dnevnika jedne mladosti'. Svjesna sam da sam početnik i da trebam još puno toga naučiti kako bih napisala dobru knjigu kao što su to radili Andrić, Selimović, Isaković, itd..."

Na pisanje, kaže, gleda kao hobi koji je opušta, a novinarstvo je profesija kojom se u budućnosti želi baviti. Neostvarenih želja za sada nema, najbitnije je, naglašava, da čovjek bude skorman, sve ostalo vremenom će doći.