Zrinka Cvitešić za RadioSarajevo: Berlin je moj prvi veliki festival

Zrinka Cvitešić, Foto: radiosarajevo.ba

Zrinka Cvitešić je hrvatska glumica, koja prvenstvno glumi u teatru, no do sada bila najpoznatija po glavnoj ženskoj ulozi u filmu "Što je muškarac bez brkova".

Trideset jednogodišnja glumica prošla je strogu audiciju za ulogu Lune u novom filmu Jasmile Žbanić "Na putu", te je tako ostvarila jednu od, po sopstvenom priznanju, najzahtjevnijih uloga u dosadašnjoj karijeri.

Tim povodom ekipa filma okupila se u Sarajevu neposredno pred odlazak na Internacionalni filmski festival u Berlinu, gdje će "Na putu" doživjeti svjetsku premijeru 18 februara u glavnoj takmičarskoj konkurenciji. Cvitešićeva je zahvaljujući ovom filmu već sazlužila jednu laskavu titulu - našla se na listi najperspektivnijih glumaca i glumica u ovoj godini - Shooting Stars 2010

RadioSarajevo: Šta vam je bilo najteže u filmu?
Cvitešić: Najteža su mi bila dva uzastopna dana snimanja koja su me fizički dovela na rub. Jedan je bio rafting na Neretvi za koji sam mislila da će biti najljepši dan snimanja, ali se na kraju sve pretvorilo u veliku traumu. Dobila sam neku kožnu alergiju na odijelo, sve me svrbilo, peklo i boljelo me do te mjere da sam se na kraju prskala vodom kako bih sakrila suze. Nakon snimanja su me doslovno iznijeli iz čamca poslije čega sam primila injekciju protiv bolova.

Drugi teški dan je bio u Jablanici gdje se pola ekipe razboljelo, pa smo svi svaki čas morali u toalet. Bili su nam preporučili da ne pijemo vodu, i ja je nisam pila, no nekako sam se zarazila.

Osim ovih, imala sam i sitne probleme koji mi se često javljaju: obično ljetne filmove snimam zimi i obratno, pa se tako desi da u Sveučilišnoj bibliotci koja ne radi već godinama moram šetati u haljinici. Što se tiče emotivnih poteškoća - nije ih bilo.

RadioSarajevo: Kako ste radili na ulozi, jeste li se pitali šta lik Lune zaista preživljava?
Cvitešić: Moram priznati da sam se sa Lunom u puno stvari prepoznala, u toj nekoj ratnoj traumi koju nosi u sebi, a nije je riješila, kao i u tome što je u isto vrijeme i žena i dijete. Sebe puno puta uhvatim da na neke stvari potpuno nezrelo reagiram, poput djeteta.

Što se tiče vjere u ljubav tu sam, takođe, poprilično slična. Njen mi je senzibilitet i karakter bio jasan od prvog čitanja, a nakon priprema sa Jasmilom znala sam da sam na pravom putu. Mislim da mi je ovo nekako najosobnija uloga dosad.

RadioSarajevo: Kada bi se neka vama veoma bliska osoba našla u sličnoj situaciji kao Luna, dakle, da mora da bira između ljubavi i svjetonazora, šta bi ste joj vi savjetovali?
Cvitešić: Mislim da je tu jako nezahvalno savjetovati bilo šta jer se radi o tuđem životu i mislim da je to stvar isključivo osobnog izbora. Kad je ljubav jaka u toj mjeri da misliš da je to ljubav tvog života, onda mislim da čovjek sam nije svjestan koliko zapravo sebe može smanjiti, pogaziti, te zaboraviti neka načela, stavove i uvjerenja. Granica do kuda neko ide to toga svaki čovjek postavlja za sebe. Ja lično ću se boriti do poslijednjeg daha, ali taj poslijednji dah ću sačuvati za sebe.

RadioSarajevo: U Berlin putujete ove sedmice - kako ste pripremili?
Cvitešić: Još nikako jer obavljam neke stvari koje do sada nisu bile dio mog života - poput izrade vizitki, web stranice, showreela, portreta... Na pitanje “imam li tremu” odgovaram da nemam, odlučila sam otići tamo sa nekom pozitivnom nulom, pa šta bude.

RadioSarajevo: Da li to znači da je ovo ustvari prvi ozbiljan festival na kojem se vi pojavljujte u svojstvu glavne glumice?
Cvitešić: Da.

RadioSarajevo: Šta vam znači to što ste se našli na popisu od deset najperspektivnijih glumica i glumaca ove godine po listi European Film Promotion (EFP) - Shooting Stars 2010?
Cvitešić: Mislim da je to puno važnije za hrvatsko glumište, općenito za glumište bivše Jugoslavije kolektivno, nego za mene osobno, jer mislim da definitivno glumce s ovih prostora stavlja na neku svjetsku kartu filma. Dalje mislim da su naše prilike užasno male da bi se uopšte našli u takvom društvu. Filmova se snima jako malo, kod mene individualno svake tri do četiri godine. Strašno su male šanse da neki film uopće dođe do nekog takvog festivala.

RadioSarajevo: Da li ste već imali neku konkretnu korist od toga, da li su vam se već javili neki producenti?
Cvitešić: Ne, ali imala sam dosta poziva za neke renomirane časopisa popu Voguea, Hollywood Reportera, Varietya itd. Znam da su neke agencije kontaktirale hrvatski audio-vizuelni centar sa zahtjevom za moj showreel. To je sve što znam i u principu su mi rekli da se sve odvija kad se dođe tamo jer taj program traje nekih pet do šest dana. Tamo nas predstavljaju svim agencijama svjetske filmske industrije. Ono što je možda zanimljivo je da od svih deset kandidata ja jedina nemam agenta, a s druge strane jedina imam film na Berlinu, a drugi nemaju.

RadioSarajevo: Na kraju - da li ste pripremili haljinu za crveni tepih?
Cvitešić: Još ne, ali u modnim vodama imam jako dobre prijatelje, pa će svi uraditi svoj dio za mene. Robert Sever i Viktor Drago će raditi styling, a ono što je sigurno je da ću nositi kreacije hrvatskih dizajnera. Sljedeće sedmice idem kod Saše Jokovića na satove baznog šminkanja, a moj najbolji prijatelj je frizer koji ide sa mnom u Berlin.

RadioSarajevo: Hvala na razgovoru i sretan put!