Zlatko Dizdarević: Svjetska politika ne dopušta da Srbija bude gubitnik na Balkanu

Komentirajući oslobadjajuću presudu Vojislavu Šešelju, spoljnipolitički analitičar, bivši diplomata i kolumnista portala Radiosarajevo.ba Zlatko Dizdarević kaže da nije iznenađen.

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović

"Ne zato što drugačije mislim ili zato što su mi emocije drugačije, već zato što je ovo čista politika. Ako će se neko ozbiljnije baviti politikom u ovoj državi, mora mu biti jasno da se politika ne može voditi emocijama.

Druga stvar koja nam mora biti jasna je da je svjetski poredak svjesno rasturen. Istina, pravda, pomirenje, činjenice... to su stvari koje više ne funkcionišu. Svjetska politika se vodi na temeljima stare britanske logike, formirane iz njihovog ugla: 'tamo gdje se u zoni našeg interesa tuče više malih plemena, naš partner je najveći i najjači'.  To zvuči šokantno, ali to je nešto što se ponavlja iz godine u godinu, iz decenije u deceniju po svim ćoškovima svijeta. Za svjetsku politiku, mi smo  plemena, a među našim plemenima Srbija je najveća i najjača i Srbija ne može da bude gubitnik na Balkanu.

Ja sam to još '93. rekao zato što sam imao priliku da to naučim i da to provjerim mnogo puta.

Priča je počela od Palestinskog pitanja. Pa,  65 godina se planeta zafrkava s njima. Obama je dobio unaprijed Nobelovu nagradu za to, i ništa.

Šešelj je Srbija, Milošević je Srbija. Milošević nije smio ostati živ. A imate Karadžića koji je Bosanac u svemu tome i ne može da bude doživotno osuđen, zato što je to presuda za genocid. Crvena linija genocida u međunarodnoj zajednicu, u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, završena je sa Srebrenicom i preko toga se ne može ići dalje. Karadžić je dobio četrdeset godina da ne bi bio genocid. Mladić će dobiti 45 godina, jer on nije politika, već strategija. On je dripac, pa može da dobije, da bi se kompenziralo sve drugo. Ali Šešelj je Srbija", konstatuje Dizdarević.

Na pitanje da li možemo ikada očekivati reviziju ovakvih kazni Karadžiću i Šešelju, Dizdarević ne može dati potvrdan odgovor:

"Ne možemo, zato što smo mi mali, mi smo predgrađe Milana, mi nismo svjetski faktor. Sami smo se doveli u tu poziciju. Mi smo nekada na ovim prostorima bili faktor, a onda smo pristali da budemo ne-faktor. Podijeljeni, skrajnuti, zaostali, eliminisani itd... Samo što se malo počnemo smirivati, nama se proizvode novi šok, ubaci nova kocka oko koje ćemo se svađati, je li neko heroj ili terorista. To nije slučajno, a lokalni igrači u svemu tome predu k'o mačori od zadovoljstva, zato što se za narednih nekoliko mjeseci ponovo odmakla priča od domaće realnosti, od toga gdje smo i šta smo.

Ovo su stvari 'osnovne škole u diplomaciji', ali mi nemamo diplomaciju. Nemamo je jer nemamo svjetsku politiku, a nju nemamo jer nemamo unutrašnju politiku, koju nemamo jer nemamo državu. To su povezane, čiste i jasne stvari, zato se nemojte iznenaditi ovakvom presudom", zaključuje  Zlatko Dizdarević.

S obzirom da je pozvan kao jedan od govornika na 'Javnom času mapiranja gencoda' koji je u organizaciji Fama Metodologije i Galerije 11/09/95 održan u Sarajevu, pitali smo našeg sugovornika da li ovaj projekat i slični mogu da doprinesu  da se u budućnosti ne ponavljaju iste greške. Dizdarević kaže:'

"Beskrajno je značajno i jedina šansa, to da se obratimo mladom svijetu. Ali je i to donekle unakaženo lošim obrazovnim sistemom, lošim medijima, podjelama itd... Ali po prirodi stvari, u mladoj generaciji će izrastati neki novi pupoljci i beskrajno je značajno taj mladi svijet organizovati i otvarati mu oči, raditi što se može samo da razmišljaju svojom glavom" zaključuje Dizdarević.