Zana i Vanesa: Angelina Jolie je dala glas ženama

Film U zemlji krvi i meda s rediteljskim i scenarističkim potpisom Angeline Jolie, nedavno je u New Yorku zabilježio svjetsku premijeru.
 
Glumice Zana Marjanović, koja je ostvarila glavnu ulogu Ajle i Vanesa Glođo, koja tumači lik Ajline sestre Lejle, tim su povodom govorile za Agenciju Fena o ulogama, filmu, pitanjima koja ovo ostvarenje postavlja i reakciji američke publike.
 
Kakvi su utisci sa nedavne premijere filma U zemlji krvi i meda u New Yorku, kakve su prve stručne kritike i reakcije američke publike na film?
Zana Marjanović: Niko od nas, ne samo glumačka, već kompletna ekipa filma uključujući i producente, nije očekivao takve reakcije, niti da će biti toliko zainteresovanih ljudi koji će htjeti da gledaju film, s obzirom na njegovu temu. To nije nešto što privlači ljude u kino, jer ljudi prosto nisu spremni da u decembru, kada se već spremaju za božićne praznike, odu da gledaju film koji govori o recentnoj istinitoj istoriji koja se desila u centru Evrope. Tako da smo svi iznenađeni da su ljudi bili zaprepašteni kada su vidjeli to što su vidjeli - zbog teme o kojoj priča film, zbog ideje filma i zbog naše glume.
 
Rediteljica i scenaristica filma Angelina Jolie dala nam je svima veliku priliku da oblikujemo svoje likove, da ih doradimo, dovršimo ih i damo im tu treću dimenziju, unutrašnju perspektivu, koju ona kao osoba iz vana nije mogla dati. Angelina je govorila o onoj perspektivi koja je ipak perspektiva stranca, a mi smo bili ti koji smo pričali priču iznutra.
 
Kolika je ustvari odgovornost glumaca u filmovima koji donose ovakve teme, u koje unosite i dio sebe i vlastitih iskustava, jer film kao medij ipak ostaje za sve buduće generacije? Koliko uopće takve uloge emotivno iscrpljuju, a pretpostavljaju određenu odgovornost?
Marjanović: Odgovornost je velika. Mislim da bi svako i kao glumac i kao umjetnik trebao da ima odgovornost prema onome što radi i da govori istinu, pogotovo kada se filmske priče oslanjaju na neki period u historiji. Posebno i ako je to recentna historija, tako da žrtve tog istog nemilog događaja, što je preblaga riječ za rat u BiH, žive danas. To su ljudi koji će gledati taj film.

Ne zaboravimo da su žene u BiH, koje su tako hrabro govorile i tako bile snažne u svojim svjedočenjima protiv ratnih zločinaca da je Međunarodni sud kvalificirao silovanje kao zločin protiv čovječnosti. Zbog žena iz BiH i njihovih hrabrih svjedočenja. Zato, kada dobiješ takvu priliku da glumiš taj lik, kao što je lik Ajle koju ja glumim ili onaj koji glumi Vanesa Glođo na jedan drugi način - to je strašno velika odgovornost, jer to su moji lični heroji i ja njima dajem glas. I ako jedna od njih kaže da sam napravila dobar posao, to je najviše što mogu da poželim.
 
Vanesa Glođo: Važno je napomenuti da se ovdje radi o tri odnosa - glavni je odnos između muškarca i žene (srpskog vojnika Danila i Ajle), drugi jako snažan odnos je između Ajle i njene sestre Lejle koju ja glumim, i treći je odnos između Danila i njegovog oca Nebojše kojeg glumi Rade Šerbedžija. To su tri glavna odnosa i glavne linije filma. Sva ta tri odnosa su podjednako važna.

Angelini je upravo to i bilo važno da prikaže rat iz perspektive žena. Jer obično se rat pokazuje kroz muškarce kao glavne uloge - žena obično kuha hljeb i ušutkuje djecu, dok muškarci idu u rat. Ona je ovdje dala glas ženama. Vrlo precizno i maksimalno pokazuje, koliko to može film kao format u dva sata, šta se u ratu ženama događa. Pokazuje šta je jedna žena u BiH pretrpjela s jedne strane, a šta druga žena koja nije odvedena u logor - jednako stravično.

Angelina je u ovom filmu upravo pokazala dvije sestre koje su razdvojene silom prilika, od kojih je jedna odvedena u koncentracioni logor, dok je druga izbačena iz svoje kuće i sve što se njoj dogodilo. Ona između ostalog prati i tu sudbinu, ali i mušku stranu koja uopšte nije zapostavljena u ovom filmu - pokazuje također šta se događa s muškarcima - koji su prisiljeni na rat, a koji nisu.
 
Digla se velika prašina oko ovog filma u BiH i prije nego što je iko pročitao scenarij. Da li zaista u ovom ostvarenju ima išta kontraverzno, da li se Angelina Jolie kao scenaristica uopće svrstala na neku zaraćenu stranu? Možete li razbiti te predrasude?
Marjanović: Film se definitivno mora vidjeti. To je jako osjetljiva tema. Priča da se žrtva zaljubljuje u svog silovatelja apsolutno nije tačna, jer su se Danilo i Ajla već zabavljali prije rata. To su neke glasine ljudi koji nisu pročitali scenarij niti pogledali film i samim tim one su netačne. Ali, u svakom slučaju i to treba razumjeti, jer je riječ o jako osjetljivoj temi.

Ovdje se radi o žrtvama - svi smo žrtve rata na ovaj ili onaj način i svi smo jako osjetljivi po tom pitanju, te je potpuno razumljivo da su reakcije bile različite ili oprečne i da će tako biti i nakon što ljudi pogledaju film. Ali, ono što je prvenstveno važno je da smo se mi koji smo preživjeli rat i koji smo pročitali scenarij odlučili da radimo taj film, jer smatramo da je to prvo naša iskonska potreba, a drugo naša odgovornost kao umjetnika da prikažemo stvarnu i istinitu priču rata u BiH.

Priča je to o dvoje ljudi koji su se sreli i zaljubili prije rata, kada nije bilo važno kako se zoveš i šta tvoje ime znači, kome pripada i šta predstavlja, jer je i mene moja mama učila da je to nepristojno da se pita, tada to nikoga nije zanimalo. To je i prikazano u filmu. Film upravo govori o tome šta se, nakon što rat počinje, dešava sa to dvoje ljudi koji su mogli možda imati najljepšu ljubavnu priču na svijetu, ali to nije moguće. Svako ima svoj stav i svako će tumačiti film na svoj način i to je ljepota umjetnosti. Moj stav je da to nije moguće i da je to priča o ljubavi koja je mogla biti prekrasna.
 
Nije bila moguća zbog rata ili zbog tih različitih nacionalnih pripadnosti?
Marjanović: Nije bila moguća zbog rata, jer je prikazano da je prije rata ta ljubavna priča bila nešto prelijepo i čisto.
 
Koliko angažirane uloge, i nakon one koju ste imali u filmu Snijeg u kojem je tretiran položaj žena nakon rata u BiH, mogu promijeniti svijest ljudi, pokrenuti na neku akciju ili donijeti bilo kakve promjene?
Marjanović: Ne zaboravimo šta se desilo nakon filma Grbavica. Zahvaljujući tom filmu, silovane žene u BiH su dobile status civilne žrtve rata koji do tada uopšte nije postojao, tako da se nadamo da će i ovaj film pokrenuti neke stvari. Ako ništa, da ćemo međunarodnu zajednicu koja je čekala četiri godine da interveniše ovdje, podstaći da ne dopusti ponavljanje bilo gdje na svijetu onoga što se desilo u BiH.
 
Utisak o Angelini Jolie, da li je zaista osoba "široka srca" kako je doživljavaju širom svijeta?
Marjanović: Angelina je najdivnija osoba koju sam upoznala ikada u životu. Njoj je jako stalo da ispriča priču o BiH i ljudima ovdje, i jako joj je važno kakva će biti reakcija domaće publike na film. Iz takvog odnosa proizašao je i način na koji je glumce iz BiH primila u New Yorku na premijeru filma U zemlji krvi i meda.