Upoznajte pobjednike prvog Beton festa

Džejlana je rođena u Sarajevu 1991. godine i završila je drugu godinu na ALU odsjeka za slikarstvo.

Romano je rođen u Bosanskoj Krupi, također 1991. godina, te je završio drugu godinu odsjeka za grafički dizajn ALU.

Radiosarajevo.ba: Kako ste došli na ideju da naslikate baš onu sliku u betonu?
Džejlana: Kada je raspisan konkurs za Beton fest, u šali smo rekli da ćemo se prijaviti. Prijavili smo se tek zadnjeg dana konkursa. Na početku smo pratili druge autorske 3D radove čisto da se upoznamo sa tom tehnikom i nakon određenog vremena koje smo proveli istraživajući, uzeli smo papir i olovku i krenuli od nekih banalnih stvari.

Romano: Sve je poćelo od konstrukcije arhitektonskog prostora sa raznoraznim prolazima i nivoima. Cilj nam je bio napraviti prizor koji će gledaoca odvući u neko drugo vrijeme, u jednu novu dimenziju.

Radiosarajevo.ba: Da li je crtež nastao "iz glave" ili je rađeno po već postojećoj slici?
Džejlana: Slika Podzemni svijet nastala je isključivo našom mastom. Radi se o našoj viziji izgleda unutrašnjosti nekog od starih hramova Maya.

Romano: Skicirali smo geometrijski prostor i onda smo u njega, korak po korak, unosili 'život'. Unijeli smo našu ljubav prema historiji, arheologiji.....

Džejlana Karaman (Foto: privatni album)

Radiosarajevo.ba: Koliko vam je trebalo da završite sliku?
Romano: S obzirom da nas je samo dvoje u timu, a radili smo najkompleksniju sliku i to na najvećem prostoru (4,5 x 4 m), bilo je jako zahtjevno. Ostali učesnici su sebi olakšali te smanjili taj prostor i pojednostavili crtež. Za izradu 3D slike na betonu, prije onog najzanimljivijeg dijela – slikanja kredama, potrebno je dosta mjerenja, izračunavanja. Iluziju trodimenzionalnosti imamo samo sa jedne tačke – tačke gledišta.

Džejlana: Ako ne računamo probno skiciranje, prije samog takmičenja, za sliku nam je trebalo 6 sati napornog rada koji je prožet strahovima od neuspjeha, jer je to rad koji zahtjeva određeno predznanje i iskustvo trodimenzionalnog slikanja, kojeg mi nismo uopšte imali. Ljudi koji su vidjeli našu skicu na papiru bili su istovremeno skeptični i iznenadđeni. Nisu vjerovali da ćemo je uspješno realizirati.

Radiosarajevo.ba: Da li je bilo vruće?
Džejlana: Pod pritiskom ste znatiželjnih prolaznika, rada pod vrelim suncem i vremenski ograničeni. Srećom, odredili smo dobar tajming te uspjeli završiti veliki dio posla na vrijeme.

Romano: Zadobili smo blage opekotine od vrelih pločica koje smo bojili ispred BBI-a, i sljedeći dan blagu upalu mišića. Ali za umjetnost se vrijedi žrtvovati.

Radiosarajevo.ba: Šta za vas predstavlja nagrada na prvom Beton festu?
Džejlana: Prije svega, drago mi je što sam dio ove manifestacije, koja se po prvi put odvila u regiji. Pobjeda za mene predstavlja pečat na kvalitet i sami rad. Obzirom da je naš tim osvojio prvu nagradu među timskim radovima, time smo postali jednim od organa čitavog projekta. Planiram učestvovati i dalje te doprinijeti razvoju 3D street art-a u našoj zemlji, prikazati našu zemlju onakvom kakva ona u srcu jeste. Očekujem da će se sljedeće godine prijaviti mnogo više ucesnika, a sigurna sam da BiH posjeduje velike dragulje koji čekaju trenutak da budu otkriveni...

Romano: Pobjeda za mene predstavlja potvrdu kvalitete i smisla za 3d street art. Veoma bitna stvar je što smo pobjedili odlukom žirija u kojem su bili članovi iz planet streeta. Pobjeda mi je dala motivaciju da se nastavimo baviti ovim vidom izražaja.

Radioasrajevo.ba: Jesu li vam smetali prolaznici?
Romano: Ljudima u našem gradu 3D street art je nešto potpuno novo. Sarajlije su se zainteresirano kretali od rada do rada, komentarišući i ocjenjivajući slike gledanjem iz pogrešnog ugla. Kako smo već naglasili, iluzija je vidljiva samo iz tačke gledišta, i to kroz kameru koja je postavljena kod svakog 3D rada.
Džejlana: Opčenito, kritike su pozitivne, a reakcije oduševljenih ljudi dok gledaju kroz kameru bile su, po nas učesnike, izuzetno motivirajuće.

Radiosarajevo.ba: Koja vam je omiljena tehnika i slikarski medijumi? Zašto?
Džejlana: U slikarstvu je to najčešće akrilik zbog svoje praktičnosti i brze sušivosti, dok mi je za ozbiljnije radove ulje ipak najzahvalnije, zbog velikog spektra mogučnosti postizanja zeljenog efekta. Volim raditi brže skice u prirodi pastelom, ponekad samo perom ili ugljenom.
Romano: Omiljena tehnika za mene je crtanje, jer je ona poenta svih ostalih oblasti u umjetnosti, ako dobro crtamo, puno bolje cemo slikati vajati itd..

Romano Kuduzović (Foto: privatni album)

Radiosarajevo.ba: Koju muziku slušate dok stvarate ili više volite tišinu?
Džejlana: Najčešće je to reggae, jazz ili ambijentalna muzika, zavisno od raspoloženja i atmosfere. Na javnim manifestacijama produktivnije djeluje brža muzika.
Romano: Najviše volim slušati energičnu muziku, kada je u pitanju ovaj vid izražaja, nešto što je javno, jer to podiže energiju. Kada crtam sam, volim se opustiti uz klasiku, jazz, soul, ragge isl...

Radiosarajevo.ba: Imate li neki uzor?
Džejlana: Nemam univerzalni uzor. Historija je dala svoje genije, ja nastojim uhvatiti ono najbolje ostajući pri svom afinitetu. Stvaralački čin je uvijek jedinstven i neponovljiv pa su svi uzori, ustvari, samo neka vrsta sagovornika u putu ostvarenja nečega novog. Imam određenu naklonost prema impresionistima, zbog živahne tehnike i obojene svjetlosti koja pleše po platnu. Blizak mi je i stil autora kao što su Vasilij Kandinsky, Paul Klee, Joan Miro isl.

Romano: Inspiraciju pronalazim u svojoj mašti, u kojoj su isprepletena sva moja iskustva i informacije koje sam skupio. Uzor, nemam nekog uzora, mogu reći da su sve stvari koje pratim, svi umjetnici, naučnici, sportisti moji uzori, jer od svakog mogu uzeti nešto korisno za moje iskustvo...

Radiosarajevo.ba: Šta je zaslužnije za uspjehe - talenat ili naporan rad?
Dzejlana: Bez napornog rada i svakodnevne vježbe sam talenat rijetko je zaslužan za velike uspjehe. Proučavati, eksperimentisati, posmatrati oko sebe i svakim radom naučiti nešto novo – duh slikarstva.
Romano: Pa na samom početku je bitno da znamo šta je to u čemu smo najbolji, za što smo “talentovani“, a za to nam je potrebna osoba koja će prepoznati naš talenat, sve ostalo je rad i samo rad.