Ulični svirač s Ferhadije: Najbolje prolaze evergreeni

Za vrijeme sunčanih dana prolaznici sarajevske ulice Ferhadija imaju priliku uživati u ugodnim zvucima evergreena koje na električnoj gitari izvodi jedan stariji gospodin. Ovaj ulični svirač koji uljepšava sarajevsku pješačku zonu, zapravo je iz Zenice, a ime mu je Pašo Šabanović 

Iza njega je dugogodišnji muzički staž, saznajemo u razgovoru s ovim, trenutno jedinim aktivnim uličnim muzičarem, na ulicama glavnoga grada BiH. 

"U Zenici sam šezdesetih imao grupu Perfidia", priča nam Pašo. "Svirali smo tada ono što su danas evergreeni, početak rock and rolla. Nama je glavna pjesma bila talijanska melodija Perfidia, ali sjećam se da smo svirali i Rolling Stonese. Znalo je doći po 400, 500 ljudi. Ja sam tada radio u željezari, a i drugi muzičari su bili zaposleni. Ipak, htio sam da postanemo profesionalni orkestar, ali se drugima nije dalo gubiti siguran posao, nisu htjeli prekidati radni odnos. Tako sam prestao dolaziti na probe, a kad bi me pitali zašto, rekao bih da ja želim da sviram, a ne da probam. I tako smo prestali svirati."

Pašo priča kako je u Željezari zaradio penziju. Dugo nije svirao, čak ni za dušu, kaže,  sve do posljedneg rata.

Sjećam se da su neke komšije Srbi bježali tada iz Zenice, a u njihove stanove useljavali su se ljudi sa sela. Tako sam pored kontejnera počeo pronalaziti sve note koje su oni bacali - pronašao sam jednom prilikom zbirku narodnih kola za harmoniku. Malo, pomalo, počeo sam ih svirati na gitari. Kasnije sam došao kod jednog harmonikaša i predložio mu da zajedno odsviramo jedno kolo od Ljubiše Pavkovića. Nije migao da vjeruje da mogu tako brzo da sviram kolo za harmoniku na gitari. Poslije smo on i ja zajedno svirali, a kada je došao kraj rata ja sam shvatio da ne bih više ništa mogao raditi osim svirati. Posvetio sam se tome, vježbao svaki dan pet-šest sati, i eto", prisjeća se naš sagovornik.

Pitamo Pašu koja vrsta muzike najbolje prolazi na ulici

"Evergreeni su glavni. Prošle sam godine svirao u centru Pariza deset dana, i prodavao CD-ove. Pozvao me jedan prijatelj koji tamo živi, a kod njega sam i spavao. Vratio sam se kući s 4800 maraka. Englezi, Francuzi... svi su kupovali moj CD.  A kod njih policija nije k'o kod nas. U patroli četiri muška i dvije ženske. Idu oni prema meni, ja mislim sad će me uhapsiti, a ja ne znam ni riječ francuskog.  Kad ono, one dvije ženske počeše plesati. Vidim ja, sviđa im se moja muzika." 

Da li mu se isplati da putuje iz Zenice u Sarajevo kako bi svirao, pitamo ga.

"Nije tajna, kad mi dobro ide mogu i ministarsku platu da zaradim. Ja ne volim da mi bacaju bakšiš, volim da kupe CD, a vjerujte, do sada ga je kupilo osamdeset posto Parlamenta BiH, mnogi profesori, sudije..." 

Tako priča Pašo Šabanović, ulični svirač koji svojim umijećem i repertoarom brani dignitet profesije - na radost i raspoloženje prolaznika sarajevske Ferhadije.