Učiteljica Sanela Ljumanović: Zejd treba da se druži sa svima, ne samo s gluhonijemima (VIDEO)

Na ulazu u sarajevsku osnovnu školu Osman Nakaš, ne očekujući ekipu portala Radiosarajevo.ba baš u tom trenutku, vesela učiteljica nasmijavala je dežurne učenike... Odmah smo prepoznali našu sagovornicu, učiteljicu Sanelu Ljumanović, o kojoj piše cijeli svijet. 

Pripremili: Hajrija Avdić i Faruk Zametica, Radiosarajevo.ba

Rijetki su oni koji u proteklom periodu nisu čuli za poučnu, priču punu drugarstva koja je odjeknula iz prvog razreda osnovne škole smještene u sarajevskom naselju Čengić-Vila. 

U Sarajevu caruje drugarstvo: Cijeli razred naučio znakovni jezik zbog gluhonijemog drugara

Sanela Ljumanović učiteljica je Prvog razreda, koji broji 32 učenika, među kojima je i Zejd Ćoralić, dječak koji je gluh. No, to niko nije vidio kao razlog zašto Zejd ne bi bio među ostalim učenicima I2 osnovne škole Osman Nakaš.

„Kada je došlo vrijeme za prijem prvačića, i kad sam pogledala spisak djece, vidjela sam da u razredu imam i dječaka koji ne čuje, Zejda Ćoralića. Prije toga, kada je bilo vrijeme testiranja djece, ja sam upoznala Zejdovu mamu Mirzanu, i pitali me tada da li bih prihvatila Zejda u svoj razred. Bez ikakvog razmišljanja, odmah sam prihvatila, iako sam bila svjesna da Zejd ne zna znakovni jezik, niti ja znam, a nisam ni očekivala da prvačići to znaju. Samo sam bila sigurna da ćemo to riješiti“, govori učiteljica Ljumanović na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

Kada je počela školska godina, učiteljica Ljumanović se spremala za svaki čas posebno, za Zejda. 

„Spremala sam se s nekim svojim čudnim znakovima za časove, jer mi je bilo logično šta će Zejd da razumije. I da, on je shvatao, ali to su bili neki naši izmišljeni znakovi. Nisam ni zadaću htjela mami reći, već sam njemu. Uvijek je tačno rekao šta smo imali za zadaću. To je uspijevalo, ali to je bilo kratkoročno rješenje, improvizacija. Trebalo je zbog Zejda da naučimo znakovni jezik, ali i da učimo Zejda da čita s usana“, priča Ljumanović.

Uslijedili su roditeljski sastanci, na kojim je učiteljica Ljumanović s roditeljima pokušala naći rješenje.

„Ideja jedne majke bila je da organiziramo kurs znakovnog jezika, pa me zamolila da ja sve to uradim, jer je sve to bilo van nastave. S oduševljenjem sam prihvatila ideju. Odlučili smo se da to bude učiteljica Anisa Šetkić, koja je ranije radila sa Zejdom, ona je defektologinja, te su imali ostvarenu vezu. Kurs je počeo, i plaćao se naravno. Kako u društvu tako i u razredu, neki roditelji nemaju novca da plate kurs, pa za njih plate drugi roditelji, ali to je sve naša tajna. Cilj je da svi idemo na kurs, da ne pravimo razlike“, ističe učiteljica.

Nakon tri mjeseca kursa, učiteljica je sa svojim učenicima naučila osnove znakovnog jezika, te sada znaju govoriti kraće rečenice. 

„Širimo svoje znanje. Prije nekoliko dana odlučili smo da nastavimo kurs do kraja školske godine. Iznenađeni smo da je iko pročitao vijest, a ne da je cijeli svijet to objavio. Prije nekoliko dana sam dobila pismo penzionera iz Amerike koji je isjekao vijest iz novina i napisao pismo rukom meni i djeci. Nismo slutili da će iko znati za nas. Imam 32 učenika, stalno to ponavljam, vjerujem da bi to svako uradio na mom mjestu, jer ću ja biti pet godina s tom djecom. Našli smo način. Dobra stvar je da je Zejd dobio asistenta od Općine Novi Grad na tri mjeseca“, priča Ljumanović.

Također, dobio je prije nekoliko dana, kako kaže učiteljica, sredstva koja će se koristiti za asistenta, ako se nešto sistemski ne riješi i ne bude plaćen taj asistent za nastavu. 

„Nije potrebno da asistent cijeli dan bude sa Zejdom, već na časovima na kojim se najviše priča, časovima Bosanskog jezika i Moje okoline. Sada je asistentica tu i odlično ide. Sigurna sam da će biti sve kako treba, jer je znakovni jezik samo prelazna faza, mi njega trebamo učiti da čita s usana. Čim izađe na ulicu, ljudi ne znaju znakovni jezik, a Zejd treba da se druži sa svima, ne samo s gluhonijemim ljudima“, ističe učiteljica, te dodaje da je bitno da se zakonom ispoštuju sva prava djece.

Iako je cijeli svijet pričao, i priča i danas, o divnom gestu učiteljice i drugova i drugarica iz Zejdovog razreda, Ljumanović ističe da joj se kolege iz drugih škola nisu javile.

„Moguće da je neko ponukan ovim počeo isto. Objavio je cijeli svijet, kažem, izašlo je na mandarinskom jeziku, ali niko iz moje struke mi se nije obratio. Ali me je šokirala, pa i obradovala vijest o inicijativi Nermina Tulića, a onda i građana mog rodnog Sarajeva, za Šestoaprilsku nagradu.

Naravno da nisam radila za nagradu, ali mi je drago kada nešto radite i to neko primijeti, i daju vam priznanje. Inicijativa mi je najveće priznanje, i poruke moje djece, starijih generacija. Sretna sam zbog priznanje Sarajevska pahuljica, koje će dobiti moji učenici, a i zahvalnicu meni. Već nas vidim kako izlazimo na scenu s učiteljicom Anisom i zahvaljujemo se na znakovnom jeziku“, govori oduševljena i sretna učiteljica Prvog razreda osnovne škole Osman Nakaš, Sanela Ljumanović.