Tomislav Kozačinski: Šok-humor je stvar perspektive!

Uskoro ćemo imati priliku pogledati nastupe učesnika prve stand-up komedije u BiH pod nazivom "Komedija s nogu'' koja kreće iz Mostara (14.-15. septembar – OKC Abrašević), nastavlja u Sarajevu (15.-16. septembar– Art kino Kriterion) i završava u Banjoj Luci (16.-17. septembar – Dom Omladine). 

Prva turneja stand-up komedije u BiH

Ova turneja, kako najavljuju organizatori, označava samo početak intenzivnog razvoja scene i mreže "komičara s nogu" u BiH, a koji će uslijediti već ove jeseni na radionicama, klupskim nastupima, te sličnim gostovanjima i u drugim gradovima u zemlji.

Radio Sarajevo vam danas predstavlja još jednog učesnika 'Komedije s nogu' – Tomislava Kozačinskog iz Velike Gorice.

Radiosarajevo.ba: Ko je Tomislav Kozačinski?
Kozačinski: Tomislav Kozačinski  je rođen 1985. godine u Zagrebu. Roditelji su mi dali tipično hrvatsko ime osamdesetih - "Tomislav", a prijatelji su me prozvali "Koza" kako bi me lakše razlikovali od ostalih deset Tomislava u društvu. Publika će me nerijetko nazvati "Oh moj bože'', a zašto – prosudite sami.

Odrastao sam u Velikoj Gorici kraj Zagreba u kojoj nakon kraćeg pokušaja u fakultetskom obrazovanju otvaram svoju prvu firmu i krećem (vrlo nadobudno) u hrvatske poduzetničke vode kao grafički i web dizajner.

Ukratko: dizajner, poduzetnik, komičar, filozof (čitaj: kenjator), bajker, ljubitelj dobre hrane, ovisnik o kavi i adrenalinu, i još neke fensy riječi također....

Uvijek 'onaj smiješni u društvu'

Radiosarajevo.ba: Kad se javilo zanimanje za stand-up komediju i na koji način? Šta te je privuklo ovoj formi?
Kozačinski: Prvenstveno, izvođenju gluposti pred drugima me privukla dramska sekcija u osnovnoj školi zbog koje sam bio oslobođen zadnjeg sata ponedjeljkom i imao kvalitetnu ispriku provoditi ga u društvu djevojke iz suprotne smjene u koju sam bio zaljubljen. Nakon manje vlastite točke za dan škole koja je bila uspješna pred učiteljima i roditeljima, jedan dio ljubavi prema pozornici je ostao. Samoj stand-up formi privukli su me nastupi Eddia Izzarda i Eddia Murphyja, koji su jedni od prvih nastupa s kojima sam se susreo. S obzirom na to da sam uvijek bio "onaj smiješni" u društvu, okušao sam se u stand-upu u jesen 2006. godine na maloj pozornici kluba Purgeraj u sklopu Open Mic večeri Marine Orsag, nakon čega na poziv komičara iz tadašnje skupine Sve5 nastupam kao njihov gost u redovnim večerima po klubovima u Zagrebu i drugim gradovima Hrvatske.

Radiosarajevo.ba: Koje dosadašnje nastupe bi mogao izdvojiti kao najznačajnije?
Kozačinski: Kako sam već napomenuo, karijeru sam započeo prije gotovo šest godina, tako da se moji nastupi do sada već broje u stotinama, iako da budem iskren, nikada nisam pratio točan broj nastupa već sam se koncentrirao na njihov kontinuitet i kvalitetu. Do sada sam nastupao u desecima gradova, kako u Hrvatskoj, tako i u susjednim zemljama – Sloveniji, Bosni i Hercegovini i u Beogradu u Srbiji. Prvi profesionalni nastupi bili su na gajbi pive pred pet pijanih tipova lokalne birtije, no sa vremenom je to prešlo na pozornice klubova i festivala poput LENT-a u Mariboru, LoLiPoP-a u Banja Luci itd... Želja mi je svakako nastupati i dalje gdje god me publika razumije i pred bilo kim tko je željan smijeha i dobre zabave.

Radiosarajevo.ba: Šta je najvažnije za jednog stand-up komičara i može li se time baviti svako?
Kozačinski: Za mene, najvažnija bi bila jedinstvena perspektiva iz koje komičar promatra istu stvar ili situaciju u odnosu na sve druge i onda ju prikazuje na svoj šaljiv i drugačiji način, čime nešto obično u tom trenu postaje nešto komično. Naravno da se time može baviti svatko – isto kao i tenisom. Svatko si može kupiti reket, doći na teren i napucavati lopticu. S obzirom na to da je na našim prostorima scena još uvijek mlada, gotovo svatko ima priliku okušati se na pozornici i vidjeti da li ima talenta tamo gdje ima i volje. No, sasvim je druga stvar da li svatko može biti dobar. Ljudi koji uz talent imaju volje uložiti puno vremena, vježbe, truda i rada na sebi, uz pomoć kolega i još važnije - publike, vrlo brzo mogu napredovati. Nažalost kod nas se još uvijek događa da ljudi "rad na sebi" zamjene sa radom na prevođenju stranih komičara, što je znalo prije kod naše mlade publike i proći, no u konačnici trate vrijeme sebi, publici i ostalim kolegama koji se trude napredovati sa vlastitim autorskim nastupom. Pozvao bih svakoga tko se želi okušati u nastupu, ako ima nešto smiješno za reći ljudima i želi prenjeti neku poruku, da skupi hrabrosti i okuša se na pozornici. Sigurno će mu biti drago.

Ružnim se stvarima treba smijati u lice!

Radiosarajevo.ba: Šta je tvoj najveći strah kada je u pitanju nastup; šta uraditi ako publika npr. ne odgovori na način kako si očekivao - postoji li mogućnost improvizacije?
Kozačinski: Moj najveći strah prije izlaska pred publiku je svakako strah od zatvorene publike. Iako sa iskustvom dođe "šesto čulo" za publiku, uvijek postoji mali dio mene koji zna da u publici mogu sjediti osobe kojima moje teme nastupa mogu biti bolna točka, nešto što ne smatraju predmetom šale, ili ih je jednostavno sram smijati se nekim stvarima dok ih drugi ljudi mogu vidjeti. Moj humor se vrti oko stvari koje su nerijetko tabu tema, poput pedofilije, a ja smatram da se o takvim temama treba razgovarati što češće i probuditi svijest i potaknuti ljude da na neke stvari ne gledaju kroz prste. Mnogi će moj humor nazvati "šok humorom", no za mene je to samo istina i stvar perspektive. A ružnim stvarima se treba smijati u lice i tako ih pobijediti.

U svojim nastupima se trudim u više navrata komunicirati s publikom i na taj način dati svakom nastupu određenu jedinstvenu crtu koja ga razlikuje od svakog prijašnjeg i budućeg nastupa. Oblik i količina improvizacije ovisi od raspoloženja publike i njihove interakcije samnom. Ako nakon mog nastupa barem jedna osoba ode kući sa smiješkom na licu i par upitnika na glavi i ima o čemu razmišljati kada dođe kući – nitko sretniji od mene.

Radiosarajevo.ba: Kako je došlo do suradnje sa Peđom Bajovićem - 'vođom bh. stand-up gerile' i od čega je sve to krenulo?
Kozačinski: Peđu sam upoznao još 2006. godine kada sam nastupio kao gost tadašnje skupine sve5 koje je on bio član. No naša suradnja je zapravo krenula vrlo poslovno kada me kontaktirao da moja firma izradi web stranicu za Komediju s nogu. U tom periodu sam ja zbog posla bio u pauzi od nastupa i na njegov poticaj sam se vratio na pozornicu od kada surađujemo kako poslovno tako i u svijetu stand-up komedije.

Radiosarajevo.ba: I za kraj... Šta očekuješ od prve turneja stand-up komedije u BiH?
Kozačinski: S obzirom na to da sam već imao prilike nastupati u ovim gradovima, očekujem puno smijeha i dobre volje naših domaćina u koju sam se imao više puta prilike uvjeriti. Nadam se da ćemo imati što veću posječenost i da ćemo temeljem naših nastupa dobiti priliku ponovno se vratiti u BiH s našim nastupima. Da će publika uživati – u to sam 100% siguran. S druge strane, moram priznati da se stvarno veselim ćevapima, pljeskavicama i posebno bureku ispod sača.

Čitajte više:

Nikola Silić: Stand-up komedija traži biranu publiku

Adi Fejzić: Stand-up komedijom protiv šunda

Filip Andronik: Od stripa do stand-up komedije