'Still crazy': Kad profesori sviraju rock

Oni su pravo osvježenje na domaćoj klupskoj sceni, a na svojim nastupima izvode obrade širokog žanrovskog spektra - od glam roka, 'southem' rocka, bluesa, klasičnog soula do post-punka. Oni su 'Still Crazy', kolege sa posla, poznati kao profesorski bend, i sa stagea diktiraju pozitivnu atmosferu, dobru zabavu i muziku, dok ih publika ocjenjuje aplauzima i ovacijama, piše Avaz.ba.

Tri doktora i jedan magistar: bend Still Crazy

Antistres-terapija

Muzičku priču započeli su 2006. godine nakon što su izgradili karijere, a ime su dobili po istoimenoj britanskoj komediji o ostarjelim rokerima. U grupi sviraju tri profesora s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić (bas-gitara i vokal), Haris Cerić (ritam-gitara), Saša Leskovac (solo gitara i vokal) i jedini među njima profesionalni muzičar Senad Marava (bubnjevi). 

''Ideja o grupi rodila se kao antistres-terapija od obaveza na poslu i u životu. Neko ide na pecanje, neko na mali nogomet, šah, a mi se sedmično nađemo u prostoriji za probe, uštekamo instrumente i ispušemo se. Onda se rodila ideja da izađemo u javnost da s drugima podijelimo ono što sviramo, a na naše zadovoljstvo, spoznali smo da u Sarajevu još postoji publika koja poštuje muziku koju mi volimo i sviramo'', ispričao nam je Leskovac. 

Prve nastupe imali su u bajker baru 'Route 66', klubu 'Tito', FIS-u,  AG-u, a odnedavno i u 'City Pubu', u organizaciji Adija Sarajlića, utorkom sviraju klasični rock.

''Mi smo neka generacija. Zapravo, Asim i Senad i ja smo rođeni šezdesetih i na neki način na našim svirkama recikliramo taj stari san koji gajimo od djetinjstva, materijaliziramo ga i iznova živimo vrijeme kada smo svi lijepili postere po zidovima. Normalno, mi to na jednom skromnom, neambicioznom, nivou radimo. Haris je malo mlađi od nas, on je više izgrađen na novom valu, ali smo se veoma uspješno muzički i prijateljski našli'', ističe Leskovac. 

Asim i Saša sviraju zajedno cijeli život. Nakon srednjoškolskog sastava 'Nesvrstan' u rodnom Brčkom, osamdesetih nastupaju pod imenom 'Norma Jean' u sarajevskoj kafe-galeriji 'Zvono'. Njih dvojica, kao stariji dvojac u grupi, uglavnom kroje repertoar. Zanimljivo je da se svi članovi benda od tinejdžerskih dana bave muzikom. Tako je Haris svoje prve nastupe zabilježio u rodnoj Zenici, a Senad u Sarajevu. 

''Naša ritam sekcija ide do granica iznemoglosti. Na samom početkom smo svirali dva sata i onda je to Saša produžio na tri sata bez pauze. Kada počne naš nastup, to je trans, adrenalinski talas i mi smo manje-više nesvjesni onoga što se dešava oko nas. Uvijek smo imali dobru publiku, dobro raspoložene ljude i aplauze između pjesama koji nas raduju'', istaknuo je Senad.

Ispričao je i više nego zanimljivu školsku priču, kada je uvjet da dobije neki instrument bio da bude dobar učenik. 

''Učio sam dok nisam dobio sve instrumente koje sam želio da imam. Kada sam ih sve sakupio, onda sam popustio sa školom. Završio sam u roku i osnovnu i srednju, a dalje školovanje nisam nastavio, jer sam se počeo profesionalno baviti muzikom, a to traje i danas. Pored toga, imam solidan posao, s ne baš tako posebnom plaćom'', dodao je Marava, naglasivši da se bendu priključio zbog dugogodišnjeg poznanstva sa Sašom, te da sada ne zna koga više voli od svojih kolega. 

Već neko vrijeme sa bendom 'Still Crazy' nastupa Damir Nikšić, što im daje dodatni naboj i energiju, jer je on pravi showmen i afirmirani umjetnik, nekada ih je na usnoj harmonici znao podržati i kolega Besim Spahić. 

Na naše pitanje jesu li u publici uglavnom studenti i da li njihovo pojavljivanje utječe na ocjenu, odgovorio je Asim Mujkić.

''Nažalost, malo je studenata koji slušaju ovu vrstu muzike, ali ih ima. Mi se zezamo i kažemo da i u slobodno vrijeme imamo edukativnu funkciju prema mlađima, ukazujemo im na nešto što je dobro i što valja, baš kao što to radimo na predavanjima iz svojih predmeta. Ukazujemo na nešto što, prema našem mišljenju, ne bi smjelo biti zaboravljeno, na tradiciju urbanog, kosmopolitskog izričaja, za kojom, ja mislim, ovdje svi vape. Da se na taj način priključimo svijetu, a mislim da kroz pozitivnu energiju to i uspijevamo. Ocjene se, ipak, zasluže'', istaknuo je Mujkić. 

Ista energija

Složili su se da nije bitno pred koliko ljudi sviraju, te da je to uvijek ista energija ako je u publici 20 i 200 ljudi. Osim u Sarajevu, nastupali su i u Brčkom, u Zenici, kada su bili predgrupa beogradskom bendu 'S.A.R.S', a pozivi stižu iz cijele BiH. 

''Imamo mnogo autorskih pjesama, Asim i Saša dugo pišu pjesme i izvode ih još iz gimnazijskih dana. Od tada je ostalo dosta dobrog materijala. Ko zna, možda izdamo album, mada od obaveza nemamo baš mnogo vremena za kreiranje muzike. Ne možemo reći da imamo ambicije, nemamo, govorkamo često, ali nažalost, godine prolaze, ali nikako da se nakanimo i to realiziramo'', istaknuli su članovi benda 'Still Crazy'. 

Publici su poručili da izlaze u sarajevske klubove gdje je rock svirka uživo te da ponekad navrate i poslušaju njih. 

''Naš slogan je: 'Mi smo still crazy, a vi?' Voljeli bismo da je sav svijet malo više 'crazy' u tom pozitivnom kreativnom liberalnom artističkom, smjeru, a malo manje 'crazy' za volanom ili u obitelji i slično'', zaključili su profesori. 

Turbofolk je skučena projekcija nas

''Nažalost, i u naša vremena, kada smo bili mlađi, dominirao je taj narodnjački izraz, pa možemo reći da je rokenrol svuda u svijetu, pa i kod nas, bio neka vrsta margine. Nikada nije postao dominantni, vladajući izraz i to je dobro. Snaga rokenrola je upravo u tom njegovom marginalnom položaju. Meni je drago da je tako, tako treba da ostane. A šta reći o vladavini turbofolka, vladavini etnonacionalizma... Turbofolk je skučena projekcija nas'', istaknuo je Mujkić.

Sviramo radnim danima

''Zanimljivo je da mi uvijek sviramo radnim danima, kada ljudi uglavnom ne izlaze, ali uvijek bude publike, pa pretpostavljam da ljudi dođu namjenski. Dobro, ima tu i naših prijatelja, poznanika koji dolaze kada čuju da sviramo. Dakle, termini naših svirki su utorak, srijeda, četvrtak, nikada nismo svirali vikendom'', istaknuo je Cerić.