Sonja Omukić: Proputovati svijet činilo se kao savršen posao za mene

Za posao stjuardese zainteresirala se zato što je oduvijek voljela putovati i voljela je promjene.

“Bila sam komunikativna i društvena pa mi se činilo da je da proputujem svijet savršen posao za mene, da obilazim nove destinacije, upoznajem ljude i njihove kulture. Mislim da to ne zvuči samo meni interesantno”, kaže Sonja u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Sonja navodi da je prvo počela istraživati o poslu stjuardesa, šta rade i čime se one zapravo bave.

“Dosta sam čitala na forumima, i sve što sam se više upoznavala s tim životom sve mi se više sviđao”, nastavlja ona. ”Nekako je sve bilo nabrzinu. Nekih mjesec dana sam čitala na forumima o tome i upoznavala se s tim poslom, kada je Etihad došao u Banju Luku i izdao konkurs. Prijavila sam se, prošla sve intervjue. Za sedam dana su mi javili da sam primljena, počela sam slati dokumentaciju, a vrlo brzo sam znala i datum polaska - tako da mi se život okrenuo u nekih mjesec dana.”

Sav njen život ostao je u Sarajevu i u kratkom vremenskom roku počinjao je na sasvim drugom mjestu u svijetu. Pitali smo je kako je bilo odvojiti se od porodice i svega poznatog, doći u nepoznatu zemlju i živjeti sasvim sama?

“Nije mi bilo lahko odvojiti se od porodice, prijatelja i nekog uobičajnog života kojeg sam imala u Sarajevu. I mislim da nikad neću zaboraviti taj rastanak na aerodromu kad sam kretala. Nije me bilo strah doći u nepoznatu zemlju, imala sam samopouzdanja, i shvatila sam kao izazov kako ću se snaći da živim sama ovdje”, iskrena je Sonja.

Kroz razgovor Sonja nam je objasnila da je istina da putnici ne vide posao koji obavljaju stjuardese. U toku sedmice stjuardese promjene nekoliko vremenskih zona, nemaju uobičajno radno vrijeme, vikende, praznike, sve zavisi od rasporeda. Objasnila nam je i šta taj posao još podrazumijeva i kako je nositi se s njim...

“Najteži su mi noćni letovi. Znam izaći iz kuće kad drugi legnu spavati, a doći ujutro. I bez ozbira na to koliko se naspavam i odmorim prije leta, opet me stigne u neka doba umor, jer nije prirodno da organizam tako funkcionira”, objašnjava Sonja.

A nije ni istina da su stjuardese samo "leteće konobarice"...

“Mnogi od njih misle da smo mi konobarice u avionu, mnogi od njih ne znaju da smo obučene za prvu pomoć, da evakuiramo cijeli avion u roku od 90 sekundi, da porodimo ženu i da smo za to prošle iscrpne treninge. Prošla sam sedam treninga za razne vrste aviona kojima letim.”

“Naravno da se ne dešavaju na svakom letu medicinski slučajevi ili problemi s avionom, ali uvijek moraš biti u pripravnosti. Mi svake godine polažemo iznova te testove, kao i prvi put. Prolaznost mora biti veća od 80 posto. A prije svakog leta nam postavljaju pitanja o tipu aviona kojim letimo i o prvoj pomoći, tako da nam prije svakog leta provjeravaju znanje”, detaljna je Sonja.

Pitali smo je i da li je postojao strah od letenja ili nesreća s kojim se morala izboriti?

“Nikad nisam imala strah od letenja. Ne bude ti ugodno naravno kod svake malo jače turbulencije, ali i dalje mislim da je avionski saobraćaj najsigurniji na svijetu. Ali otkako radim dešavao se veliki broj avionskih nesreća ili terorističkih napada, i naravno da uvijek postoji neka doza nesigurnosti.”

No, kako su ipak putovanja najljepši dio njenog posla, sa Sonjom smo razgovarali i o njenim najdražim destinacijama...

“Najviše volim doći u Evropu jer me najviše podsjeća na kuću, naročito Istanbul. Volim i Aziju jer je neobična, totalno drugačija od nečeg što smo mi navikli da vidimo. Možda ne bih toliko toga naučila i vidjela da ne radim ovaj posao. Naučila sam više gledajući svojim očima sve to, dok letimo ili uživo, nego što sam naučila u školi na časovima historije i geografije.”

“Maldivi su mi, također, jedna od najdražih destinacija. Ali mislim i da je svima. Australija je prelijepa zemlja, ali ne volim putovati tako dugo. Let traje 14 ili 15 sati, jako je naporno”, odgovara Sonja.

Kaže da obično prije dolaska u svaki grad na internetu potraži šta se ima zanimljivo vidjeti. Uglavnom obilazi zanimljivosti s nekim... U azijskim zemljama vidjela je različite stvari od jahanja slonova, preko maženje s tigrovima i pandama, do safarija...

U evropskim destinacijama kaže da obično ide u šetnju i obilaske znamenitosti, ili na večeru...

“Evropski gradovi su mi svi jako slični, obiđem neke stadione, katedrale ili džamije, ali Azija i Afrika su neobične”, kaže Sonja.

Ali sva ta putovanja, zahtjevan raspored i neprestane promjene sa sobom nose određenu težinu. Pitali smo Sonju da li joj je posao postao naporan i očekuje li neke promjene u skorije vrijeme.

“Posao stjuardese može biti mač sa dvije oštrice. Na svakom letu se upoznaješ s novim ljudima, što može biti interesantno jer se susrećeš sa novim kulturama i sebe kulturno obogaćuješ, uvijek naučiš neku novu riječ, ali istovremeno se s toliko novih ljudi možeš osjećati usamljeno.

Htjela bih obići još neke destinacije, a u ovom poslu se svakako ne vidim dugo. U avijaciji, što da ne, kao zemaljsko osoblje ili kao trener na akademiji. Vidim se u ovoj oblasti, samo ne kao stjuardesa”, završava svoj razgovor za Radiosarajevo.ba stjuardesa Sonja Omukić.