Sjećanje na Karima Zaimovića

Karim Zaimović, jedan od najvećih književnih talenata dvadesetog stoljeća na ovim prostorima, čiji se mozartovski genij prostirao kroz mnoga područja - od stripa, muzike, do novinarstva, poginuo je od granate u rodnom Sarajevu i to samo tri mjeseca prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, 

Rođenje 6. maj 1971. godine u Sarajevu, a preminuo na današnji dan, 13. augusta 1995. godine.

Bio je veliki zaljubljenik u stripove, a prve tekstove o tome objavio sa trinaest godina u časopisu za kulturu i društvena pitanja Lica. Prije punoljetstva već je bio najvažniji autoritet za strip u Bosni i Hercegovini.

Po završetku gimnazije, upisao je Likovnu akademiju, od koje je ubrzo odustao i upisao komparativnu književnost. Po svojoj erudiciji i širokom interesu za razne vidove umjetnosti i kulture Karim Zaimović je postao simbolom svoje generacije. Pisao je i za magazin Dani.

Imao je tek dvadeset i jednu godinu kad je započela opsada Sarajeva. Njegova knjiga Tajna džema od malina nastajala je u ratno vrijeme, a objavljena je posthumno. Knjiga je nastajala na osnovu pripovijedaka koje je Karim pisao za radijsku emisiju Josif i njegova braća koju je vodio na ratnom Radiju Zid. 

Pacifista svim svojim bićem, Karim Zaimović je u Tajni... iznio ironijski pogled na velike historijske mitove, ideologije i teorije zavjere, ali isto tako, kroz posljednju pripovijetku u knjizi, simbolično predskazao sopstvenu smrt.

Prozno stvaralaštvo Karima Zaimovića uvršteno je u više antologija bošnjačke i bosanske priče te pregleda recentne bosanske književnosti. U produkciji hrvatskog Radija Zagreb i Radija BiH izvedene su i dvije radio drame nastale na scenarističkom predlošku njegovih radova. 

Legendarni belgijski crtač Hermann Huppen, izdao je 1995. godine strip Sarajevo Tango, koji govori o životu u ratnom Sarajevu, a koji je posvećen Karimu Zaimoviću.

Osim što je kao osoba bio izuzetan, Zaimović je istovremeno bio i produkt jednog posebnog kolektivnog duha koji je vladao pred kraj osamdesetih među mladim ljudima okupljenim oko tadašnjeg Omladinskog programa Radio Sarajeva. Iz te 'škole' iznikli su i mnogi izuzetni pojedinci, između ostalih i Aleksandar Hemon i Miljenko Jergović.

Drugi o Karimu...

O Karimu i njegovim djelima, njegovi savremenici imaju samo riječi hvale.

Miljenko Jergović je u svojoj kolumni napisao: "Počeli smo se intenzivno družiti u ljeto 1990. U generacijskom smislu bio je to neobičan spoj: imao sam dvadeset četiri, a on devetnaest. U toj dobi, pogotovo u ona vremena, golemih je tih pet godina. Njega politika nije zanimala, bio je savršeno otporan i na predratnu psihozu, a nezainteresiran je bio i za nogomet, za sport općenito. Razgovarali smo o književnosti, o muzici, o filmu i o stripovima. On je slušao džez, i nešto malo novog vala, koji je obilježio našu, stariju generaciju. Živio je s roditeljima i mlađom sestrom, ali je u bakinom stanu imao svoju sobu. Ispod visokoga, austrougarskog stropa, sve do poda, spuštala se polica s uredno složenim strip albumima, koje je naručivao iz Belgije, Francuske, Italije. Kada ga danas, kao četrdesetogodišnjaka, pokušavam zamisliti, vidim ga ispred tog zida od stripova. Ne mogu da zamislim kako bi Karim stario. Otkako sam ga znao, čini mi se da je izgledao isto".

Karim Zaimović (Foto: Sarajevo.co.ba)

U intervjuu za zagrebački Vijenac Ivan Lovrenović, bosanskohercegovački romanopisac, esejista i publicista o Zaimoviću je rekao: "To je dečko koji je s nepunih dvadeset i pet godina napravio sve što je mogao, i poginuo u posljednjim danima tog rata, u osmom mjesecu 1995., kada je nedostajalo još samo nekoliko mjeseci pa da rat bude i službeno završen. Ne mogu sebi priuštiti da ovom prigodom prezentiram nekakav razvijen dijagram njegova talenta i svega što je učinio, ali osjećam potrebu reći da se u Karimovu slučaju potvrdila ta užasna konstanta da svako pakleno vrijeme mora fokusirati svoju nesretnu simboliku i na jednom izrazitom imenu. Kao što je Drugi svjetski rat simboliziran u Goranu Kovačiću, tako je ovaj bosanski u Karimu Zaimoviću".

Selma Spahić, redateljica predstave Tajna džema od malina, rekla je o Karimu Zaimoviću: "Karim je bio biće obrazovano u renesansnom smislu, enciklopedijski. U to vrijeme, bez ikakvih elektronskih medija koje bi mu omogućavali informacije, on je pisao sjajne kritike koje su bile relevantne po svjetskim standardima."

"Njegov naum je bio lukav. Dobro raspoređenim historijskim zamkama - jer historija je, znamo to dobro, tek materijal za manipulaciju, literarnu ili političku, to je sasvim svejedno - ovaj intrigantni pisac namjeravao je da usamljenost i nevažnost Sarajeva, baš kao i svoju osobnu, nadiđe dramatičnim otkrićima. Isključivi zadatak tih otkrića bio je da našu skrajnutu varošicu - skrajnutu samo u geografskom, ne i u historijskom smislu - ponovo vrate u centar svjetskih zbivanja gdje joj je jedino i mjesto. Put do vraćanja te nasilno otete slave vodio je preko mreže davno izgrađenih, potom zaboravljenih, pa onda zahvaljujući ovom rukopisu ponovo otkrivenih podzemnih kanala. A tamo su čekali džinovski pacovi", naveo je Ozren Kebo, novinar i književnik iz Sarajeva, u pogovoru knjige Tajna džema od malina.

"Sarajevo, kakvo god bilo, nikad ne smije zaboraviti ljude poput Karima Zaimovića, za kojeg znamo kakav je bio. Sjecajmo se!", napisao je Almir Imširević, jedan je od najboljih bh. dramskih pisaca, prilikom postavljanja online peticije da se u Sarajevu podigne spomen obilježje Zaimoviću.

Iako u Lužanima, općina Ilidža, ima ulica Karima Zaimovića, mnogi njegovi savremenici smatraju da bi se i Grad Sarajevo trebao na adekvatan način odužiti ovom velikom čovjeku.

S ciljem očuvanja imena i djela mladog novinara i književnika Karima Zaimovića 1996. godine osnovana je Fondacije koja ima za cilj stipendiranje studenata koji imaju izrazit talenat iz oblasti kulture, umjetnosti, književnosti i novinarstva. Fondaciju su osnovali članovi njegove porodice, Nezavisni magazin Dani, Radio Zid iz Sarajeva, Nezavisna unija profesionalnih novinara iz Sarajeva i izdavačka kuća SAF iz Celja.