Sjećanje na Emerika Bluma

Emerik Blum je bio umjetnik, logoraš, inženjer, gradonačelnik, osnivač Energoinvesta i Vitez Legije časti.

Rođen je 1911. godine, u skromnoj jevrejskoj porodici u Sarajevu, a o njegovom privatnom životu se ne zna mnogo, budući da nije bio eksponiran ni politički ni u profesionalnom ni privatnom životu. Nije davao mnogo intervjua, ali se iz njegovih dostignuća za Jugoslaviju i Sarajevo može dosta reći o njemu.

Školovao se u Češkoj, završio je Tehnički univerzitet u Pragu, kao inženjer elektrotehnike. Već u svojim dvadesetim godinama zajedno s Oskarom Danonom, Mešom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojom Dimitrijevićem je pokrenuo Collegium Artisticum. 1941. godine je odveden u logor Jasenovac, gdje je kao zatvorenik - inženjer održavao električnu centralu. 1944. je pokazao i svoju neustrašivost i sposobnost, organiziravši uspješan bijeg iz logora.

Energoinvest

Nakon Drugog svjetskog rata bio je načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva u BiH, generalni inženjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektroprivredu Vlade FNRJ, pomoćnik ministara Elektroprivrede, predsjednik Komiteta za elektroprivredu, itd. Ipak, njegova prava karijera počinje 1951. godine osnivanjem poduzeća Elektroprojekt, od kojeg, za nekoliko godina, nastaje poduzeće Energoinvest.

Osim BiH i bivše Jugoslavije, Energoinvestovi dalekovodi su prošarali neba Libije, Egipta, Etiopije, Zambije, Kenije, Sudana, Iraka, Irana, Kuvajta, Pakistana, Indonezije i drugih zemalja uz stotine trafostanica svih napona.

Emerik Blum bio je i začetnik ideje da se izgrade kapaciteti velikih industrijskih postrojenja, a u prvom planu aluminijski kombinat u Mostaru, kao i Tvornicu glinice u Zvorniku.

Vitez gradonačelnik

Upravo je Blum bio taj koji je uspostavio poslovne odnose sa svjetskim firmama iz oblasti aluminija, a posebno poslovnu saradnju s francuskom firmom Pechiney. Osim njegovih uspješnih povezivanja s elektrofirmama iz Francuske, Emerik Blum je i odlikovan Vitezom Legije časti Francuske 1974. godine.

Njegova je zasluga i stvaranje vlastitih kapaciteta u proizvodnji elektro i mašinske opreme. Tako je izgrađena i tvornica TAT na Ilidži, elektrotvornica u Lukavici kod Sarajeva, tvornice u Doboju, Odžaku, Črnuču, Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i u drugim mjestima tadašnje Jugoslavije.

Iz oblasti automatike poznata je njegova briga o stvaranju nekoliko uzornih tvornica iz ove oblasti, također je i stipendirao i školovao stručnjake raznih tehničkih profila i uveo stalnu praksu specijalizacije domaćih stručnjaka u Rusiji, SAD, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i drugim zemljama.

Interesantan je Blumov poduhvat da se uvede mašinska obrada podataka s digitalnim računarom GAMINA 30 i analogni računar PAČE 231 koji je u 1964. godini bio čudo tehnike, a bio je i prvi u Bosni i Hercegovini. Također je shvatio da je jugoslavensko tržište usko uz povećani plasman energetske i serijske opreme, pa je uzimao teške devizne kredite da bi otvorili 20 predstavništva sektora izvoza, a kasnije se taj broj izvoznih punktova povećavao, od Meksika, SAD-a, arapskih zemalja te bliskog i dalekog Istoka.

Osnovao je Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju (1954.) da bi formirao i društvo za zavarivanje u BiH i školu zavarivanja. Laboratorij je priznat od jugoslavenskog LOYD-a registra brodova, germanskog LOYD-a i postao redovni član Međunarodnog instituta za zavarivanje u Parizu. Švedska firma ACEA-ATOM 1970. godine je zaključila ugovor s Energoinvestovim institutom za ispitivanje gorivnog elementa za nuklearna postrojenja.

Teško je nabrojati sve kontakte koje je Blum uspostavio. Izdvojit ćemo posjetu iranskog cara Reze Pahlavia Energoinvestu 1966. godine u Sarajevu, kada je Blum odlučio da se otvori predstavništvo Energoinvesta u Teheranu.

Blumovi saradnici ističu da je prihvatao sve ideje od svojih saradnika i radnika koje su bile za razvitak Energoinvesta.

Blum nikada nije pripadao partijama i nije se politički eksponirao. U svom najvećem finansijskom procvatu živio je i ponašao se skromno. Stvorio je jednu od najuspješnijih jugoslavenskih firmi, obrazovao i zaposlio hiljade ljudi, otvorio Jugoslaviju svijetu i svijet Jugoslaviji te pokazao koliko jedna mala zemlja ima potencijala kao narod i država. Bio je logoraš, antifašista, inženjer, briljantan menadžer i gradonačelnik.

Blum je bio gradonačelnik Sarajeva za vrijeme njegovog najvećeg procvata (1981. do 1983. godine). Umro je 24. juna 1984. godine, nakon što je završio svoje posljednje poslove u odboru za organizaciju 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.

Grad Sarajevo i Republika Bosna i Hercegovina odužili su se ovom velikanu uličicom na Grbavici, a od radnika Energoinvesta dobio je skroman spomenik ispred zgrade Energoinvesta.