Sjećanje na Daria Džamonju

"Zovem se Dario Džamonja. Rodio sam se 1955. godine u Sarajevu. U Sarajevu sam i umro 1993. kada sam ga napustio. Godine 1998. sam opet umro kada sam napuštao Ameriku i svoju djecu. Sada opet pokušavam živjeti u Sarajevu od pisanja."

Džamonja je treći put umro u Sarajevu 15. oktobra 2001.

Dario Džamonja (1955. - 2001.) bio je bosanskohercegovački novinar i pisac kratke priče te najbolji poznavalac mikrosvijeta koji se zove Sarajevo. Džamonja je bio pisac, boem, neko naš - u novini, knjizi, filmu, kafani, na ulici...

Ovo posljednje je bolna istina: Daco i godinama nakon povratka u svoj grad nije imao gdje stanovati.

Bio je kolumnista u časopisima Slobodna Bosna, Večernje novine, Naši dani, Oslobođenje, Komunist, Valter i Valter ekspres, te urednik u časopisu Lica. Dobitnik je nagrade Veselin Masleša za najbolju knjigu proze za 1985. godinu, te Fund Free Expression Award 1993, Writes Club Madison II nagrada za Non-fiction 1994. i otkupne nagrade za poeziju Madison 1996. godine.

Bibliografija
• Priče iz moje ulice, Oslobođenje, Sarajevo, 1980.
• Zdravstvena knjižica, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
• Drugo izdanje, Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
• Priručnik, Svjetlost, Sarajevo, 1988.
• Oni dani, 1989.
• Prljavi veš, autorovo izdanje, Sarajevo, 1991.
• Pisma iz ludnice, Slobodna Bosna, Sarajevo, 2001.
• Ptica na žici, Buybook, Sarajevo, 2002; - 2. dopunjeno izdanje, Buybook, Sarajevo, 2003.
• Priče - Dario Džamonja, Pressing, Sarajevo, 2003.

U kafani Šetalište organizira se druženje posvećeno sjećanju na Darija Džamonju, "pisca, kojeg kao da smo zaboravili", 1, oktobra u 19:00h.