Sjećanje: Izet Kiko Sarajlić

Bosanskohercegovački historičar filozofije, esejist, prevodilac i pjesnik, Izet Kiko Sarajlić, rođen je 16. marta 1930. u Doboju. Izet Kiko Sarajlić dobio je ime po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. nastanjuje se u Sarajevu, u kojem će ostati sve do kraja života, 2002. godine.

Izet Kiko Sarajlić

U Sarajevu je pohađao mušku gimnaziju, a u svijet jugoslovenske poezije ulazi kao devetnaestogodišnjak zbirkom poezije U susretu. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar. Nikada nije prestajao pisati.

Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruženja intelektualaca Krug 99. Objavio je preko 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na čak 15 jezika. Za Sarajevsku ratnu zbirku pjesnik je rekao: “Ovo je jedina zbirka za koju bih mogao reći da bih volio da je nikada nisam napisao.” Izet Sarajlić je živio za objavljivanje svojih zbirki poezije, od kojih su mnoge doživjele nekoliko izdanja.

Izrasla iz duha vremena u kojem je živio, uvijek aktualna i bliska, poezija Izeta Sarajlića oplemenjuje svakog svog čitatelja. Nije potrebno tragati za estetskim doživljajem, on je pred čitateljem u svakoj Sarajlićevoj pjesmi. Slatko-gorku pjesničku intonaciju, prepoznatljivu upravo kod Izeta Sarajlića, naći ćemo kasnije kod mnogih bh pjesnika. Niko nije toliko utjecao na suvremeno bh pjesništvo kao Izet Sarajlić. Njegov stih je jednostavan, istinit, bez suvišne dekorativnosti i retorike.

Iz voza

Gledao sam kako promiču žene,

sadašnje i buduće,

pejzaži

i telegrafski stubovi,

vidio sam kako se bezglasno

smjenjuju noć i dan.

Iskočiću na nekoj stanici

lud od tih promjena boja i linija

i javiću ti

da sam te na petstotom kilometru ljubavi

volio jednako kao na prvom.

(1953)

Veliki broj Sarajlija potpisalo je 2009. godine Peticiju kojom se traži imenovanje ulice po velikom pjesniku, ali se ni do danas ništa nije promijenilo.

I naš portal je u svom prvom tekstu serije 'Junaci bez ulica' pisao o Kiki Sarajliću, apelirajući na javnost da se ovom pjesniku dodijeli ulica u Sarajevu.

Izet Sarajlić preminuo je 02. maja 2002. godine u Sarajevu. Nakon njegove smrti italijanska kuća poezije Casa della poesia odlučila je pokrenuti događaj kojim bi se ostvario "san velikog bh. pjesnika koji je sanjao - do posljednjih trenutaka svog života - nakon tragedije izazvane ratom i opsadom, vratiti veliku međunarodnu poeziju u Sarajevo".

Tako se već godinama u Sarajevu održavajuMeđunarodni susreti poezije, posvećeni Izetu Sarajliću.

Izet Kiko Sarajlić više puta je nagrađivan:

Dvadesetsedmojulska

1963.

Disova plaketa

1982.

Zmajeva nagrada

1985.

Nagrada Branko Miljković

1987.

Nagrada ZAVNOBiH za životno djelo

1989.

Fund for Free Expression Award U.S.A.

1993.

Italijanska nagrada Mediterranneo

1997.

Nagrada ”Erguvan” - Turska, Istanbul

1997.

Premio Finaleinsieme, Modena, Italia

1998.

Nagrada Alberto Moravija, Italija

2001.

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva

2002.

Počasni građanin grada Salerna, Italija

2002.