Sanel Hadžiahmetović Jurida: Zašto nam je važan Eurosong

Ovim riječima Sanel Hadžiahmetović Jurida, veliki je ljubitelj i poznavalac Eurosonga, opisuje 'recept za uspjeh' na televizijskom događaju koji svakog maja iznova zaokupi pažnju milionske publike širom svijeta.

Nije lako postići sve ovo, i ono što je najvažnije - dopasti se publici.    

Sanel Hadžiahmetović Jurida je profesor engleskog jezika iz Tuzle koji sa Eurosongom se druži još od 1981. godine, kada je bio dijete. Danas važi za jednog od najvećih fanova ovog takmičenja u našoj zemlji.

Uoči večerašnjeg velikog finala Takmičenja za pjesmu Evrope koje će se održati večeras u Globen Areni u Stockholmu, Jurida govori za Radiosarajevo.ba.

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba

Zašto nam je važan Eurosong? 

Eurosong ili Takmičenje za pjesmu Eurovizije (ili za 'najbolju pjesmu Europe', kako ga neki nazivaju), nije važan samo za razvoj muzičke industrije. To je događaj koji na istom mjestu, u isto vrijeme, spaja milione TV gledatelja širom Europe, ali i ostatka zainteresiranog svijeta - Australija već dugo želi sudjelovati, ali joj je to EBU omogućila tek prošle godine, na 60. obljetnicu takmičenja. Gledatelji žele vidjeti i čuti nešto novo, a noviteti na Euroosngu su posebno dobrošli unazad 5-10 godina. To je TV show koji treba da pruži zabavu i užitak, kako za muzičke sladokusce različitih profila, tako i za one usputne gledatelje koje Eurosong možda uopće i ne zanima, ali eto, tu su, gledaju i slušaju, pa možda i odluče glasati za nekoga čiji nastup im se sviđa.

EBU kao  glavno i odgovorno 'tijelo' za razvoj samog takmičenja tokom posljednjih godina radi nevjerovatne stvari kako bi Eurosong, koji se za svojih 61 godinu postojanja transformirao više puta, zadržao status najgledanijeg muzičkog show programa danas.

Po vašem iskustvu, šta je potrebno za dobar uspjeh na Eurosongu?

Dobra ekipa, dobra pjesma, praćenje trendova, dobra produkcija, dobra promocija, podrška sa svih strana, želja, volja i motivacija. Imamo mi sjajnih izvođača.

Kako i kada ste se Vi zainteresirali za Eurosong?

Bio sam jako mali kad sam gledao na 'kolor TV-u' svoj prvi Eurosong, i bili su mi jako zanimljivi svi ti ljudi koji pjevaju na stranim jezicima. Nakon 4-5 godina odsustva iz svijeta Eurovizije, tadašnja Jugoslavija se vratila na Takmičenje 1981.godine pjesmom  Lejla koju je pjevao Vajta. To je bila ona prva Lejla, a s drugom ćemo kroz tačno četvrt vijeka ostvariti najbolji plasman do sada. Nakon te 1981.godine nikada nisam propustio Eurosong. U drugoj polovini 80-tih zaredali su se uspjesi države kojoj smo pripadali, pa naravno da je tu već i takmičarski duh uzeo maha.

Šta vi osobno u Eurosongu nalazite kao najzanimljivije?

Različitost, jezičnu i kulturološku, pristup samom takmičenju, dobru pjesmu, nešto drugačije, nešto nestandardno. Pripadnik sam stare škole i uvijek tražim dobru baladu, iako je Eurosong klasični pop, uz pojedine izuzetke. Glasanje, u kojem se u različitim decenijama (80-te, 90-te, 2000-te itd.) uvijek krilo jako puno uzbuđenja, u današnje je vrijeme sve manje zanimljivo zbog stalnih izmjena pravila EBU-a.

Komunicirate s različitim mrežama ESC fanova - koliki je, zapravo, njihov uticaj na krajnji rezultat?

U velikom broju zemalja postoje nacionalni fan klubovi koji imaju svoje aktivnosti, a jedna od njih je i 'interno' glasanje,  pa se tako zna desiti da i fan klubovu u konačnici prepoznaju pobjednika, ali isto tako da se njihov pobjednik doživi i katastrofalan rezultat. Ne bih rekao da oni mogu jako puno utjecati na krajnji rezultat. Prema važećim pravilima, stručni žiriji u zemljama učesnicama daju 50% bodova a ostlih 50% je televoting.  

S obzirom da pratite Eurosong od 1981. - mogu li se označiti određeni stilski periodi ili karakteristična razdoblja?

U osamdesetim nije bilo televotinga, pa su odlučivali samo stručni žiriji. Usuđujem se reći da su pobjeđivale odlične pjesme, balade, ili pomalo ‘sladunjave’ mid-tempo/up-tempo pjesme. Ko se još ne sjeća Johnny Logana i njegove dvije pobjede 80-tih? U devedesetima se otišlo korak dalje, pogovoto u drugoj polovini kada je uveden i televoting i to u zemljama u kojima je to bilo tehnički izvodljivo u tom trenutku. I tada se pjevalo na maternjem jeziku. A onda je EBU odlučio ukinuti orkestar nakon 1998. i omogućiti svima da pjevaju na jeziku na kojem žele. Nisu se svi odmah okrenuli engleskom kao globalnom jeziku, ali ako pogledate 2016. godinu, od ukupno 42 pjesme, samo 3 nisu na engleskom (BiH, Makedonija i Austrija). Od uvođenja polufinala 2004.godine pojačala se konkurentnost pa su mnoge zemlje eksperimentirale, slale razne solo izvođače ili duete ili bandove, neki su imali manje, a neki više uspjeha. Sve više, unazad 10-tak godina, dominira potreba za što upečatljivijim scenskim nastupom, pa se pjesma možda malo stavlja i u drugi plan, a u tom scenskom pretjerivanju se zaista ide nekada i predaleko.

Prisustvovali ste ESC u Atini. Šta je za vas značilo da sagledate ESC izbliza?

Da, bilo je sjajno konačno i biti na jednom Eurosongu. To sam napravio u najboljem mogućem trenutku jer je 2006.godine u Atini delegacija i ekipa BiH bila nevjerovatno dobro prihvaćena bukvalno na svakom koraku – na ulicama Atine, pa i na kraju glasanja. Neponovljiv i nezaboravan doživljaj. Za mene dovoljno. Sve što sam nekada davno mogao pratiti i pregledati na VCR-u, era Interneta je umnogome popravila i sad vam je sve dostupno na jedan klik. A onda još napravite korak dalje i odete na Eurosong pa ste u prvim redovima u publici i tokom glasanja vaša zemlja stalno dobija osmice, desetke i dvanaestice. Svaki drugi komenttar suvišan. 

Koji su, po vama, najbolji bh. nastupi do sada i zašto?

Sredinom 2000-tih BiH je doživjela boom. Trebam napomenuti da smo ipak svoj najbolji plasman u 'prošlom vijeku' imali 1999.godine s Dinom i Beatrice (6/7.mjesto), ali otkako su uvedena polufinalna takmičenja, to su opšte poznate činjenice: 3.mjesto 2006. i Hari Mata Hari s „Lejlom“ ostaje i dan danas najbolji plasman. Uz to bih dodao fenomenalne nastupe Regine, Lake, Marije Šestić, Maye Sar, i opet Dine Merlina, koji su nas sve u BiH, a i van nje, svakako jako obradovali.

Bitno je biti na tom takmičenju, ostaviti traga, svaki put smo prolazili u finale osim ove godine. Ništa tragično - naučena lekcija. Ako pogledate npr. cijeli nordijski-skandinavski blok, koji ima snažnu produkciju i promociju, niko nije prošao u finale – tamo će biti samo domaćin Švedska.

Ko su favoriti za ovogodišnji ESC?

Glavni medijski favorit je Rusija, kao i skoro svake godine. Oni jako puno ulažu u svoj nastup. Svi koji su pratili prvu polufinalnu večer mogli su se uvjeriti šta su sve uradili na onoj istoj sceni na kojoj je npr. I kao sušta suprotnost cijelom tom svijeti 3D grafike i video mappinga u drugoj polufinalnoj večeri nastupila Jamala, predstavnica Ukrajine, koja isto tako vrijedi za jednog od glavnih favorita (i moj osobni). Na forumima ili čak i kladionicama jako dobro kotiraju Australija, Malta, Armenija, Švedska, Srbija, no ipak treba sačekati samo finale i vidjeti šta će se dogoditi. Svakako mislim da će glavna borba za bodove biti između Ukrajine i Rusije, a gledatelje će iznenaditi i sasvim novi način glasanja (koji je jedno vrijeme zbunjivao čak i ESC fanove).

 Želimo vam dobru zabavu večeras i mnogo hvala za intervju!