Prije 126 godina rođen je Gabrijel Jurkić
Jedan od najvećih bh. slikara, Gabrijel Jurkić, rođen je u Livnu (24. marta 1886.), ali je pola stoljeća proveo slikajući u Sarajevu. Kasnije se vratio u rodni kraj, gdje je zadnjih 18 godina svog života proveo u ateljeu franjevačkog samostana Gorica u Livnu. Preminuo je 1974.
Njegova najvrjednija platna - Visoravan u cvatu i Vila naroda moga danas se čuvaju u depou Umjetničke galerije BiH u Sarajevu. Većina njegovih ostalih djela pohranjena je u galeriji samostana Gorica u Livnu. I upravo ove dvije galerije su zbog nebrige države i besparice, u septembru 2011 zatvorile svoja vrata za posjetitelje.
Jurkić se, nakon uspješnih studija u Beču, nastanio u Sarajevu, da bi iz ovog grada bio gotovo izbačen kao persona non grata. Te 1956. godine procijenjeno je da se radi o politički neprilagođenom umjetniku te mu je uskraćeno korištenje ateljea i stana.
Vratio se u rodno Livno, gdje franjevci njemu i njegovoj supruzi Štefki pružaju gostoprimstvo, dajući mu stan i atelje. U znak zahvalnosti, ovom je samostanu zavještao kompletan svoj opus, te se u Gorici danas čuva preko 6 hiljada Jurkićevih slika i crteža.
Tri Jurkićeve slikarske faze
Od početka Jurkićevo djelo je u kontinuitetu prožeto blagošću i
poetičnošću njegove prirode, iako ga najprije prikazuju kao "jednog od
najvećih i najosebujnijih ličnosti čitavog perioda" (1911-21.), a zatim
ga potiskuju na marginu kao "skromnog slikara svog kraja, arhajske
jednostavnosti gledanja".
Njegovo prvo slikarsko razdoblje nakon studija ispunjeno je
romantičarskim raspoloženjem, inspiriran je krajolicima (Kod ovaca,
Marina I), a karakterizira ga i niz izvrsnih portreta gdje uspijeva
duboko proniknuti u biće sebi dragih i bliskih ljudi i tako ih
približiti i samom promatraču (Moja majka, Fra Eugen).
Od dvadesetih godina Jurkić se oslobađa akademskog usmjerenja,
postaje impresionistički slobodan, koristi se poentilističkom tehnikom
slikanja, uvodi više svjetla na platno (kao da ga je oslobodio iz
pukotine, jer ono je od početka prisutno). Slika efekte svjetla i bijele
boje (Impresija, Snježna idila), otvarajući širok spektar boja (Dvije
sestre u suncu). Kako je sam rekao dotaknuo je svijet koji nema granica.
U
svojoj trećoj slikarskoj fazi, Gabrijel slika bosanske krajolike,
uspijevajući dočarati atmosferu određenog trenutka, na bezvremenski
način. Religioznost u njegovom djelu odražava se upravo kroz slikanje
prirode, a ne kroz religijske motive. Njemu se priroda otvorila, tražio
je ljepotu, dakle istinu i u tome je uspio.
Tito i odlazak iz Sarajeva
Kao razlog Jurkićevog iznenadnog odlaska iz Sarajeva navodi se to da je ustrajavao na slikanju religijskih motiva (što nije odgovaralo tadašnjim vlastima), ali i anegdota da je tih kobnih godina odbio da slika Tita, a kad su ga pitali
zašto, navodno je odgovorio - "Ja slikam samo svece". Priča možda nije istinita, ali je ilustrativna za vrijeme i
političku klimu u kojoj je Jurkić stvarao i stradao.
I tako, dok se danas djela ovog najpoznatijeg bh. impresioniste procjenjuju hiljadama eura i svi ga svojataju i groze se nad nepravdom koja mu je učinjena - grad iz kojeg je protjeran nikako da mu se oduži barem jednom ulicom koja bi nosila njegovo ime.
Junaci bez ulica: Gabrijel JurkićRadiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.