Preminuo pjesnik Jevrem Brković, koji je za Karadžića kazao da je najveći zločinac

Poznati književnik i jedan od najboljih crnogorskih pjesnika 20. vijeka Jevrem Brković, preminuo je danas u 88. godini.

Brković je rođen u Seocima u Piperima, 29. decembra 1933. godine.

Osnovnu školu učio je u selu Kopilju, a završio u Seocima.

Gimnaziju je pohađao u Titogradu i Sarajevu, gdje je završio Višu novinarsku školu.

Jevrem Brković poznavao je osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića kao studenta, ljekara i poluuspješnog pjesnika, te prijatelja.

“Radovan se počeo mijenjati i na jednom prijemu, naučnom skupu, kod akademika Muhameda Filipovića uoči samog rata, Radovan me pitao me kako sam, a ja sam mu rekao da sam ja dobro, ali da on nije.

To je bio naš posljednji susret. Neshvatljivo je to šta je to u čovjeku koji je od jednog pjesnika, ljekara, Crnogorca iz sirotinjske porodice ispod Durmitora, mada mu je otac bio četnik, napravilo takvog zločinca da niko od nas, njegovih prijatelja, nije mogao ni osjetiti ni pretpostaviti da će sutra taj čovjek biti jedan od najvećih zločinaca u drugoj polovini 20. stoljeća“, kazao je u intervjuu za N1 prije četiri godine Brković.

Jevrem Brković je za N1 pročitao stihove koje je napisao 12. maja 1992. godine u Zagrebu.

“Sarajevo gori, palikuće Sarajevo pale, nebo nad gradom plamti, sve su kazaljke stale, teku pakleni sati, ako nad Bosnom jesi, Bože usliši moga plača spasi Sarajevo udesi da dobra raja nadjača. Više tu ćejfa i duše nego u po svijeta velja, varvari taj grad ruše mog duša i beglema. Noći orkvave dane, krvava jutra sviću, šta radiš krvavi Radovane, gdje će ti duša Karadžiću.“

Prve pjesme objavio je u "Pobjedi", "Omladinskom pokretu", "Stvaranju", sarajevskoj "Zori" i beogradskom "Ninu", javljaju crnogorske Vijesti.

Iz Sarajeva je prešao u Beograd, gdje je radio u Ministarstvu inostranih poslova (Institut za međunarodni radnički pokret), Borbi, Novostima, Radu.

U Titograd se vraća 1958. godine i sve do penzionisanja radi u Radio Titogradu.

Osnivač je revije Ovdje.

Osnivač je i prvi upravnik Pionirskog pozorišta u Titogradu 1951. godine.

Pokretač je i urednik biblioteke Grlica, gdje su objavljivane prve knjige crnogorskih pjesnika. Bio je predsjednik UKCG-a, član Predsjedništva Saveza književnika Jugoslavije, a kao prvi čovjek UKCG-a pokrenuo je i uređivao ediciju Doclea.

Bio je dugogodišnji urednik kulturnog programa Radio Titograda.

Inicijator je i jedan od osnivača Crnogorskog PEN centra, CDNK i DANU, čiji je prvi predsjednik.

Bio je osnivač, vlasnik i glavni i odgovorni urednik Crnogorskog književnog lista.

Zbog političkih prilika u Crnoj Gori, Brković je 1991. emigrirao u Hrvatsku, gdje je živio i radio do 1999. godine.

Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 18. decembra 2015. godine, a za redovnog 18. decembra 2018. godine.

Dobitnik je Trinaestojulske nagrade; Decembarske nagrade; Nagrade Udruženja književnika Crne Gore; Nagrade Ratkovićeve večeri poezije; Povelje Gorana Kovačića; Nagrade za najbolji dramski tekst na Sterijinom pozorju 1972. godine;

Nagrade Rt dobre nade, 2005. godine (prvi je dobitnik Nagrade Rt dobre nade Ministarstva prosvjete i kulture Kosova, drugi dobitnik je Ismail Kadare, a treći dobitnik je američki pisac Džon Apdajk); Nagrade "Mediteranski prsten" 2007. godine (međunarodna nagrada). Brkoviću je 2010. godine dodijeljen status istaknutog stvaraoca. Dobitnik je Nagrade "Teuta”, 2013. i Nagrade "Ali Podrimja”, 2015.