Ovako je saopšten odlazak slavne književnice: "Vedrana je otišla na područje bez signala"

Vedrana Rudan, jedna od najprepoznatljivijih književnica i kolumnistkinja s prostora bivše Jugoslavije, preminula je u utorak, 18. augusta, nakon duge i teške bolesti. Imala je 76 godina.

Vijest o njenom odlasku objavljena je jutros, a gotovo istovremeno na njenoj zvaničnoj Facebook stranici osvanula je kratka poruka koja je posebno pogodila njene fanove.

"Vedrana je otišla na područje bez signala."

Trending

Sarajevo nakon kiše: Građani uživali u ugodnijem vremenu, osvježenje prijalo i ljubimcima

Samo šest riječi bilo je dovoljno da se potvrdi tužna vijest o smrti žene čije su riječi decenijama izazivale pažnju, polemike, ali i divljenje.

Vedrana Rudan je bila poznata po britkom jeziku, direktnosti i potpunom odsustvu straha da govori o temama o kojima drugi često šute. Posebno otvoreno govorila je o vlastitoj bolesti i suočavanju sa smrću.

Prije dvije godine otkrila je da boluje od rijetkog raka žučnih kanala. Ni nakon dijagnoze nije prestala pisati. Naprotiv, svoje iskustvo liječenja pretvarala je u tekstove u kojima je bez uljepšavanja govorila o strahu, nemoći, bolnicama, porodici i ljudima koji su bili uz nju.

"Moj je rak jebeno rijedak, zove se rak žučnih kanalića, čini mi se. Nisam pročitala ni otpusno pismo ni tip ni Internet prognoze. Doduše negdje sam naletjela da od prvih simptoma do smrti imaš čak tri mjeseca da prevariš muža, razbaštiniš djecu ili ljubavnika pošalješ u kurac. I nije neki rok.

Prije oko 1h

Poznata spisateljica izgubila bitku sa karcinonom: Ovako je govorila Vedrana Rudan

Samo 5% sretnika može se operirati. Ta sam. Najprije sam otišla u Svetu Nedjelju u Radiochirurgiu da mi rak spale prije operacije. Spalili su mi rak i džep jer nisam 'ušla u kvotu'. Naime, država ima sporazum sa tom ustanovom po kome određeni broj Hrvatica i Hrvata ulazi u 'kvotu'. Ostali ili crknu od raka ili im u pomoć uskoče prijatelji", napisala je Vedrana 2024. godine.

Pisala je praktično do posljednjih mjeseci života. U jednom od posljednjih tekstova govorila je o riječkoj onkologiji i medicinskim sestrama koje su brinule o pacijentima, dok je u ranijim zapisima opisivala i koliko joj je značila podrška djece i supruga.

Čak ni pred smrću nije odustajala od svog prepoznatljivog stila – direktnog, emotivnog i često prožetog crnim humorom.