Nedžad Jusić: Više od 95 posto Roma u BiH nema stalna mjesečna primanja

Povodom Međunarodnog dana Roma Nedžad Jusić je dao intervju za Deutsche Welle.

DW: Koji su najveći problemi Roma danas u BiH?

Nedžad Jusić: Prema nezvaničnim informacijama romskih udruženja danas u BiH živi između 80 i 100 hiljada Roma, međunarodne organizacije procjenjuju da nas je oko 60 hiljada, a državne institucije oko 40 hiljada. Sama činjenica da su razlike u brojevima ovako velike govore kakav je odnos prema Romima u BiH. Više od 95 posto Roma nema stalna mjesečna primanja, više od 60 posto njih živi u neadekvatnim uslovima, dok više od 40 posto Roma u Federaciji BiH nema zdravstveno osiguranje. Malo je Roma koji studiraju, a i sve je manje i finansijskih sredstava za rješavanje problema Roma u BiH. Politika se mijenja na štetu Roma.

DW: Godine 2015. završena je 'Dekada Roma', projekt u okviru kojeg su se evropske zemlje obavezale uložiti trud u poboljšanje šansi za Rome na svim poljima života, odnosno njihovu inkluziju. Bosna i Hercegovina je sa realizacijom krenula 2009. Kakav je bilans? Šta je urađeno i šta ne?

Jusić: Moram priznati da sam bio veliki optimista da će se kroz implementaciju 'Dekade' dosta toga uraditi i promijeniti. Ali, nažalost jedina dobra stvar u kompletnoj 'Dekadi' je da su po prvi put u istoriji Roma u Evropi u državnim strategijama zemalja koje su bile učesnice ovog projekta usvojene afirmativne akcije koje se tiču Roma. Pored toga, počelo se pričati o Romima. Kada je u pitanju stvarna promjena, do nje nije došlo. Aktivnosti 'Dekade' su imale veoma malo efekta na samu romsku zajednicu. Danas se ponovo realiziraju određene aktivnosti, ali je to i dalje nedovoljno i premalo za rješavanje problema Roma u romskoj 'mahali' i romskoj zajednici. Moramo više raditi.

DW: Koliko su Romi danas aktivni u društvenom i političkom životu BiH i da li je politička kultura Roma na niskom nivou?

Jusić: Veoma malo je Roma u strukturama vlasti. Njih 10-11 je u gradskim ili općinskim vijećima, dok na višim nivoima vlasti nema nijednog Roma. To je jedan veliki problem. Tako ne možemo direktno da utičemo na donošenje odluka koje se tiču Roma. Kada je u pitanju politička kultura, kompletno stanovništvo BiH, kao i političari, nemaju političku kulturu i nisu upućeni šta su to ustvari izbori i zbog čega oni glasaju. Romi naročito. Mislim da pogotovo Romi moraju da jačaju svoje kapacitete o značaju učešća u politički život. Ljudi smatraju da izlaskom na izbore biraju svoje predstavnike, nekoga svog ko će ih negdje predstavljati. Ne. Izlaskom na izbore mi biramo našu budućnost. Biramo kakve će se politike kreirati u našoj državi i kakav će biti socijalni program. Više edukacije je potrebno, ne samo Romima, nego i kompletnom stanovništvu. Prema našim podacima, čak 80 posto Roma izlazi na izbore. Mi smo dosta radili na tome da oni izlaze na izbore i glasaju prema svom ubijeđenju, ali treba se i dalje raditi na tome da znaju za koga i zašto glasaju. To je glavna poenta.

DW: Vi planirate osnovati političku partiju Roma. Šta je cilj?

Jusić: Ukoliko Romi žele da se integrišu u bh. društvo, oni moraju znati da neće tek tako dobiti određena prava, jer prava se ne daju, nego se za prava mora izboriti. Da bismo došli do svojih prava mi moramo biti na mjestima gdje se odlučuje, a izbori su način da se dođe da na ta mjesta. Sve političke partije su u prošlim izborima koristile Rome kao glasače. I dobijali su glasove od Roma, a poslije izbora gotovo sve političke partije su zaboravile na Rome i rješavanje njihovih problema. Zbog toga prvenstveno ja, ali i moje kolege, došli smo na ideju da, htjeli ili ne, moramo formirati političku partiju koja će kao ravnopravan politički subjekt ući u političku utrku sa drugim partijama. Mi kroz nevladine organizacije i vijeća nacionalnih manjina na nivou države i entiteta možemo samo sugerisati rješenja, ali ako smo direktno u općinskom i gradskom vijeću, mi ćemo direktno uticati na donošenje odluka. Stranka će možda biti prijavljena već za ove opće izbore, ali to još uvijek nije sigurno. Ako ne, onda za općinske izbore 2020. sigurno.

DW: Presuda Sejdić-Finci Evropskog suda za ljudska prava je donesena još 2009. godine i BiH je preuzela obavezu da izmijeni Izborni zakon i omogući i pripadnicima nacionalnih manjina da budu birani u Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. U primjeni te sudske odluke se nije odmaklo. Kakav je Vaš stav o tome i kako komentarišete posljednja događanja u vezi Izbornog zakona?

Jusić: To je direktna diskriminacija i udar na demokratiju i ljudska prava. Kako na pripadnike nacionalnih manjina, tako i na Evropski sud za ljudska prava čija se presuda ne implementira. Siguran sam da se presuda neće implementirati bez pritiska Vijeća Evrope. Pored toga, imam osjećaj da ni obični građani ne shvataju važnost ove presude. Implementacija ove presude ne garantuje da pripadnici nacionalnih manjina po automatizmu budu članovi Doma naroda ili Predsjedništva BiH, nego samo da imamo mogućnost i ista prava kao svi ostali, a to je da biramo i da budemo birani na svim nivoima vlasti. Sada neki konstitutivni narodi koji su trenutno u vlasti žele kroz implementaciju presude Sejdić-Finci riješiti svoj određeni problem i postići svoje ciljeve. Međutim, u presudi se govori o nacionalnim manjinama, a ne o konstitutivnim narodima.

DW: U čitavoj Bosni i Hercegovini položaj i prava žena su ugroženi, kako upozoravaju aktivisti za prava žena. Romkinje se jako rijetko odlučuju na aktivno sudjelovanje u političkom i društvenom životu. Zašto je to tako?

Jusić: To možemo povezati i sa načinom života romske porodice. Malo se dalo prostora romskoj ženi da direktno utiče na kreiranje same porodice. S druge strane, sve je veći broj romskih djevojčica koje se obrazuju. Ja sam optimista da ćemo imati sve više djevojaka koje će moći da se izbore za svoja prava, prije svega unutar same porodice, a onda i u društvu, kako bi bile aktivne u rješavanju svih problema koji ih se tiču.

DW: Kako vidite budućnost romske zajednice u BiH?

Jusić: Ukoliko se bude radilo na obrazovanju Roma, romsku zajednicu vidim kao ravnopravnu zajednicu sa drugima. Ali samo pod uslovima da se Romi obrazuju i da im se da mogućnost podrške u daljem obrazovanju. Jer, obrazovanje je suština.