Na kafi s Indirom Kaljo: Sarajka koja je promijenila pravila FIBA-e za ponosne žene širom svijeta

Indira Kaljo, profesionalna košarkašica u Sjedinjenim Američkim Državama, svjetskoj, ali i bosanskoj javnosti postala je poznata nakon što je pokrenula inicijativu na osnovu koje je Glavni odbor Svjetske košarkaške federacije (FIBA) dozvolio igračicama i igračima da nastupaju noseći turbane i hidžabe.

Rođena Sarajka, čiju su inicijativu i online peticiju podržale i potpisale desetine hiljada ljudi širom svijeta, kaže kako se nada da će ovaj korak ohrabriti žene širom svijeta da se bave košarkom i bilo koji drugim sportom uprkos svim preprekama.

Razgovarala: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba 

Mlada košarkašica Indira Kaljo rođena je u Sarajevu, 1987. godine. S četiri godine, s porodicom je preselila u Stuttgart, u Njemačkoj, gdje su živjeli dvije godine. Potom su se preselili u Kaliforniju kod nane i djeda. 

"Moja cijela porodica je iz Sarajeva. Jedno od mojih prvih sjećanja je kako idem sa svojom nanom na pijacu skoro svaki dan. Imam veliku porodicu u Sarajevu, jer moja nana ima šestoro braće i sestara, tako da imam mnogo rođaka. 

Indira Kaljo, FOTO: Anadolija
A prošle godine sam u ovom gradu provela devet mjeseci i zaista sam ga zavoljela. Definitivno ću se ubrzo vratiti. Stekla sam mnogo prijatelja i u KK Željezničar. Svi mi nedostaju. Kad se vratim u Sarajevo, osjećam kao da sam pronašla onaj dio mene koji mi nedostaje u Americi. 

Moja najdraža hrana na svijetu je bosanska, posebno burek, sarma, ćevapi i hljeb. Sviđa mi se što se pekara nalazi na svakom ćošku. Svojim prijateljima kažem da je bosanska hrana najbolja na svijetu i da moraju posjetiti BiH kako bi se u to uvjerili", priča Indira.

Košarku je počela igrati s devet godina. Od prvog trenutka kada je dotakla loptu i šutirala ka košu, zaljubila se u taj sport. Košarka je postala njena strast.

"Odlučila sam nositi hidžab iz ličnih razloga. A tek u junu sam saznala da FIBA ima zabranu nošenja marame na glavi. Tada sam shvatila da moram započeti kampanju u kojoj ću tražiti od FIBA-e da promijeni pravila, jer vjerujem da svi zaslužuju ista prava. To uključuje nošenje hidžaba i predstavljanje svoje vjere dok se igra košarka", kaže nam mlada košarkašica.

Peticiju je pokrenula nakon razgovora s CAIR-om (Council on American Islamic Relations), koji ih je podržao u nakani. 

Indira Kalji, FOTO: Anadolija
"Željela sam da glas dopre do što više ljudi, jer mnogi nisu znali da postoji zabrana. U tu svrhu sam koristila Facebook, Instagram, Twitter... Pridružila sam se timu u Indiji koji se borio za sličan cilj - nošenje turbana tokom utakmica.

S tehničke strane sam imala pomoć i od osoba koje su željele mijenjati pravila u FIFA-i. Bilo je zaista ogromna stvar kada je Američki olimpijski komitet pisao FIBA-i da razmisle može li se ta zabrana skinuti. Naravno, nadam se da će se i nakon isteka ovog dvogodišnjeg probnog roka, promjena zadržati kako bi svi igrači i igračice s turbanima ili hidžabom mogli igrati i predstavljati svoju zemlju s ponosom na bilo kakvim kvalifikacijama i prvenstvima. 

Brojne žene koje nose hidžab su mi se javile i rekle kako ih je ova borba inspirirala i da su ponosne na mene. Ja želim da one znaju kako sam ponosna na njih. 

Postoje zemlje poput Katara, Malezije... s timovima kojima je zabranjeno da igraju košarku. Sada će u FIBA-i moći ponosno predstavljati svoju zemlju. To je najveći uspjeh, da se muslimanke širom svijeta mogu baviti čime žele, i to s ponosom", poručuje Indira Kaljo. 

Vezani članci: 

Na kafi s Ivanom i Matom Jajalo: Porodica na prvom mjestu

Na kafi s Jadrankom Ivaniš Yayom: 'Riječ umjetnik prečesto se koristi bez pokrića'

Na kafi s Edom Majkom: I poslije kiše će doći mržnja, to je naša sjebana realnost

Na Kafi sa Jimom Marshallom: Bh. političari kao da pokušavaju ubiti svoje građane

Na kafi s M. Lapsleyem: Iscjeljenje je bolno poput noža, ali je moguće

Na kafi s Mariom Knezovićem: Umara me što ne mogu planirati svoju budućnost

Na kafi sa Dušanom Bajevićem: Mostar je sačuvao dušu

Na kafi s Josipom Pejakovićem: Šta je meni ova zemlja dala?

Na kafi s Aidom Čorbadžić: 'Kraljica noći' mi je spasila život

Na kafi s Rijadom Gvozdenom: U SOS selu sam naučio biti dijete

Na kafi s Dževadom Poturkom: Život obilježen vjerom u Boga i ljubavlju prema domovini

Na kafi s Nerminom Tulićem: Jedan od rijetkih džentlmena starog kova

Na kafi s Goranom Milićem: Ne vidimo ono što je dobro kod nas

Na kafi sa Harisom Pašovićem: Naravno da kultura u BiH ima budućnost!

Boris Dežulović: Zajebavajte se, niko od zajebavanja nije umro 

Na kafi sa Zoranom Redžićem: U Sarajevo je rock and roll davno crk'o
Na kafi s Leilom iz Divanhane: Iz ljubavi prema prekrasnoj sevdalinci
Na kafi s Amrom Silajdžić: Putujem u Brazil!
Sa Sanelom Jenkins o fudbalu i Zmajevima: Moramo se izdići iznad jedne utakmice
Na kafi s Feđom Isovićem: 'Lud, zbunjen, normalan' ne bi bio isti da Izeta ne glumi Mustafa
Na kafi s Ivanom Novakom iz Laibacha: Poezija je u tome kako radiš neke stvari, a ne šta je napisano
Na kafi s Erminom Bravom: Ovdje ljudi vape za nečim pozitivnim
Na kafi s Amarom Češljarom: Moramo raditi samo ono u čemu smo najbolji, za to smo odgovorni  
O festivalu Pravo Ljudski: Na kafi s Kumjanom Novakovom