Mušan Duraković se vratio iz SAD-a u Srebrenicu i zaposlio ljude: "Ovdje ima budućnosti"

Nakon više od dvije decenije života u Sjedinjenim Američkim Državama, Mušan Duraković prije tri i po godine odlučio je napustiti Ameriku i vratiti se u rodnu Srebrenicu. Umjesto života u uređenom sistemu, odlučio je pokušati graditi budućnost u gradu iz kojeg su nakon rata mnogi otišli.

Danas u Zelenom Jadru, desetak kilometara od Srebrenice, u zakupljenoj hali vodi posao uzgoja tovnih pilića. Njegov povratak, međutim, nije bio samo lična odluka. Kako kaže, želio je pomoći ljudima koji su ostali bez posla i pokušati nešto napraviti za svoj grad.

"Moj povratak u Srebrenicu bio je u mojoj glavi od prvog dana kada sam otišao u Ameriku. Sanjao sam svoj povratak, sanjao svoju Srebrenicu. Iako sam više od dvije decenije živio u SAD-u, gotovo svake godine sam dolazio u svoj grad. Nikada nisam prestao osjećati da ovdje pripadam", kaže Duraković u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Trending

Predstavljen projekat: Sarajevo dobija spomenik banu Kulinu

Kada se vratio, dobro je poznavao ljude koji su ranije radili na farmi tovnih pilića u Zelenom Jadru i znao koliko im taj posao znači. Upravo je to bio jedan od razloga zbog kojih je odlučio pokrenuti posao.

"Vidio sam ljude koji su ostali bez posla i pomislio: ako već imam priliku, pokušat ću nešto napraviti za svoj grad i za te ljude. Vratio sam ih na posao i krenuo raditi. Jednostavno, krenuo sam srcem", prisjeća se.

Međutim, vrlo brzo se suočio sa stvarnošću koju, kako kaže, nije dovoljno poznavao prije povratka. Problemi sistema, administracije, poslovanja i svakodnevnog života u Srebrenici bili su mnogo veći nego što je očekivao.

"Nisam tada dovoljno poznavao stvarnost na terenu, sve probleme i okolnosti koje su me čekale. Mislio sam da se trudom, radom i dobrom namjerom može mnogo toga promijeniti. Međutim, život me vrlo brzo suočio sa stvarnošću koju nisam poznavao. Danas, sa ove tačke gledišta, mogu reći da bih tada vjerovatno postupio drugačije. Ne bih išao samo srcem, išao bih i glavom", ističe.

07.08.26. 18:40

Srebrenica žedna pored svojih izvora: Restrikcije vode traju danima, građani i farme u problemima

"Ne kajem se"

Duraković otvoreno govori i o tome da se mnogo puta zapitao je li povratak bio prava odluka. Ipak, uprkos svemu što je prošao, ne žali što se vratio među svoje ljude.

"Jesam li se zapitao jesam li donio pravu odluku? Jesam. I to mnogo puta. Ali, bez obzira na sve što sam prošao, ne kajem se što sam se vratio među svoje ljude i u svoj grad. Žao mi je samo što je stvarnost mnogo teža nego što sam je zamišljao", kaže.

Posebno snažno opisuje koliko su ga teškoće nakon povratka pogodile.

"A koliko je sve to bilo teško, najbolje govori ono što danas mogu reći: nakon svega što sam doživio i svih problema sa kojima sam se susreo, radije bih potpisao da ponovo preživim rat u kojem sam dva puta teško ranjavan, nego da još jednom prolazim kroz sve ono što sam proživio nakon povratka. Rat je imao svoj kraj. Ovo kroz šta danas prolazim čovjeku svaki dan postavlja novo pitanje – koliko još možeš izdržati?", ističe

Ipak, odlazak mu, kaže, nije opcija.

"Srebrenicu nisam napustio tada, ne želim je napustiti ni sada. Jer nisam se vratio zbog sebe. Vratio sam se zato što sam vjerovao da moj grad i njegovi ljudi zaslužuju više", naglašava.

"Ne možete za 15 dana riješiti ono što u uređenoj državi završite za nekoliko sati"

Poseban problem za povratnike koji dolaze iz dijaspore, smatra Duraković, predstavlja suočavanje sa sistemom i administracijom.

"Ljudi koji ne žive ovdje vole Srebrenicu. Siguran sam da bi većina njih željela da ovaj grad procvjeta, da se život normalizuje i da se ljudi počnu vraćati. Ali ono što često ne razumiju jeste koliko je teško ovdje svakodnevno živjeti, raditi i pokušavati izgraditi budućnost", smatra on.

Posebno se, kaže, teško prilagoditi ljudima koji godinama žive u uređenim državama.

"Posebno je teško ljudima koji dolaze iz dijaspore. Oni godinama žive u uređenim državama i kada dođu ovdje, očekuju da neke stvari mogu riješiti za nekoliko dana. A onda se sudare sa sistemom, posebno u RS-u, koji je mnogo složeniji. Nekada vam za najobičniju stvar treba mnogo vremena, strpljenja i živaca. Ne možete za petnaest dana riješiti ono što u uređenoj državi završite za nekoliko sati", kaže.

Zbog toga poručuje ljudima iz dijaspore da ne odustaju od svojih korijena zbog administrativnih i političkih prepreka.

"Zato ljudima koji dolaze da obiđu svoju očevinu i djedovinu treba više strpljenja. Ako ne zbog RS i sistema u kojem živimo, onda zbog svojih kuća, svoje imovine, svojih korijena i, na kraju, zbog svojih najmilijih koji leže u Potočarima. Ne smijemo dozvoliti da nas birokratija i političke igre otjeraju od onoga što je naše", naglašava.

"Najveći problem Srebrenice nisu samo teški uslovi života"

Duraković smatra da se o problemima Srebrenice mora govoriti otvoreno. Kao najveću prepreku opstanku ljudi vidi lošu politiku, nedostatak dugoročne strategije i politička rivalstva.

"Najveći problem Srebrenice danas nisu samo teški uslovi života. Problem su politike koje nas vode prema sunovratu i nestanku sa ovih prostora. Previše je sujete među političkim predstavnicima, previše rivalstva i borbe za fotelje. Kao da je važnije ko će četiri godine sjediti u fotelji nego šta će za četiri godine ostati od ovog naroda."

Kaže da je među ljudima prisutno veliko razočaranje politikom.

"Narod je ogorčen. Toliko ogorčen da mnogi kažu: 'Neću više glasati ni za koga.' Ne zato što ih politika ne zanima, nego zato što više ne vide plan, strategiju i iskrenu želju da se nešto promijeni."

Prema njegovim riječima, problem vidi i u odnosu prema ljudima koji žele raditi, ali nisu politički bliski vlastima.

"Ako nisi blizu stranke koja je na vlasti, često postaješ nebitan. Nije važno koliko znaš, koliko želiš, koliko si spreman raditi i koliko možeš doprinijeti. Ako nisi politički podoban, teško ćeš doći do prilike. A onda se isti ti ljudi usude reći da si nesposoban", naglašava.

Duraković pritom ne govori samo o politici u RS, već kritiku upućuje i bošnjačkim političkim predstavnicima.

"Moramo biti iskreni: mi nismo samo problem entiteta RS. Mi imamo problem i sa bošnjačkom politikom koja nas često voli u govorima, ali nas zaboravlja kada treba napraviti konkretan korak. Kažu 'Vi ste dobili.' A ja pitam: šta smo mi to dobili? Gdje su infrastruktura? Gdje su ozbiljna radna mjesta? Gdje su investicije? Gdje je dugoročna strategija za opstanak ljudi? Gdje je podrška čovjeku koji se vratio, otvorio firmu, zaposlio ljude i pokušava nešto napraviti?", izričit je Duraković.

"Srebrenici ne treba sažaljenje. Srebrenici treba ozbiljna politika"

Duraković smatra da Srebrenici nisu potrebne samo političke poruke i obećanja, već konkretna ulaganja i podrška ljudima koji žele ostati.

"Narodu ne trebaju više prazne riječi. Narodu trebaju putevi, posao, infrastruktura, sigurnost, investicije i perspektiva. Srebrenici ne treba sažaljenje. Srebrenici treba ozbiljna politika. A nama koji smo se vratili ne treba tapšanje po ramenu. Treba nam da nam se omogući da radimo", govori.

Upozorava da bi nastavak takve politike mogao imati posljedice koje će biti mnogo veće od izbornih rezultata.

"Jer ako nastavimo ovako, jednog dana neće biti važno ko je pobijedio na izborima. Neće biti naroda koji će glasati. Neće biti ljudi koji će se vraćati. Neće biti kome da obećavaju. Zato je krajnje vrijeme da se svi zapitamo: kuda idemo i šta ostavljamo iza sebe?", ističe.

Dijaspora može biti snaga Srebrenice

Duraković smatra da ljudi iz dijaspore i dalje imaju želju da ulažu u rodni kraj, ali da je povjerenje u institucije i politiku ozbiljno narušeno.

"Dijaspora može mnogo pomoći Srebrenici. Možda čak i najviše. Ali za to su potrebni volja, razumijevanje, strpljenje i, prije svega, povjerenje. Ljudi koji žive u inostranstvu sigurno imaju želju da pomognu svom rodnom kraju. Ali mnogi su se umorili od politike i praznih obećanja", siguran je Duraković.

Problem, kaže, nije u tome što ljudi iz dijaspore ne vole svoj kraj, već u tome što često više ne vjeruju da će njihov trud imati smisla.

"Mislim da želja kod naših ljudi u dijaspori postoji. Problem je što su izgubili volju i povjerenje zbog loše politike. Narodu je preko glave političkih usijanih glava koje se sjete ljudi samo kada im trebaju glasovi."

Posebno ističe da se ne smiju zaboraviti ljudi koji žive izvan samog gradskog područja.

"Postoje ljudi u Jadru, Kragljivodi, Ošmačama, Karačićima, Ljeskoviku, Luci, Sućeskoj i mnogim drugim mjestima. Tamo ljudi žive, rade i pokušavaju opstati. Oni nisu samo broj na izbornoj listi", kaže.

"Nisam došao ovdje da tražim milostinju. Došao sam da radim"

Pokretanje vlastitog posla u Srebrenici, kaže, nije bilo jednostavno. Osim administracije, problem predstavljaju infrastruktura, tržište i nedostatak podrške.

"A pokrenuti posao u Srebrenici? Teško je. Stvarno je teško. Posebno kada želite nešto napraviti svojim rukama, zaposliti ljude i ostati ovdje. Susrećete se sa administracijom, komplikovanim procedurama, nedostatkom infrastrukture, tržišta i podrške. Ali najveći problem je kada čovjek shvati da često nema dovoljno sluha za one koji žele raditi i stvarati."

Uprkos svemu, kaže da se od posla može živjeti, ali da je potrebno mnogo rada i ulaganja.

"Ja nisam došao ovdje da tražim milostinju. Došao sam da radim. I mogu vam reći da se od ovakvog posla može živjeti, ali nije lako. Mora se mnogo raditi, mnogo ulagati i stalno boriti. Kada imate odgovornost prema radnicima i njihovim porodicama, onda ne možete tek tako odustati", kaže Duraković i naglašava da od institucijane traži privilegije.

"Ne tražimo privilegije. Tražimo jednake uslove i razumijevanje za ljude koji pokušavaju nešto napraviti", izričit je.

"Nemojte nas voljeti samo 11. jula"

Jedna od njegovih najvećih zamjerki odnosi se na odnos prema Srebrenici tokom godine. Smatra da podrška ne smije biti koncentrisana samo na 11. juli.

"Posebno je bolno kada se Srebrenice sjete 11. jula. Tada nas svi vole. Tada se plače, polažu vijenci, drže govori i obećava. Ali nemojte nas voljeti samo od mezarja do musale, dok se klanja dženaza. Kada sjednete u automobil, zatvorite vrata i odete u udobnost svojih gradova, nemojte nas zaboraviti", poručuje

Kako kaže, ljudima koji žive u Srebrenici podrška je potrebna tokom cijele godine.

"Nama treba podrška 12 mjeseci u godini. Treba nam posao. Treba nam infrastruktura. Treba nam investicija. Treba nam da neko stane uz čovjeka koji se vratio i odlučio ovdje ostati. Dijaspora može biti ogromna snaga Srebrenice. Ali prvo joj moramo vratiti vjeru da ima smisla ulagati u svoj rodni kraj", naglašava u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

O smrti Ratka Mladića: "Njegova smrt ne mijenja ni presudu ni bol porodica"

Govoreći o nedavnoj smrti Ratka Mladića, Duraković ističe da je riječ o čovjeku koji je pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

"Što se mene lično tiče, kao čovjeka koji je dva puta teško ranjen u ratu, Ratko Mladić je presuđeni ratni zločinac. Međunarodni sud ga je pravosnažno osudio za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Njegova smrt ne mijenja ni tu presudu, ni ono što se dogodilo, ni bol porodica koje su izgubile svoje najmilije", naglašava.

Ipak, smatra da se u Srebrenici mora izbjeći ponovno podizanje tenzija i stvaranje novih podjela.

"Za jedne će on zauvijek biti ratni zločinac, dok će ga drugi i dalje predstavljati kao heroja. To je bolna činjenica našeg društva i pokazuje koliko su naše podjele još uvijek duboke", tvrdi.

Za njega je, kaže, najvažnije da ljudi koji danas žive u Srebrenici mogu nastaviti živjeti zajedno.

"Mi moramo živjeti zajedno. Možemo imati različite poglede na prošlost, ali moramo imati odgovornost prema budućnosti. Naša djeca nisu kriva ni za šta što se dogodilo prije njihovog rođenja", ističe.

Zato ne želi da smrt Ratka Mladića bude povod za nove političke i nacionalne tenzije.

"Neka se Ratko Mladićevom smrću završi jedno poglavlje, ali neka ne počne novo poglavlje mržnje. Srebrenici ne trebaju nove tenzije. Srebrenici trebaju ljudi, posao, život i mir", siguran je Duraković.

23.07.26. 11:03

Sadiq Khan nakon posjete Srebrenici: "Potresno iskustvo koje ću nositi sa sobom do kraja života"

Poruka mladima: "Ako moraš otići, idi, ali nemoj zaboraviti odakle si"

Na kraju razgovora Duraković se osvrnuo i na mlade ljude koji razmišljaju o odlasku iz Srebrenice.

"Nemojte olako odustajati od svog grada. Ovdje ima budućnosti, ali da bi mladi ostali, moraju imati podršku. A upravo to danas najviše nedostaje", tvrdi.

Smatra da se od mladih ne može očekivati da ostanu samo na osnovu emocije i ljubavi prema rodnom gradu.

"Kako da mladi čovjek zasnuje porodicu ako nema posao? A i ako ga ima, kako da prehrani porodicu sa platom od 1.100 KM? Ne možemo od mladih tražiti da ostanu samo zato što volimo Srebrenicu. Moramo im stvoriti uslove da od svog rada mogu živjeti dostojanstveno", siguran je Duraković.

Zato mladima koji ipak odluče otići poručuje da odlazak ne mora značiti i prekid veze sa rodnim krajem.

"Ako moraš otići, idi, obrazuj se, radi i traži svoju priliku. Ali nemoj zaboraviti odakle si. Nemoj prekidati vezu sa svojim krajem. Vrati se ako možeš i kad možeš. Ja sam živio u Americi i znam šta znači živjeti u uređenom sistemu. Ali znam i nešto drugo – nigdje nema onoga osjećaja koji imaš kada si kod svoje kuće. Srebrenica ima prirodu, ljepotu i nešto što se ne može kupiti novcem"

A ljudima iz dijaspore koji razmišljaju o povratku ili ulaganju poručuje da ne dozvole da ih politika odvrati od njihovog rodnog kraja.

"Nemojte izgubiti vjeru u Srebrenicu zbog politike. Mnogi ljudi bi došli i uložili svoj novac, znanje i iskustvo. Ali onda pogledaju jednu političku emisiju, čuju šta se govori, vide kakva je atmosfera i – želudac im se okrene. Teška srca odustanu. To je naš najveći poraz", poručuje.

Uprkos svim problemima, Duraković kaže da i dalje vjeruje u budućnost grada u koji se vratio nakon više od dvije decenije. Njegova poruka na kraju je jednostavna: Srebrenici je potrebno manje političkih podjela, a više konkretne podrške ljudima koji žele ostati, vratiti se i raditi.

"Ja i dalje vjerujem da Srebrenica ima budućnost. Ali tu budućnost neće napraviti političari sami. Napravit će je ljudi – mladi koji odluče ostati, oni koji se vrate, dijaspora koja uloži i svi oni koji još uvijek vjeruju da se ovdje može živjeti od svog rada. Jer može. Samo nam treba malo više podrške, malo manje politike i mnogo više iskrene ljubavi prema ovom gradu", zaključuje Duraković za portal Radiosarajevo.ba.