Ko je bio Amfilohije: Volio rat i zločince, prezirao muslimane, Crnogorce i - Stonese

Kontroverzni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije preminuo je jutros u 8.20 sati u Kliničko-bolničkom centru Crne Gore u 83. godini, saopćila je Mitropolija crnogorsko-primorska.

Priredio: Faruk Vele

Na taj način je završen životni krug čovjeka koji je volio rat i mnogo mrzio, "kojem je politika bila ljubav, a bogosluženje dužnost".

Umro je od konoravirusa, vjerujući do posljednjeg dana, u ideju tzv. "velike Srbije", i da se na nesreći drugog može graditi sreća sopstvenog naroda.

Iako je njegovo životno poslanje trebala biti ljubav, prema Bogu i čovjeku, iako je bio jedan od najobrazovanijih ljudi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), nažalost, iza njegovog dugog života ostaju tragovi mržnje, veličanja rata, zločinaca i njihovih nedjela.

Opsjednut ratovima

Ovaj "jedan od stubova na kojima počiva Srpska pravoslavna crkva", čije je svjetovno ime Risto, rođen je 7. januara 1938. godine u Barama Radovića u Donjoj Morači.

Završio je Bogoslovski fakultet i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a postdiplomske studije u Bernu i Rimu. Doktorirao je u Grčkoj, gdje se i zamonašio i služio kao sveštenik. Poslije godinu dana provedenih na Svetoj gori, odlazi za profesora na Institut Sv. Sergija u Parizu, a od 1976. godine predaje na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu. U maju 1985. je izabran za episkopa Banatskog, a 30. decembra 1991. godine ustoličen je za mitropolita crnogorsko-primorskog.

Kako je pisao Momir Turudić u magazinu Vreme, Amfilohijev uspon u crkvenoj hijerarhiji poklopio se sa "burnim događanjima na Balkanu, u koje se aktivno uključio".

"Žestoki antikomunista, svoje ideje o preporodu nacije i načinu na koji će se taj preporod izvesti delio je sa Dobricom Ćosićem, Slobodanom Miloševićem i sličnim produktima omraženog sistema", bilježio je Turudić 2007. godine.

Guslajući uz četničke zastave, govorio je: "Đeneral Dragoljub [Draža] Mihailović je samljeven žrvnjem naci-fašističke ideologije, bezbožne fašističke ideologije, i ništa manje bezbožne komunističke ideologije".

Bio je opsjednut historijom i vjerovao da ima važnu ulogu u njoj.

Bio je strastveno fasciniran ratom koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji, podržavajući sve njegove manifestacije. Mir je priznavao samo kao "truli". Zato je valjda u novembru 1991. godine, na dubrovačkom ratištu uz gusle hrabrio crnogorske rezerviste koji su se spremali na Dubrovnik i jug Hrvatske.

Mošti svetog Vasilija Ostroškog iznosio je u društvu Radovana Karadžića, a u "Hercegovini besedio o srpskim zemljama", pripremajući pastvu za zlo koje se kotrljalo.

Sa Arkanom u ratovima

Na Petrovdan 1991. su u Cetinjskom manastiru bili Arkan i pripadnici Srpske dobrovoljačke garde, kao i na Badnji dan 1992. godine.

Ironija je, pisalo je Vreme, da je ovaj zakleti antikomunista sve svoje ideje ostvarivao u saradnji sa "bivšim oficirima komunističke vojske i bivšim komunističkim funkcionerima raznih ešalona, koji su se preko noći preobratili u ljute nacionaliste".

Najveće nade je, kao je govorio, polagao u Republiku Srpsku ("najdivniju srpsku zemlja, svjetionik i Pijemont cjelokupnog srpstva") i njene čelnike, zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su odbacujući Vens–Ovenov plan 1993. godine "čuvali nas i našu dušu... opredijelili su se, kao i car Lazar... za carstvo nebesko".

Mitropolija crnogorsko-primorska je u augustu 1995. godine blokadu granice na Drini, kojom se Slobodan Milošević zapravo želio distancirati od agresije na našu zemlju i genocida u Srebrenici, nazvala izdajom i tri puta proklinjala "ruku koja podiže zid između sebe i brata u nevolji".

Muslimani – lažni ljudi

Ne samo da se družio i divio ratnim zločincima, Amfilohije je veličao i njihova nedjela.

Tako je govorio da je "Srebrenica kao neka vrsta, daj da nazovemo, neke osvete".

Ne čudi jer će 19 godina poslije genocida, u crkvi na Sinjajevini, augusta 2014, govoriti o istrazi poturica. On je tada rekao da su muslimani "lažni ljudi", te da je "duhovna smrt" koju su širili po Crnoj Gori strašnija od ubijanja.

"Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom. Zato je, blagodareći toj žrtvi, vladika Danilo spasio Crnu Goru. Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uha u Crnoj Gori, i to treba imati u vidu", poručio je on.

Priznao je da je Karadžiću nudio skrovište dok se ovaj, navodno, skrivao.

S Miloševićem se Amfilohije razišao još tokom rata. Ne zato što je prezirao njegove ratove i zločine, već što ih ovaj nije "uradio" do kraja! Ipak, posjetio ga je pred izručenje u Haag i poklonio mu jevanđelje.

Bio je, očekivano, i protiv Haaškog tribunala, jer su u Haagu "oni koji su u crno zavili srpski narod na kraju XX i početka XXI vijeka i žele da na pilatovski način operu svoje ruke u krvi pravednika ili da time sakriju svoja nedjela".

Tokom paljenja Bajrakli džamije 2003. u Beogradu ušao je u razularenu gomilu i govorio:

"Izađite deco, kumim vas Bogom i Svetim. Ne činite zločin kao oni, pa da i mi ispadnemo zločinci."

Otvoreno je, do posljednjeg dana, bio i protiv samostalne Crne Gore i crnogorskog identiteta uopće. Na pitanje novinarke na novosadskoj televiziji "šta misli o crnogorskom državnom projektu", on je odgovorio: "Ne pravi se pita od onoga."

Prezirao je Crnogorsku pravoslavnu crkvu.

Kada je govorio o Crnoj Gori kazivao je da je rođena "u Brozovom Jajcu", da je to tzv. fildžan avnojevska Crna Gora, "koja zasniva svoju slobodu i svoju nezavisnost na novom nasilju na prostorima bivše Jugoslavije, na novom rasporedu ovdje na Balkanu".

Na liturgijama u Cetinju i Crmnici Amfilohije je uporedio Crnogorce sa volovima i kozama. On je rekao da ima dosta Crnogoraca koji misle da su Crnogorci samo zato što su rođeni u Crnoj Gori.

"Po čemu ste Crnogorci? Po tome što ste rođeni u Crnoj Gori? Pa i volovi i koze se rađaju u Crnoj Gori, ali nisu Crnogorci i Crnogorke. Jesu crnogorski volovi i crnogorske koze, ali nisu Crnogorci i Crnogorke koji su cijelivali i cijelivaju mošti Svetog Petra Cetinjskog i ikonu Majke Božije, pokroviteljke ovoga grada. Njenu ikonu hoće da strpaju u pećinu da na njoj zarađuju pare. Jesu li to Crnogorci, je li to kultura", upitao je on

"Džeger Miče, neverniče"

Nije volio ni žene, posebno one koje ne žele da stalno rađaju. Prilikom služenja liturgije u Pećkoj patrijaršiji 2017. Amfilohije je optužio Srpkinje da su "postale majke čedomorke".

"One u svojim utrobama pobiju za jednu godinu više djece nego što su pobili Musolini i Hitler i Broz i ovi koji su ovdje na Kosovu i Metohiji. A hoćete da kao narod imamo blagoslov Božji", rekao je danas preminuli mitropolit.

"Ratnik u mantiji" bio je uvijek u nekom ratu. Zanimljivo je da je ratovao i protiv Rolling stonesa!?

Komentirajući gostovanje ove grupe u Crnoj Gori 2007., na skupu povodom 211 godina bitke u Martinićima, izjavio je:

"Moćan je čovjek koji živi u strahu od Boga, i to bi trebalo da znaju oni koji su u Crnu Goru i Srbiju doveli bezbožnu grupu da peva demonske pesme i terali omladinu da svemu tome aplaudira."

Menadžer Raka Marić, organizator koncerta, zbunjeno je tada izjavio:

"Mitropolit je pametan čovjek. Ako on kaže da su oni demoni, onda su sigurno to. Ja zaista ne znam šta su to demoni, on to bolje zna od mene, i ja mu vjerujem. Ali, šta ja tu sad mogu", tako da ga je anatema zaobišla.

Crnogorci su se sprdali sa kritikama vladike, čemu svjedoče i grafiti "Džeger Miče, neverniče"!

Dva ratna druga

A, volio je govoriti na sahranama. Govorio je sahrani velikog Danila Kiša, iako je on u svom testamentu napisao da ne želi da mu bilo ko prilikom pogreba drži govor, jer je "sve što je imao da kaže rekao u svojim knjigama".

Mitropolit je bio za govornicom i kada je držano opelo ubijenom premijeru Srbije Zoranu Đinđiću. Porodica ubijenog premijera i Vlada Srbije ogradile su se od njegovog "alegorijskog posmrtnog slova" u kojem je poredio "dubine Đinđićeve rane i rana nekih drugih žrtava"...

Oduševljeno se obratio i na sahrani majke ratnog zločinca Karadžića. Amfilohije je preminulu staricu poredio sa majkom Jugovića i majkom Jevrosimom, koje su "svoj porod vaspitavale da na svetim načelima hrišćanske etike žive i umiru".

Pomenuo je i da mu je pokojnica "rekla jednom prilikom da bi bila srećna da joj donesu mrtvog sina, da ga u mrtvo čelo poljubi, ali da ostane vjeran pravoj Hristovoj vjeri i svome narodu, a da bi bila nesrećna majka da joj ga živa dovedu, ali da izda Boga i svoj narod".

Predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Amfilohija nazivali su ratnim drugovima. Vučićevi tabloidi su, međutim, povremeno napadali radikalnog vladiku. Pisalo se da Vučić napada Amfilohija, jer ga se boji.

Vladika je tražio da Vučić "sve do poslednjeg dinara odvoji na Kosovo".

Ipak, krajem septembra ove godine su se sastali u Beogradu i vjerovatno izgladili odnose. Početkom ovog mjeseca ambasador Srbije u Podgorici Vladimir Božović prenio je Amfilohiju srdačne pozdrave i želje za brz i uspješan oporavak i ozdravljenje od predsednika Srbije Aleksandra Vučića, i spremnost da pomogne na bilo koji način, ako za to bude potrebe. Navodno su se lijekovi i dopremali iz Srbije, ali vremešni duhovnik nije se oporavio.

Posljednje djelo

Posljednje Amfilohijevo djelo jeste nova vlast u Crnoj Gori. Iako još nije sastavljena i sasvim profunckionirala, vladika je godinama radio sve da sruši prozapadnu vladu Mila Đukanovića. Organizirajući litije širom Crne Gore, a za što je povod bio Zakon o vjeroispovijesti, Radović je dugo pripremao teren za izbore 30. augusta ove godine na kojima po prvi put neće pobijediti Đukanovićeva stranka i njegovi partneri.

Neizvjesnost u koju je ušla Crna Gora slavila se kao pobjeda Amfilohija Radovića. U proslavama pobjede prvi su se, razumije se, našli muslimani, Bošnjaci u Plevljima, čija imovina je napadana i od kojih se tražilo da se isele, jer su "Turci". To je Crna Gora Amfilohija Radovića.

Toliko mu je bilo stalo do uspjeha nove vlasti u CG da se 22. septembra pod Ostrogom sastao sa liderima koalicija “Za budućnost Crne Gore”, “Crno na bijelo” i predstavnikom Demokratske Crne Gore.

Kako je objavila crnogorska Pobjeda, sastanku sa Amfilohijem prisustvovao je nosilac liste koalicije “Za budućnost Crne Gore” Zdravko Krivokapić, koji se smatra direktnim izborom vladike, lideri Demokratskog fronta DF, četnički vojvoda Andrija Mandić, Milan Knežević, nesretni lider koalicije “Crno na bijelo” Dritan Abazović i predstavnik Demokrata.

Amfilohije je na liturgiji u Perastu kazao da se nada da se novoizabrana vlast neće svađati oko moći, već da će voditi narod u ljubavi, "nakon sedamdesetpetogodišnje bezbožne vlasti utemeljene na bratomržnji i bogomržnji". Nije dočekao da zasjednu u fotelje.

Ironija je u tome da je Amfilohije umro uslijed koronavirusa, iako pravoslavni duhovnici, pa ni on, gotovo nisu priznavali COVID-19.

Dok je papa pred publikom nastupao preko interneta, a Islamska zajednica davala preporuke koje zdravlje ljudi stavljaju ispred tradicionalnih formi molitve, pisao je Andrej Nikolaidis u proljeće ove godine, pravoslavni duhovnici su drvili o tome kako ne možeš dobiti virus iako piješ iz iste čaše iz koje je pio zaraženi – ukoliko je to Sveta Čaša.

Amfilohije je na najtragičniji način shvatio svoje zablude.

Možda bi ovaj tekst bilo najbolje zaključiti zapisom uvaženog Momira Turudića.

"Svi projekti za koje se Amfilohije zalagao prethodnih decenija neslavno su propali. Uz more krvi i nesreće nestale su Srpska Republika BiH i Republika Srpska Krajina, razišle su se Srbija i Crna Gora, rasplet na Kosovu se čeka, mada ga svi znaju. Svako bi se, pred takvim rezultatima, zapitao da li je negde pogrešio, ali se kod mitropolita Radovića ne primećuju skrušenost i preispitivanje. Svojim nastupima on i dalje odaje utisak čoveka koji poseduje apsolutnu istinu i koji je rat sa samim sobom, koji je osnov i hrišćanstva i svih drugih religija, davno završio. A kada se taj rat završi, onda čoveku ostane samo da ratuje sa svima drugima".