Josip Pejaković o protestima građana: Borba je trajna, drago mi je da vidim mlade

"Građani Bosne i Hercegovine, izađimo na ulice, i rukama zaustavimo, zaustavimo ovo što nas u noći može dočekati i da se više nikada ne probudimo. Dođite pred Skupštinu! Ne bojte se! Svi na ulicu! Cijelo Sarajevo! Krenite rudari iz Breze, iz Zenice, krenite gladni…! Ne damo Bosne, ne damo! ", govorio je glumački bard Josip Pejaković pred televizijskim kamerama ispred zgrade Skupštine BiH 1992. godine.

Više hiljada građana protestiralo je pred Skupštinom tog proljeća, pozivajući na odbranu zajedničkog života, multietničke Bosne i Hercegovine... Uprkos željama građana Bosne i Hercegovine da očuvaju mir, opsada Sarajeva, najduža u modernoj historiji ratovanja, započela je tog aprila prije tačno 29 godina.

Danas ponovo protesti na ulicama Sarajeva, ali danas građani traže vakcine. Jer, umjesto od metaka i granata, građani umiru svakodnevno od posljedica opakog korona virusa.

"Borba je trajna. Sigurno će naći neko koji će se boriti. To je jako mali postotak, kap u moru u odnosu na one koji ne izlaze na ulice i kojima je jako lijepo. To je ta razlika. Ovo malo građana što je ostalo, vjerovatno će sporadično, u sve majem broju, izlaziti. Prvi korak na neispunjenja njihovih zahtjeva, vodit će preko crte, gdje je jedini izlaz u ovoj situacije – odlazak van iz Bosne. Drago mi je da je tu puno mladih ljudi, ali sam vrlo zabrinut da će mnogi od njih otići. Promjene su ovdje nemoguća misija", kaže Pejaković za Radiosarajevo.ba.

Kaže da su iznevjereni ideali svih kojih su ustali 1992. godine u odbrani domovine.

"Da sam znao da će biti ovako, 6. aprila me niko ne bi vidio u Sarajevu. Potpuno su iznevjereni ideali. Onaj ko to ne vidi, taj je politički slijepac. Jer oni koji su pucali po gradu, kasnije će doći u Sarajevo i uzimati plaće od 6.000 ili 7.000 KM. Kud ćete veće iznevjerenje? Bojim se da vakcine i ostalo, koje neće doći. Umirat će puno više ljudi sada, više nego što ih je umiralo u ratu", rekao je Pejaković.

Ogorčen je. Posebno na one koji bi mogli nešto promijeniti, a ne žele ili ne znaju.

"Oni koji bi trebali da me poslušaju, koji mogu napraviti promjenu - oni mene ne podnose, niti ono što ja radim. To je jednostavno tako. Ja mu govorim 30 godina, i on ne sluša", zaključio je Pejaković.