Jasmin Osmanagić: 'Alma' nije sevdah-opera

Kulturna baština naše zemlje bogatija je za novu operu - petu u sveukupnoj povijesti bosanskohercegovačke muzike. Opera Alma, savremena je u svom muzičkom slogu, dok se njen libreto bazira na tradiciji Sarajeva, ljubavi između oca i kćerke, te relaciji između starih zanata i umjetnosti.

SVE BH. OPERE:
Opera Alma peta odnosno sedma u povijesti bh. muzičke umjetnosti. Prva je bila Jazavac pred sudom Vlade Miloševića, potom slijedi djelo Asima Horozića - Hasanaginica na libreto Nijaza Alispahića, savremena opera Srebreničanke na muziku Ivana Čavlovića i libreto Gojka Bijeljca, te banjalučka opera Safikada Muharema Insanića, na poemu Slavka Pogoreleca. Postoje i dvije opere za djecu - Aska i Vuk, Asima Horozića i Ježeva Kućica Zlatana Vaude.   

Autor opere Alma je Jasmin Osmanagić, kojeg se muzička javnost sjeća kao reprezentativnog i perspektivnog diplomanta iz kompozitorske klase Josipa Magdića (jednog od najpoznatijih bh. kompozitora svih vremena). Preko dvadeset godina neko djelo Jasmina Osmanagića nije izvedeno u Sarajevu, no njegov povratak na muzičku scenu u skladu je sa dobrom školom koju je završio. 

Nakon što smo poslušali probu za operu Alma (premijera je najavljena za 9. novembar u Narodnom pozorištu u Sarajevu) zaključujemo da je Osmanagićeva muzika posebna u svom modernističkom tretiranju citata koji pripadaju tradiciji. Radi se o ozbiljnom i promišljenom pristupu koji vješto izbjegava upadanje u nacional-romantizam, već muzičkom citatu prilazi kao motivu kojeg treba razraditi kroz savremene skladateljske postupke. Sa zadovoljstvom se u Osmanagićevoj muzici prepoznaje uticaj Magdićevog rukopisa, što je dobro za bh. muzičku uopće. 

Uz veoma kvalitetan Hor Opere Narodnog pozorišta, vrsne soliste Aidu Čorbadžić i Denisa Isakovića, odnosno Melisu Hajrulahović i Marka Kalajanovića u alternaciji, u operi nastupa i ansambl baleta, kao i orkestar Sarajevske filharmonije. Dirigent je Dario Vučić, dok režiju potpisuje Ferid Karajica.

Razgovarali smo sa autorom ove opere nekoliko dana uoči njene premijere. Osmanagić ne krije zadovoljstvo načinom na koji je Narodno pozorište u Sarajevu pristupiti produkciji Alme. Jedno od najvažnijih pitanja koje se nameće slušajući ovu operu je savremen odnos prema tradiciji:

Osmanagić: Opera je jednočinka koja ima dvadeset muzičkih slika, od kojih se neke ponavljaju. Scenski je jako lijepo postavljena u historijski kontekst Sarajeva tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Uvertira donosi motive koji se pojavljuju i u zadnjoj slici. 

Ja uopšte nisam htio da uzimam citat zbog citata, već više kao muzičke fraze koje su me inspirisale. Mogao sam  koristiti neke motive sevdalinke koji su poznatiji, ali u mom je muzičkom pamćenju ostalo ono što mi je pjevala moja nena. To su melodije koje sam izabrao. Nisam želio ulaziti u patetiku, niti reći nešto što je već rečeno. Zanimalo me šta se od jedne fraze sevdaha može dobiti na drugačiji način. 

RadioSarajevo: Čemu nas uči opera Alma?
Osmanagić: Mislim da je ovo projekat koji se trebao desiti u doba nekulture, bitan za generacije koje dolaze. Volio bih da se pokušaju animirati škole da dovedu učenike na operu. Ova opera govori o jednom divnom odnosu između oca i kćeri, o tradicionalnom zanatu kakav je kazandžijski, te o važnosti umjetnosti u životu. Opera traje nepun sat i pol, a režijski je postavljena na izuzetno zanimljiv način.

RadioSarajevo: Usudili ste se pisati libreto za svoju operu - da li je to zato što najviše vjerujete sebi?
Osmanagić: Moram najprije reći kako je nastala sama opera - ona se rodila iz mog magistarskog rada, simfonije, koja je u sebi nosila neke elemente za koje sam smatrao da zaslužuju i drugačiju formu. Tako se Alma dugo rađala u meni, a postepeno se stvarala i priča, libreto. Bilo mi je najprirodnije da sam napišem  libreto, jer sam najbolje mogao osjetiti svoju muziku. No, u radu sa redateljem, a i sa pjevačima, došlo je do izvjesnih adaptacija teksta. 

RadioSarajevo: Kako u žanrovskom smislu možemo posmatrati vašu operu Alma?
Osmanagić: Samo ne bih htio da je ljudi zovu 'sevdah operom', jer ona to nije. To je savremena opera i tako je treba posmatrati.