Irfan Tahirović: Mladi udarač iz Sarajeva

Irfan Tahirović je mladi i uspješni sarajevski perkusionista sa karijerom u usponu. Svirao je sa dosta zvučnih muzičkih imena iz BiH i regiona, a trenutno radi sa Vanjom Muhovićem i Divanhanom. Za sebe kaže da svira udaraljke, i to uglavnom orijentalne udaraljke, a pored njih još i afričke, latino-američke i indijske udaraljke.

RadioSarajevo: Kako je sve počelo? Šta te dovelo do udaraljki?
Irfan Tahirović: Počelo je tako što sam prestao svirati bubanj. U srednjoj školi sam svirao u školskom bendu. Svirali smo rock n' roll i malo metala. To nije nikako bilo za mene. Onda mi je stari 2000. godine kupio prvi tarabuk i tako je sve krenulo. Poslije svirki sam izdvajao  lovu za ostale instrumente. Strast za muzikom me navukla da stalno kupujem nove instrumente.

RadioSarajevo: Gdje i s kim si do sada svirao?
Tahirović: Svoj prvi pravi bend imao sam dok sam živio u Munchenu. Zvao se Trilogija meraka. To je bio jedan baš lud bend, jer je u njemu bilo dosta pomiješanih nacija sa svih strana svijeta – iz Čilea, Kolumbije, Rusije, Armenije, Kosova, Crne Gore – te ja iz Sarajeva. Svirali smo uglavnom neke balkanske instrumentale. Poslije toga se vraćam u Sarajevo i počinjem svirati sa Sarajevo Drum Orchestra, a paralelno sam i tezgario po klubovima sa Lanom & Exhale. U međuvremenu sam i pohađao neke radionice u Makedoniji te su onda i počeli malo ozbiljniji festivali. Tada sam dobio i priliku da sviram veće koncerte sa Halidom Bešlićem. S njim sam prošle godine bio na jednoj velikoj turneji, a onda sam gostovao kao perkusionista na koncertu Crvene jabuke u Zetri. Paralelno sam osnovao i bend Irfan Tahirović Trio, gdje sviram sa dvoje Talijana – Majom, koja svira klarinet, i Albertom, koji svira gitaru. S tim bendom planiram i nastaviti, ali je Alberto trenutno u Italiji i vraća se tek na ljeto. Trenutno sviram sa Vanjom Muhovićem i Divanhanom, što mi je i primarni bend. Upravo smo završili snimanje albuma u Njemačkoj. Snimali smo u jednom od najvećih evropskih studija sa velikim producentom Walterom Quintusom, koji je radio sa Claptonom, Gary Mooreom te Jadrankom Stojaković na albumu Što te nema.

RadioSarajevo: Puno si putovao, koliko se to odrazilo na tebe u muzičkom smislu?
Tahirović: Jako puno. Ne samo na moju muziku, nego i na samo shvatanje muzike. Upoznao sam puno različitih ljudi te sam samim tim i čuo puno različitih mišljenja o muzici. To je i dosta izgradilo mene kao ličnost. Strastveno volim da putujem. To mi je jedna od najvećih ljubavi u životu, a dosta se dobro može iskombinovati sa muzikom. Sada me čeka dosta putovanja nakon promocije Divanhaninog albuma, 27. aprila u Domu mladih. Tada kreće turneja, a po svemu sudeći imat ćemo jednu sasvim solidnu evropsku turneju, budući da sviramo svjetsku muziku.

RadioSarajevo: Ne budiš se više pijan po svjetskim plažama?
Tahirović: Pa dobro, ne mora značiti da neće biti i toga, ali bit će sigurno zanimljivih situacija.

RadioSarajevo: Znamo da si svirao frulu, šte se desilo sa tim?
Tahirović: Pa meni su duvački instrumenti oduvijek bili fascinantni. Nekako ih, pored udaraljki, osjećam u sebi. Zaista bih volio da ih znam svirati, ali ne ide. To je počelo kada sam slušao orijentalnu muziku, gdje duvački instrumenti daju poseban karakter. Također, volim slušati klarintet. Obožavam ga.  Nažalost, nemam vremena da ih vježbam. Pored udaraljki malo sviruckam gitaru za svoj ćeif, ali uglavnom ne stižem. Svaki dan moram najmanje dva sata vježbati. Čovjek mora konstantno da vježba. Čim se ne vježba bar sedam dana, počne se stagnirati. Bolje je svaki dan vježbati nekih sat vremena nego jednom sedmično po sedam sati.

RadioSarajevo: Šta privatno najviše slušaš?
Tahirović: Pa, uglavnom slušam izvornu balkansku muziku. Nevjerovatno je kako je to jedno bogato područje. Nažalost, mi uglavnom poznajemo samo neke komercijalne stvari, ali kada se malo dublje pročačka – nevjerovatno je kakve se muzike može pronaći. Prvenstveno bugarske muzike. Bugarska muzika je plafon za mene, i turska, naravno.

RadioSarajevo: Pored muzike, baviš li se još ičim drugim?
Tahirović: Ničim. Volim samo igrati šaha. Uglavnom igram preko interneta. S penzionerima u parku je problematično. Uvijek počnu da psuju i hoće da tuku kada izgube, tako da izbjegavam kontakte (smijeh).

RadioSarajevo: Radiš li neki svoj autorski projekat?
Tahirović: Radim sa triom Irfana Tahirovića. Imamo već sedam-osam pjesama, od čega smo imali priliku da snimimo samo jednu. Ipak, zadnjih 18 mjeseci, prvenstveno sam posvećen Divanhani. Tri-četiri dana pred premijeru snimit ćemo i spot za Mostarske dućane.

RadioSarajevo: S kim si do sada imao najbolju suradnju?
Tahirović: Sa svojim aktuelnim bendom. S Divanhanom je stvarno super i nadam se da će tako i ostati. Osam ljudi koji se slažu u poslu je teško naći, a.pored toga smo svi i jako dobri prijatelji. Inače, raditi 18 mjeseci sa toliko ljudi konstantno svaki dan, po tri-četiri sata, bilo bi zaista teško. Nije biti muzičar samo znati svirati, treba biti i jako saburli. Ne treba se nametati, nego saslušati i druge prijedloge.

RadioSarajevo: Kakav savjet za mlade muzičare koji tek ulaze u ovaj svijet?
Tahirović: Prije svega da se ne drogiraju, jer to nije neka furka kao što neki turbo folkeri, rokeri i metalci misle. Bitan je rad. Ne samo za mlade, već za sve. Ako nečim želiš da se baviš – onda moraš i svaki dan vježbati i ne gubiti nadu u to. Najgora kombinacija koja može da nastane je kada je neko talentovan, a oslanja se samo na talent i ne vježba dalje. Kad-tad dođu drugi koji naporno rade i prestignu ih.



Vanja Muhović - novi sevdalija među nama