In memoriam: Krstan Bijeljac

Krstan Bijeljac

Krstan Bijeljac (1916.) bio je pravoslavni sveštenik koji se 1941. priključio antifašističkoj borbi i nosilac je Partizanske spomenice 1941. Bio je jedini živi predstavnik srpskog naroda na području FBiH koji je bio delegat na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu te jedan od ukupno osam živih vijećnika.

Nakon Drugog svjetskog rata radio je u Crvenom krstu, Socijalističkom savezu i u drugim institucijama. Penzionisan je osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Bijeljac je sa izbijanjem proteklog rata ostao u Sarajevu pod opsadom i, u nedostatku aktivnih pravoslavnih sveštenika, ponovo obukao svešteničku mantiju i održavao liturgije u Staroj pravoslavnoj crkvi.

Tokom čitave opsade Sarajeva, kretao se po opkoljenom gradu, riskirajući vlastiti život, kako bi podijelio sudbinu svojih sugrađana. Suprotstavljao se svim negativnim autoritetima tog vremena, kako iz svoje etničke i vjerske grupe, tako i svim ostalim kojima borba za zajedničke vrijednosti bh. društva nije odgovarala, dokazujućo kako je zajednički život moguć.

Bijeljac je bio pionir borbe za zaštitu ljudskih prava, koju je neumorno vodio skoro 70 godina, uvijek poručujući: " Danas je puno toga drugačije, došlo je neko drugo vrijeme, neki drugi ljudi... No, već sam rekao, nevažni su ljudi, važne su samo činjenice. Mrkonjić Grad, zasjedanje ZAVNOBiH-a na kojem je odlučeno da su BiH udareni temelji - to su činjenice. Od tog dana smo postali država, koju, ma koliko je neki negirali, nikada neće moći razjediniti. Narod to neće dozvoliti, ma šta ovi političari pokušavali i pričali".

Bijeljcu je, za njegovu iznimnu građansku hrabrost, dodijeljena i nagrada Duško Kondor, koju zbog lošeg zdravstvenog stanja nije mogao lično primiti. Pored toga, zajedno sa Općinom Tuzla, dobitnik je nagrade i plakete Srpskog građanskog vijeća pokreta za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini.