In memoriam: Kasim Prohić

Kasim Prohić bio je bosanskohercegovački filozof, profesor estetike i savremene filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Rođen je 25. oktobra 1937. godine u Konjicu. 1965. godine završava gimnaziju u svom rodnom gradu. Za vrijeme školovanja piše poeziju i objavljuje u omladinskim časopisima. Aktivno se bavio i sportom (atletikom), te učestvovao na republičkim takmičenjima.

Na Filozofski fakultet u Sarajevu upisuje se odmah nakon mature, na tek osnovani odsjek filozofije, na kojem sluša profesore Andiju Krešića, Antu Fiamenga, Vanju Sutlića i Ivana Fohta. Studij završava 1960. s odličnim ocjenama, da bi već sljedeće godine bio izabran za asistenta prof. Ivana Fohta na katedri za estetiku. Iste godine počinje objavljivati stručne radove u časopisima Izraz i Pregled. Od 1963. do 1964. boravi u Minhenu kod profesora Helmuta Kuna i Maxa Milera i sprema svoju doktorsku disertaciju koju će uspješno odbraniti u Sarajevu 1964. godine.

Za docenta je izabran 1967. godine a istovremeno postaje i glavni urednik novopokrenute omladinske revije Lica, koja i danas izlazi u Sarajevu.

Osim prijevoda ranog Lukača (1968-1969), Prohić će svoju prvu knjigu Odvažnost izricanja objaviti 1970. u biblioteci Razlog naklade Naprijed u Zagrebu. Ubrzo nakon prve, nastaće i druga knjiga – Figure otvorenih značenja – fenomenologija životnih formi koja će se pojaviti tek 1976. godine u izdanju zagrebačke Teje (urednik Vjeran Zupa).

Na prijedlog svojih profesora Vanje Sutlića i Andrije Krešića 1972. godine Kasim Prohić postaje glavni urednik poznate filozofske biblioteke Logos, i taj će posao raditi sve do svoje smrti.

Iste godine u sarajevskoj Svjetlosti izlazi Prohićeva studija o djelu Meše Selimovića Činiti i biti. Te godine Prohić dobija zvanje vanrednog profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Godine 1973. postaje glavni urednik književnog časopisa Izraz, a 1974. u Veselin Masleši objavljuje studiju o poeziji Maka Dizdara pod nazivom Apokrifnost poetskog govora. Za tu studiju, kao i za prethodnu o Meši Selimoviću, Prohić će dobiti Dvadesetsedmojulsku nagradu Bosne i Hercegovine.

Godine 1977. na dužem je studijskom boravku u Huserlovom arhivu u Luvenu u Belgiji a u svrhu pripreme knjige Iskustvo drugoga – Kategorija intersubjektiviteta u savremenoj filozofiji i umjetnosti, koja i uz svu obimnu sakupljenu građu nije nikad dovršena.

Godinu dana poslije Prohić je izabran za redovnog profesora. U to vrijeme prevodi obimno djelo Teodora Adorna Estetička teorija koje će se pojaviti u izdanju beogradskog Nolita.

Godine 1979. Prohić je izabran za glavnog urednika novog filozofskog časopisa Dijalog koji i dan danas izlazi u Sarajevu.

Godine 1980. objavljuje u Nolitu studiju Prizma i ogledalo koja sadrži tri velika eseja o autorima čuvene kritičke filozofske škole : Lukaču, Blohu i Adornu. Izostavio je studiju o Valteru Benjaminu sa namjerom da je objavi u posebnoj knjizi koju nije uspio za života završiti. Za Prizmu i ogledalo, Prohić dobija dvije nagrade, Nolita i Veselina Masleše.

Iste je godine izabran za dekana Filozofskog fakulteta, i na toj dužnosti će ostati tri godine, kratko do pred svoju smrt.

U posljednjim godinama života Prohić aktivno učestvuje u mnogim naučnim projektima, kulturnoj razmjeni i okruglim stolovima, kao i u razgovoru o širem jugoslavenskom kulturnom prostoru.

Sa tek navršenih četrdeset sedam godina, nakon kratke i teške bolesti, umire u zagrebačkoj bolnici Rebro 30. novembra 1984. godine.

Moje Sarajevo, to je Kasim Prohić

"Moje Sarajevo, to je Kasim Prohić. Kasim Prohić je demokrata onoliko koliko zna da je njegova misao u kretanju i da podrazumeva svoju permanentnu izgradnju kao permanentnu samonegaciju, antidogmata, i prema tome, sve što je u prilog zatvaranju on je protiv toga. On je bio za ono što sam ja sa drugima naravno nazivao otvorena forma. Mi ne možemo bez uobličavanja, bez kuće, bez forme, bez imena. To je neophodno potrebno, ali to je istovremeno i veoma opasno. To je uvek mogućnost, pretnja, zatvaranje. Kasim Prohić me je podržao ne samo kao recenzent Bića i jezika, nego i kao čovek koji me je branio od velikosrpskih nacionalista i onda kad oni još nisu ni mislili da će petokraku zvezdu da zamene kokardom", izjavio je o Prohiću Radomir Konstantinović, književnik i filozof.

Za života Prohić je uredio nekoliko antologija i hrestomatija, a objavio je i mnoge zapažene tekstove i knjige: