I u 92. godini Sadika Salkić sama razvija jufku za bajramsku baklavu

Ona tu baklavu priprema "svojeručno", od pravljenja tijesta i razvijanja jufki, izrade tirita, do tucanja i mljevenja oraha.

I pored raznovrsne ponude gotovih jufki za baklavu, ova vremešna gospođa ili hanuma, u okruženja poznata kao tetka Dika, a za svoje najbliže, djecu, unuke i praunuke jednostavno majka, priprema pravu domaću baklavu. U njenom bajramskom posluženju je i torta, koju također sama priprema, od više posebno pečenih kora i čokoladnog fila. Naravno, i burek i sirnica  su od jufki koje tetka Dika razvija. I ostala slana jela, dolme, sitni ćevap, supa, pečenje ... su iz njene kuhinje. Jednom riječju kod nje nema tzv. kućne dostave ili "kupovnog".

"Iako su me mnogi ubjeđivali da su i gotove jufke dobre za baklavu, jer svi ih koriste, meni nisu tako dobre, kao ove koje sama razvijem", kaže tetka Dika, koju smo u pripremi ove unikatne bajramske priče zamolili da napravimo par fotografija iz njene kuhinje, dok je pripremala baklavu za pečenje, i nakon toga kad su i baklava i torta bile u završnici izrade.

Ljubazna i jednostavna, nadasve gostoljubiva, tetka Dika u svojoj 92. godini odaje utisak znatno mlađe žene. Ne samo izgledom, nego mentalnom svježinom i razboritošću koja se rijetko susreće  i kod mlađih osoba.

O njenoj tjelesnoj vitalnosti dovoljno govori spremanje bajramskih delicija.

Rođena u Višegradu u čaršijskoj porodici Hadžihalilović, tetka Dika pamti da su se u kafani koja je bila vlasništvo njenog oca redovno čitale novine tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Pratila su se zbivanja i politika izvan tadašnje države, a novine su bile glavni izvor vijesti.

Iz djetinjstva i mladosti pamti ženske bajrame, kad su njena majka, tetke, strine, daidžinica, komšinice išle četvrtog dana Bajrama u posjete i kad su nakon toga razgovarale gdje je najbolja  baklava, ružice ... Ta razmjena informacija  bila je neka vrsta sadašnjih „virtualnih" komunikacija preko kojih se, između ostalog, razmjenjuju recepti, slike jela, slatkiša...

Djeca su, prisjeća se tetka Dika, dobijala kolače, koji su bili s medom ili pekmezom, zvjezdastog oblika.

Bilo je i tzv. praćenje Bajrama, kad su djevojke u višegradskoj čaršiji izlazile u šetnju, svečano obučene da "isprate" odlazeći Bajram.

Bile su i priredbe koje su organizirala tadašnja kulturno-prosvjetna društva "Gajret" i „Preporod".

Prisjeća se i izbjeglištva tokom Drugog svjetskog rata kad su došli u Sarajevo, gdje je njen otac imao brata koji je bio učitelj. Od 1943. do 1945. godine bili su u Sarajevu , a onda su se vratili u Višegrad.

"Ja sam se 1946. udala, a upoznala sam muža, Hazima, u Višegradu gdje je došao službeno", kaže tetka Dika.

Nakon udaje, odselili su u Brčko, odakle je njen suprug bio i tamo je živjela jedan period života. 

Na pitanje kako su tada izgledali bajramski i drugi praznici, tetka Dika bez mnogo razmišljanja,  kaže "mladost je bila, pa je sve bilo lijepo".

Tradicionalno i tada su mladi prvog dana Bajrama išli u posjetu roditeljima, pa je tako ona sa svojim mužem i djecom prvog dana Bajrama  išla kod svekrve na ručak. Okupljala se rodbina, prijatelji, komšije. Više se družilo, posjećivalo.

Nakon godina, opet zbog službenog premještaja supruga Hazima, tetka Dika je s porodicom 1960. godine doselila u Sarajevo gdje i danas živi sa ćerkom, nakon smrti supruga.

Prvog dana  Bajrama  dočekala je i ugostila sinove, snahe, unuke s muževima, praunuke, rodbinu, prijateljice svoje ćerke.

I narednih bajramskih dana bude posjeta, jer kod tetka Dike su svi dobrodošli.

Na kraju razgovora kaže kako u slobodnom vremenu, nakon što spremi ručak i završi poslove u kuhinji, gleda televiziju.

"Sada su internet i televizija glavni izvor informacija. Ranije su to bile novine, prije rata redovno je moj muž Hazim, dolazio s posla  s novinama, bilo je to Oslobođenje i Politika, čitao se i NIN, djeca su Zabavnik čitala. Poslije rata, također Oslobođenje i Avaz. Ručni rad je bio kod žena uobičajen u slobodnom vremenu. Sada, zbog vida, ne čitam svakodnevno novine, a ćerka  mi sa interneta pročita dnevne događaje", kaže tetka Dika na kraju bajramskog razgovora.