Goran Marković o 'Falsifikatoru': Tito je bio majstor iluzija

U Sarajevu će večeras biti održano premijerno prikazivanje filma Falsifikator, srbijanskog reditelja Gorana Markovića, koji je nastao je po istoimenoj predstavi.

Uoči večerašnje premijere koja će biti održana u kinu Meeting Point s početkom u 20 sati, reditelj Goran Marković je stigao u Sarajevo, te smo ovu priliku iskoristili kako bismo porazgovarali s njim o Falsifikatoru.

Pripremila: Lejla Čolak, Radiosarajevo.ba

Tekst je nastao 'po narudžbi' Goethe Instituta koji je iz svih europskih gradova odabrao po jednog reditelja čiji je zadatak bio da dostavi rad temu 'pada'.

''Ja sam bio jedini izabran u Srbiji, te nisam razmišljao ni tren - odmah sam znao da želim raditi tekst na temu pada Jugoslavije, posvetiti se u potpunosti obradi ovog fenomena, budući da upravo pad Jugoslavije smatram najvećim događajem svog života'', priča Marković.

Film kao svoju osnovicu ima ličnu priču sa historijskom i socijalnom pozadinom. Radnja filma je smještena na kraj šezdesetih godina prošlog stoljeća, tačnije, u 1968. godinu, u malo mjesto pod imenom Šeškovci, u kojem živi čak 17 različitih nacija.

'Put do pakla popločan je najboljim namjerama'

Glavni lik filma je Anđelko, školski učitelj, koji se, pored svakodnevnog posla, bavi i falsifikovanjem diploma onima kojima je to potrebno. Falsifikator, pak, ovo ne radi zbog lične koristi ili novca, već isključivo jer želi pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna.

''Glavnog lika vode lični ideali i želja za pomoći, pa tu imamo simbiozu dvije priče: lični pad, pad falsifikatora, a ujedno i pad Jugoslavije, zemlje koju je on volio. Priča se tumba između komedije i nečeg što je jako bolno – mogli bismo stoga ovaj film nazvati oporom komedijom'', navodi Marković.

U filmu igraju  Tihomir Stanić, Branka Katić, Sergej Trifunović, Svetozar Cvetković, Boris Komnenić, Nataša Marković, Emir Hadžihafizbegović, Haris Burina, Aleksandar Stojković, Branko Janković, Dušan Plavšić, Dragoslav Medojević, Anja Stanić, Goran Navojec, Jernej Šugman, Petar Mirčevski, Momo Pićurić i mnogi drugi....

Pored toga, tu je i osnovni paradoks koji se ogleda u samom liku, koji je, iako altruista, spreman pomoći svima, opsjednut time da uredi svijet oko sebe vođen isključivo ličnim nahođenjima.

''Hteo sam da taj lik ne bude samo crno-beli, da u pitanju ne bude apsolutno pozitivna ličnost koja misli samo dobro ljudima, već da se ovde otvori i neka alternativa gledanja na te stvari. Radi se i o samoljublju i opsednutošću, kao i uzdizanju sopstvene ličnosti na nivo koji nije dozvoljen  - na nivo boga. On je obični seoski učitelj, no na neki način sebe smatra višim bićem od ostalih time što čini dobročinstva i što želi da uredi svet mimo pravila i mimo zakona'', objašnjava Marković u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

1968: Ključna godina za raspad Jugoslavije

Marković kaže kako mu je ova tema posebno bitna, budući da se 'bavi' Titom gotovo cijeli svoj život, a rođen je i odrastao zemlji u kojoj je on bio dominantna ličnost.

''Moj odnos prema Titu je dugotrajan i stalan, mogu reći da imam čak poluvekovni odnos sa njim'', kaže Marković, dodavši kako je ovaj put fokus želio staviti na 1968. godinu koja je bila svojevremena historijska prekretnica za Jugoslaviju.

''Ova je godina bila ključna za raspad Jugoslavije – nju su obilježile velike studentske demonstracije protiv Tita, kao i eksplozija bombe u jednom kinu u kojoj je poginulo dvoje ljudi, te koja je predstavljala prvi teroristički napad. Bili su to događaji koji su nagovestili da s tom zemljom nešto nije uredu, da neke stvari pucaju, a to niko nije primetio'', priča Marković.

FOTO: Damir Hajdarbašić, Radiosarajevo.ba

Da li bolje živjeti u iluziji ili istini?

''Glavno pitanje koje film postavlja jeste da li je bolje živjeti u iluziji i laži, ali biti srećan, ili je bolje živeti u gorkoj realnosti i ogoljenoj istini, ali nesrećno. Prava istina je uvek na neki način bolna, a iluzija ili falsifikat su, bar privremeno, jako prijatne stvari. Poruka filma je da je nemoguće živeti u iluziji i da kad tad dođe trenutak u kojem se suočite sa stvarnošću'', kaže Marković.

Marković se u razgovoru osvrnuo i na teško stanje u Srbiji, kada je u pitanju kultura. ''Kultura počinje da se baca u smeće, svuda je prisutan animozitet prema kulturi. Posljedica je to uskogrudne garniture na vlasti koje ne shvataju da bez kulture narod ne može da postoji; ako ukinu kulturu, ukidaju i svoju naciju.''

Marković priznaje da jeste jugonostalgičar i da mu najviše od svega fali Jugoslavija i vrijeme u kojem se živjelo.

''Nisam bio svestan toga koje sam ja nacije, a koje su drugi, bili smo kozmopolitski svet, vođeni istim idealima, istim željama. S druge strane, Tito je bio majstor iluzija – malo se radilo, a jako dobro živelo, za razliku od sada'', prisjeća se Marković.

A kako je sama tema ex-jugoslovenska, on je okupio i neka od najvećih ex-yu glumačkih imena.

''Moji su filmovi uvek zasnovani na glumačkoj igri, a moji su glumci uvek u centru zbivanja, stoga ja moram da izaberem najbolju podelu. Ako to ne mogu, ja i ne snimam. Ova tema i izbor su napravili jednu stvarnu ex-yu podelu u kojoj igraju svi - i Hrvati i Slovenci, Crnogorci, Makedonci i Bosanci... Srbin igra muslimana, Slovenac igra Hrvata, Srbin igra Slovenca. Namerno sam se igrao s time da prosto relativizujem to i, kao što vidite, to je moguće'', kaže za Radiosarajevo.ba Marković.

'Uvijek se trudim da napravim nešto drugačije'

On dodaje kako je izuzetno zadovoljan reakcijama publike koja je dosad pogledala film.

''U Srbiji se film gleda već mesec dana. Kada se svi filmovi stave na gomilu, Falsifikator ima jednu trećinu gledalaca, što je iznenađujuće, budući da još uvek nije bio na festivalima, niti ga je kritika videla. Za mene je to happy end'', priča reditelj, te dodaje kako je u svojoj karijeri pravio mnogo filmova, ali se uvijek trudio da napravi nešto drugačije, da se ne ponavlja, tako da nikad nije napravio isti film.

''Ja pripadam ovoj grupi u kojoj je naprimer Kubrick, grupi režisera koji nastoje, da kad završe jednu vrstu filma, to zaborave i počnu na drugom mestu'', kaže Marković, dodavši kako ne može otkrivati detalje o svom sljedećem filmu, ali napominje da će on ići još više unazad u prošlost.